Žene Ubice

Priča Tereze Perez

Moj teren u svakom segmentu. Oduvijek sam voljela Španiju i sve vezano za nju. To je bila neka neopisiva ljubav koja uz sve to nije imala čak ni neki razlog. Prije ovog dolaska ovdje sam bila samo jednom i to u " Studenstskim pohodima. " Tada smo obišli Madrid, Barselonu i bilo je u planu da odemo na Svejer u Galisiju. Međutim, rečeno nam je da u Galisiji često padaju kiše, pa smo se stoga odlučini na posjet Jugu Španije. Marbelja, Malaga, gradovi u kojima je obična djevojka postala najveća dilerica kokaina, Tereza Mendosa poznatija kao Kraljica Juga. A onda vožnja Gibraltarom, Melilja, jedan od dva grada koji se nalazio na Afričkom kontinentu, ali je bio u sastavu Španije. To putovanje će mi zauvijek ostati u lijepom sjećanju, u vrijeme kada sam još bila studentica čiji je jedini problem bio kako položiti neki ispit. Sada sam ovdje bila zbog drugog povoda. Španija je bila moja predposljednja destinacija odakle ću ponjeti još jednu novu priču koja neće biti slična predhodnim, ali će imati apsolutno isti ishod kao i sve druge. Još jedna žena koja je iz samo njoj poznatog razloga postala ubica. U Madridu, za  razliku od Berlina bila sam sama, nisam imala prevodioca jer sam poznavala Španski jezik gotovo kao i svoj maternji. Nisam ga učila u redovnoj nastavi, već sam ga naučila gledajući španske i latino-američeke serije. Hvala Esmeraldi, Kasandri, Kafi sa okusam žene, Internatu, Seranosima i Mojim dragim komšijama, koje su tek neke od onih koje sam pregledala za svoga života. Narednog dana po dolasku uputila sam se u " Okružni zatvor Madrid ", tamo dam dočekana na veoma lijep način kao i u svakom zatvoru gdje sam bila do sada. Naravno, uvijek su jedni prednjačili u odnosu na druge, ali u globalu svi su mi izašli u susret onoliko koliko je to bilo u njihovoj moći. Obavila sam razgovor sa upravnicom zatvora i odabrala sam svoju slijedeću sagovornicu. Tereza nije imala kalibar ni kao jedna od mojih dosadašnjih sagovornica. Njena priča nije bila takva da je činila potpuno krivom ili potpuno nevinom, ali činila je veoma neodgovornom, nezrelom i psihički nejakom osobom.

Ime i perzime: Tereza Perez
Datum rođenja: 23.10.1972 god.
Mjesto rođenja: Madrid
Spol: Ženski
Prstup: Ubistvo
Stepen ubistva: Prvi stepen
Spol žrtve: Muški
Osuda: 20 godina

Za nekoga ko je ima 42 godine i ko je pri tome bolestan Tereza je izgledala kao " avion. " Imala je savršenu liniju, nije imala pretjerano velike, ali ni male obline, nije bila lijepa, ali nije bila ni ružna, bila je žena porosječne ljepote, ali imala je ono nešto. Zračila je nekom posebnošću koja je privlačila, data joj je privilagija koja baš ni nije data svima, i pored toga što je postojalo puno ljepših žena od nje, ona je bila posebna.
- Dobar dan, ja sam Nora Ateš. - predstavila sam joj se.
- Tereza Perez, na usluzi. - odgovorila je i sjela na stolicu preko puta mene.
- Pročitala sam tvoj dosije i ako ti je teško govoriti o tvome životu znaš da se možeš predomisliti. - rekla sam
- Nemam se čega bojati, moj život će inako uskoro biti skončan, samo je pitanje vremena. - hladno je odgovorila.
- Ako ti tako kažeš Tereza.. - upalila sam svoj diktafon. - Slušam te. - dovršila sam.
Porodica iz koje potječem uvijek je bila dobrostoječa. Španska prijestolnica bila je poznata po dva zvučna prezimena koja su sačinjavala njegovu elitu, to je bila porodica Perezovih i Montihovih. Kao neko kod dolazi iz takve sredine ja sam bila neko ko nikada nije okusio rad, ko nije znao raditi ništa. Zabave, žurke, alkohol i droga bili su moji najbolji prijatelji. Nakon što sam se završila studije na Harvardu i vratila se u Španiju, otpočeo je period moga raskalašenog života. Svugdje sam visia više nego u kući. Otac je cijelo nasljedstvo prebacio na brata jer je i sam vidjeo da od mene nema vajde. Nisam se ni bunila, sve dok sam dobijala novac koji mi je bio potreban za provod i ludovanje. Broj momaka kojim sam bila bio je pozamašan, od toga skoro svaki od njih bio je dečko od problema. Hodala sam sa nekolicinom kriminalaca, mafijaša, dilera, a osim njih, bili su tu i vlasinici razno-raznih klubova u kojima sam boravila do zore. Nikada nisam pomišljala na to da se skrasim, godine su prolazile, ali ja se nisam mjenjala, narednih deset godina provela sam tako, bukvalno znajući  za sebe. Malo kada sam bila trijezna, a kada sa bila trijezna obićno sam bila nadrogirana i opet nsiam znala za sebe. Kako je vrijeme domicalo i kako su prispjevale nove generacije shvatala sam da starim. Mlađe dvjeojke su zauzimale mjesto koje sam ja imala prije nekoliko godina. Bez obrzira što su bile ružnije od mene imale su privileguju jer su bile mlade. Zaboga, svako vše voli piletinu od 25 godina kakva sam ja bila kada sam se vratila sa studija, nego ženu od 35 godina čija ljepota je, potonje, već počela da blijedi. Moji roditelji su mi preoporučivali udaju, kako bih se konačno skrasila, ali ja sebe nisam vidjela u tom izdanju. Očajna kućenica koja cijeli dan provodi zatvorena među četiri zida, ne, to definitivno nisam bila ja. Međutim kada sam upoznala njega, takav moj stav se promjenio. On je bio Galisijac, njegov otac je bio predvodnik dilerskog klana Pernas koji je vladao sjevernom Španijom. Bio je zgodan, lijep, pri tome još i bogat, zli dečko pod krinkom uspiješnog momka. Dopao mi se jako i prvi put sam zbog njega pomislila na udaju. Upoznali smo se na nekoj prestižnoj zabavi kojoj su prisustvovale sve utjecajne porodice Španije. Malo po malo, ušli smo i u vezu. Zabavljali smo se dvije godine i sve je bilo spremno za svadbu, ali onda sam otkrila da me vara i sve moji snovi pali su u vodu. Te večeri kada sa dobila video snimke na kojim se jasno oslikava njegova prevara, otišla sam u klub, nadrogirala se i napila k'o stoka, zatim sam pokupila prvog frajera i sa njim legla u krevet. Nisam znala ni ko je ni šta je, odakle dolazi ni kako se zove, samo sam potražila utjehu za svoje slomljeno srce te večeri u njegovom zagrljaju. Sudradan kada sam se probudila njega nije bilo, ali na podu sam pronašla njegovu vizitkartu koja mu je vjerovatno ispala tokom oblačenja. Da budem iskrena, taj tip me nije zanimao, ali uzela sam tu karticu, onako, za svaki slučaj koja mi je bila potrebna u svakom slučaju. Nisam mogla ni sanjati takav ishod jedne lude noći, to je bilo posljednje čemu sam se nadala. Bila sam svejsna toga da nismo koristili zaštitu, ali zadnje što mi je moglo pasti na pamet je to da ću te noći biti zaražena HIV-om. - ojsetila sam gorčinu u njenom glasu. - Bolest se nije odmah očitovala, već nakon odrdženog vremena. Počele su se javljati razne infekcije usljed pada imuniteta, kada sam otkrila da bolujem od SIDE zapla sam u tešku depresiju iz koje sam se jedva izvukla. Konzili liječnika je zasjedao i vodio moj slučaj, ali ja sam bila svjesna da meni više nema pomoći i sve što sam htjela jeste da ubijem onoga koji je uništo mene kada ću već umrijeti. Nakon što sam se povratila od šoka uzela sam onu viziku i pronašla tog čovjeka koji mi je prenjeo bolest. On je radio kao taksista. Nikada nisam saznala da li je on znao za svoju bolest prije našeg spolnog općenja jer sve što sam uradila nakon što sam došla do njega je bilo ispaljivanje metaka. Maskirana sam došla na njihov štand, a predhodno sam se raspitala u kojem djelu grada radi, potom sam sjela sa njim u taksi. Kada sam skinula naočale i šešir s glave odmah me prepoznao. Naredila sam mu da skrene sa glavene ulice i odvezli smo se u predgrađe grada. Tu sam ga i ubila, prije toga rekavši mu da mu je to za ono što me zarazio SIDOM. Ostavila sam ga tako da truli u autu sve dok policija nije pronašla njegov leš. Nakon višemjesečne istrage ja sam se sama prijavila policiji jer svejedno nisam više imala šta da izgubim. Najveću halabuku digla je moja porodica, otac i brat pogotovo. Kada se saznalo šta se desilo, svi su me se javno odrekli, kao da mi je to nešto i značilo. Oni su i dalje nastavili uživati ugled nakon mog javnog odricanja, a ja sam završila u zatvoru osuđena na 20 godina koje sigurno neću ni odrobijati jer ću umrjeti prije toga. - završila je.
Bila sam zatečena ovom pričom. Najveći krivac u svemu je bila ona, ali opet i svi drugi su tu odredili njen život. Počevši od njene porodice i njenog dečka.
- Šta je bilo sa Galisijcem poslije tebe ? - pitala sam je.
- Oženio se djevojkom sa kojom me varao. Ona je inače bila iz nižeg staleža zato mu otac to nije dozvoljavao, ali nakon svega što se desilo istjerao je po svom.
- Tvoja porodica te nikada nije posjetila ?
- Jeste majka i to samo jednom. Kada je otac to doznao zabranio joj je da više dolazi i zaprijeto joj je razvodom.
- Da li se kaješ što si postala ubica ?
- Ne kajem se. Taj skot je dobio ono što je zaslužio. - rekla je sa prevelikom dozom mržnje u glasu.
Bojala sam se naradnog pitanje koje sam joj željela priopčiti,  ali za kraj sam morala zaključiti ovaj razgovor.
- Sigurna sam da i ovdje ljekari vode tvoju bolest, do kojeg stadija je stigla ? - polahko sam rekla.
- Da, vode je, ali ja sam rekla da ne želim išta da znam. Samo mi daju lijekove koje pijem i to je sve. Kada dođe moj smrtni čas dočekaću ga raširenih ruku jer ću tada okončati ovaj svoj bezvrijedni život na ovom svijetu.
Isključila sam diktafon jer sam ovim završila ovu priču. Pozdravila sam se sa Terezom, zahvalila joj na razgovoru, a potom napustila zatvor. 
Dugo nakon svega ovoga razmišlljala sam o ovoj ženi, o tome koliko mladih ne vodi računa kako i sa kime stupaju u seksualne odnose. Ona nije bila prva, a ni posljednja koja je obolila od SIDE, ali njena priča je poruka i pouka svima onima koji upražnjavaju sex sa više partnera. Trebala bi da im otvori oči i da im uvijek bude prisutna u glavi, kada god požele da promjene partnera sa kojim će djeliti postelju.

Pilići, priča iz Španije ? Šta mislite o Terezi i ovoj priči u globalu ? :D Ovo je pretposljdednja priča, ostala je još jedna i epilog. :D Nakon toga započinjem novu priču " Zabranjeno voće ", možete pogledati tariler, najavu i ostaviti mi Vaše mišljenje jer mi mnogo znači. :D <33 

Želim da se zahvalim TWERKMEHAZ ( valjda sam dobro napisala ) na predivnom Coveru koji mi je napravila. Još jednom HVALA NAJLJEPŠE ! :D <3