Bad Boy Horan » Prijevod

CHAPTER 15

Olivia's POV

Nervozno sam stajala ispred vrata ogromne zgrade. Provjerila sam natpis iznad vrata po drugi put; Jimova teretana. Ušla sam unutra, još uvjek nepoznata gdje se nalazi velika dvorana. Došla sam do recepcije. "Um, zdravo." Pozdravila sam ju, pridobivajući njenu pažnju. "Znate li gdje se nalazi teretana?" Upitala sam.

Klimnula je, "Da, samo hodaj kroz hodnik-" pokazala je rukom na desnu stranu hodnika, "skreni lijevo, opet idi ravno, opet skreni lijevo i tu bi se našla ispred velikih vrata. "Klimnula sam i zahvalila joj se te krenula niz hodnik. Skrenula sam lijevo, i već sam čula muške glasove. Ubrzala sam hod te opet skrenula lijevo. Sporo sam otvorila desna vrata i ušla unutra. Bila je to muška "svađa".

Tražila sam Nialla po sobi. Uočila sam ga kako pije vodu iz boce. Ušla sam dublje u teretanu, i odjednom je postalo tiho. Svi su gledali u mene, iznenađeno. Niall me je primjetio.

"Šta radiš ovdje princezo? Svi gledaju u tebe." Stisnuo je zube.

"J-ja, um..." I tu se isključuje moj mozak.

Podigao je obje obrve i prekrstio ruke. Nisam mogla pričati ispred 20 znojavih i bez majce muškaraca. "Samo sam željela da poprićamo." Nasmješila sam mu se. Odmahnuo je glavom.

"Ako je ovo o obećanju da ću te naučiti kako da se boriš, sada nije dobro vrijeme. Možda se trebamo vratit večeras kada svi odu." Objasnio je.

"Ne, znam to, ali samo trebam nekoga ali niko nije tu." Prošaputala sam osjećajući se neugodno i emocijonalno.

"Šta nije uredu baby?" Upitao me uvlačeći me u tijesan zagrljaj. Stavila sam glavu na njegova prsa a oko njegovog torzoa omotala ruke. "Odjebite i vratite se treniranju!" Čula sam Nialla kako viče ostatku muškaraca u prostoriji. Počeli su opet da pričaju. Niall me nježno odgurnuo te stavio ruku na moj obraz. "Želiš li mi reći?" Upitao me.

"Izjeda me već zadnjih nekoliko dana. Željela sam ti reći, ali ti bi me uvjek razveselio i bila sam presrećna da bih ti rekla." Uzdahnula sam.

"Želiš prekinuti sa mnom? Princezo, mislim da nisam spreman da te izgubim." Prošaputao je sa tugom u glasu.

"Ne, Niall, ne napuštam te." Uzdahnuo je a njegova ramena su se opustila. Gledao je oko sebe nadajući se da nitko nije vidjeo njegovu nježnu stranu.

"Onda, šta je?" Upitao me mirno, okrećući lice prema meni.

"Ne mogu ti reći ovdje." Wow, trebala sam čekati da Niall završi, tako si "pametna" Olivia.

"Okey, pričekaj samo da uzmem stvari i idemo mojoj kući." Rekao je hodajući prema svojim stvarima.

"Oh, ne, mogu čekati. Nisam željela prekinuti tvoj trening." Rekla sam mu. On je samo odmahnuo glavom, uzeo ruksak te moju ruku. Vodio me napolje.

"Pa, jesi li kupila auto?" Nonšaltno me upitao.

"Ne mogu. Nemam novca. Ali štedim." Nasmješila sam mu se. Primjetila sam zlatni lanac- ogrlicu oko njegovog vrata, dio je bio sakriven ispod majce. "Nova ogrlica?" Upitala sam.

"Dap." Odgovorio je, poljubio me u glavu prije no što je otvorio vrata.

"Oh, pa hvala vam gospodine Horan." poklnila sam mu se te ušla u auto. Zahihotao se prije nego što je skinuo lažan šešir te otišao na drugu stranu auta. Ušao je u auto te smo krenuli prema njegovoj kući. Uvijek sam ovo držala za sebe. Nikome nisam rekla. Moja porodica nikad nije pričala o tome. Bili su previše uzrujani da bi i mislili o tome. Ali, to se zalijepilo za mene. Nikad to nisam pustila. Sjećanje će me uvjek ubjati iznutra.

"Jesi li dobro Olivia"?" Poskočila sam i shvatila da mi je Niall otvorio vrata. Blago sam se nasmješila, izašla iz auta, dopuštajući Niallu da zatvori vrata. Uzeo me za ruku te uveo u kuću. "Dobro, šta nije u redu?" Upitao me kada smo sjeli na njegov krevet.