CHAPTER 4

1.1K 69 2
                                    

OLIVIA'S POV

"Corndog (to je neka hrenovka sam prekriveno nečim od kukuruza, valjda)!" Vrištala sam, trčeći do štanda. Ubrzo sam shvatila da se nitko nije posebno smijao oko mog ispada, praveći ovu situaciju još neugodnijom. Pogledala sam u ljude koji su buljili u mene. "Oprostite." Promrmljala sam gospođi čija su dijeca sada plakala i pokazivala na mene, kao da je su htjela reći da sam ja bila kriva za njihove male suze. Kimnula je i otišla s njima, ostavljajući me da kupim svoj corndog.

Danas, je moj grad otvorio zabavište za svakoga ko dođe, pa sam mislila, zašto ne? Shvatila sam da ću ići sama. Ali, nemam ništa da izgubim, točno. Otišla sam do klupe, sjela na nju i počela žvakati svoj ukusan corndog. Osjetila sam sjenu iznad mene, praveći me znatiželjnom i nervoznom.

Pogledala sam gore, gotovo ispuštajići moj napola pojedeni corndog.

"N-Niall?" Rekla sam nakon nekog vremena. Vragolasto se smijao, imajući obje ruke u prednjim džepovima. Zadnji put kada sam ga vidjela bilo je te noći kada je imao borbu. Odvezo me kući u tišini i rekao mi da će-da će me opet vidjeti... Oh! To ima smisla zašto stoji ispred mene.

"Ljepo te je vidjeti ovdije babe." Nasmijao se. Taj hrapavi i gusti irski naglasak uvijek čini moju kralježnicu da zadrhti.

"Da, uh, moram ići." Rekla sam, brzo se ustajući s klupe i prolazeći pokraj njega. Uhvatio je oba moja zaprešića, elektricitet je prošao kroz moje tijelo, uzrokovajući da moja ruka oslabi i pusti jadni mali corndog da sklizne iz mog stiska. Išla sam ga dovršiti.

"Stoj, čemu žurba princezo? Želim se zabavljati s tobom." Rekao je, povlačeći me bliže njemu. Nosio je crnu i bijelu jaknu i od duksa kapuljaču nad glavom. Čini se da nikog nije briga što je Niall Horan na sajmu.

"Š-što?" Napokon sam progovorila. Vragolasto se nasmijo i obavio ruke oko mog struka, vodeći me negdje ne znam je li bilo dopušteno otići tu. "Smijemo li biti ovdije?" Pitala sam, uvjerena da je sigurno.

"Ne, ne baš, ali ne brini, boriti ću se protiv zločestih čudovišta zbog tebe." Zadirkivao je. Malo smo kružili oko velike fontane. Gurnuo me prema fontani. "Ulazi." Zahtjevao je. Pogledala sam ga u šoku.

"Oprosti?" Pitala sam, ne znajući da li je bio ozbiljan.

"Rekao sam, ulazi." Zahtjevao je opet, ovaj put, puno više zastrašujuće i teže.

"Ne! Neću ući u tu prljavu vodu!" Šapnula sam/vikala. Ne znam zašto, ali osjećam da trebam šaputati...

"Trebam li te tjerati unuta?" Rekao je, koračajući  još bliže meni. Pokušala sam se pomaknuti korak iza, ali stisnuo me oko struka. Izabrala sam ne ići u vodu, praveći Nialla još ljučim. "Samo uđi u smrdljivu vodu Olivia!" Vikao je. Trgnula sam se i počela tresti.

Stavila sam desnu nogu u ledenu vodu, uravnotežila sam sebe stavljajući i ljevu nogu unutra. Sva iznenadna voda počela je sipati na vrhu mene. Uzdahnula sam, zbog hladnoće. Čula sam maleni swoosh (nez sta to znaci), ali nisam mogla otvoriti oči zato što se voda bila izljevala na mom licu. Počela sam drhtati i odjednom, hladne ruke su se omotalae oko mog struka, vučević me ponovno na njegove grudi. Niall je stavio jednu ruku na moj potiljak i lagano ga priljubio na njegov vrat. Dopuštajući mojim očima da se otvore, ali samo sam vidjela Niallov vrat.

Ne razumijem zašto stojimo u hladnoj fontani, zagrljeni dok hladna voda sipa po nama. Nakon nekoliko minuta, moje tijelo se počelo tresti i zubi cvokotati. Nema sumnje, moje usne su bile ljubičaste/plave.

"Hej! Šta vi djeco radite u fontani!" Netko je viknuo i osjetila sam svijetlo od svjetiljke na nama. Čula sam Niallovo zločesto cerekanje i pomicanje od mene, uhvatio mi je ruku i povukao me van iz fontane. Odjurili smo dalje niz ulicu, čujući korake iza nas.

Bad Boy Horan » PrijevodOnde histórias criam vida. Descubra agora