Priča Elise Bernard

1.3K 98 21
                                    

Francuska. Sigurna sam da je na sam spomen te države većina Vas pomislila na Ajfelov toranj, Truijumfalnu kapiju, Most ljubavi i skupe francuske parfeme. Ne mogu reči da ni meni sve to nije bilo fascinantno, ali u podsvjesti sam uvijek nosila saznanje zbog čega sam došla ovdje. Pariz je predivan grad, grad koji odiše ljubavlju, zbog toga je sigurno i dobio titulu " Grada ljubavi. " U zraku se osjećao taj sladunjavi miris koji opija. Noći u Parizu su veoma bučne, ali i veoma lijepe. Iz moje hotelske sobe imala sam predivan pogled na rijeku Senu i zato sam bila i više nego zahvala svom uredniku što mi je finansirao jedno ovakvo putovanje i sobe u najluksuznijim hotelima u svjetskim metropolama, pa makar samo i na jednu ili dvije noći koliko sam pretežno ostajala u svakom od njih.
Narednog jutra krenula sam u laganu šetnju gradom jer sam sastanak sa prevodiocem imala imala tek u 12:00h popodne. Jutarnje sate iskoristila sam za malo bolje upoznavanje ovog predivnog grada koji sam oduvjek željela posjetiti.
Tačno u dogovoreno vrijeme bila sam u centru Champs Elysees-a i ušla u " Plavi kafe. " Kako je bilo i dogovoreno u ćošku kafića sjedio je Adolfo Martin. On je bio posrednik u razgovoru sa francuskom zatvorenicom. Bio je to uglađen gospodin u ranim četrdesetim godinama. Lahko smo se dogovorili oko svega. Ovaj put nisam imala tu sreću da Adolfo govori i neki od slavonskih jezika pa sam se zadovoljila time što je engelski govorio gotovo kao i svoj maternji.
Nakon kafe koju smo ispili uputili smo se prema najvećem francuskom zatvori koji se nalazio upravo u Parizu. Bio je poprilično udaljen od elitnog djela grada, vjerotavno zbog toga što vlasti nisu željele da jedna takva ustanova remeti reputaciju ove prestižne evropske destinacije. Dok smo se vozili u taxi-u pogled sam bacila i na " Most zaljubljenih ", desetine parova stajali su tamo i razmjenjivali nježnosti. Zapitala sam se da li će moja slijedeća priča biti zasnovana na istinskoj ljubavi koja je prerasla u mržnju ili će ipak biti slična Evinoj i Alexandrinoj. Ubrzo sam saznala i odgovor na to pitanje.
Nakon kratkog razgovora sa direktorom, dobila sam odobrenje za nastavak rada na ovoj kompleksnoj temi. Imajući u vidu grad u kojem se nalazim i onaj most koji mi je privukao pažnju, odlučila sam da ovaj put porazgovaram sa ženom koja je baš zbog ljubavi odlučila da ubije. 

Ime i Prezime: Elisa Bernard
Datum rođenja: 4.7.1988 god.
Mjesto rođenja: Pariz ( Francuska )
Slop: Ženski
Prestup: Ubistvo
Stepen ubistva: Prvi stepen
Spol žrtve: Muški
Osuda: 30 godina

Stražarka je uvela zatvorenicu dok sam se ja još pripremala za razgovor. Kao i uvijek fascikla i diktafon bili su moje glavno sredstvo za rad. Naravno, bez Adolfa sve to bi bilo uzaludno, no sva sreća, on je bio tu i spreman za saradnju sa Elisom i sa mnom.
Podigla sam pogled prema njoj dok je ulazila u direktorov ured gdje smo trebali razgovarati o njenom slučaju. 
Izgledala je veoma mlado što i jeste bila. Za moj pojam nije bila toliko lijepa, koliko je imala upečatljive crte lica. Sitne plave oči, pravilan nos i malena usta. Imala je nesvakidašnju facu koju je bilo ne moguće ne zapamtiti. Pažnju mi je privuklo i njeno nošalantno ponašanje. Nije prezala od toga da uputi grube riječi stražarki, niti je iskazivala poštovanje prema istoj. 
Već sam se pripremala da otkažem razgovor sa ovom djevojkom kada mi je Adolfo dao znak očima da otvorim fasciklu koju sam upravo zatvorila. Poslušala sam ga te sačekala da stražarka Elisi skine lisice i da se smjesti preko puta mene.
- Dobar dan, zovem se Nora Ateš. - rekla sam poprilično ustegnuto.
- Elisa Bernard, na usluzi. - odgovorila je zavaljujući se u udobnu fotelju i podižući jednu obrvu.
Nisam znala odmah kako da odreagujem pa sam pogled uputila Adolfu. On mi je kao i maloprije dao signal " nastavi. "
- Ovdje sam jer pravim reportažu o ženama koje su počinile ubistvo. Voljela ih kada bi mi ispričala svoju priču. - rekla sam malo blažim tonom.
- Zašto si baš mene izabrala ? - upitala me.
Nisam imala razloga da je lažem, te sam joj iskreno odgovorila.
- Jedina si zatvorenica ovdje koja je zbog tipične ljubavne priče odlučila da ubije voljenog muškarca, osim toga, jedina si koja je ove godine to uradila, zbog toga sam izabrala tebe.
- Zanimljivo. Nisam mogla ni zamisliti da će nekoga moja priča interesirati. - rekla je ljuljajući se na stolici.
- Pa, onda, hoću li čuti Vašu priču ? -sada sam ja podigla obrvu.
- Svakako. - odgovorila je. - Uskoro ćeš je čuti. 
Prije nego što je počela da priča, nešto je dobacila stražarki koja je dovela. Poželjela sam da znam šta joj je rekla, ali bilo mi je neugodo upitati Adolfa to pred njom.
Vrijeme mi je da učim francuski.
Čuvarka je izašla i vratila se u roku od dvije minute. U ruci je nosila sok u tetrapaku i tri čaše.
- Ne mogu pričati na suho. - rekla je Elisa.
Sada mi je bilo jasno šta joj je ono dobacila. Crnokosa policajka natočila nam je čaše i onda se vratila na svoju poziciju, a Elisa je započela svoju priču.
- Sa tim dečkom bila sam od svoje petnaeste godine. Upoznali smo se dok samo još bili u srednjoj školi. Naše kontanje trajalo je gotovo tri godine, a onda me na maturi pitao da budemo skupa. Naravno, pristala sam. Tri godine sam čekala da me to pita, ali ni u jedom trenutku nisam pomislila na to da dignem ruke od njega. Voljela sam ga ludo. Bio mi je prvi i ja sam njemu. Sa njim sam proživjela sve. Bio je prvi dečko sa kojim sam imala ozbiljnu vezu i prvi sa kojim sam doživjela najbolja i najgora iskustva. Kako je vrijeme odmicalo voljela sam ga sve više, što je valjda i normalno. Kada s nekim provodiš većinu vremena logično je da ti postane i navika i potreba. Posvetila sam mu osam godina, osam godina svog života. Dala sam mu ono najbolje od sebe, svoju mladost, nevinost, najbolje godine. Mislila sam da je on onaj pravi, onaj sa kojim ću osnovati porodicu, roditi djecu i ostariti, ali on to nije bio, bio je daleko od toga. Onako visok, tamnoput sa prekrasnim bijelim zubima i jebačkim osmijehom bio je na meti mnogih žena. Sve su ga željele, ali samo ja sam ga imala. Zapravo, mislila sam da ga samo ja imam. Ovog ljeta odlučili smo da ljetujemo u Grčkoj. Znaš, Santorini i ostala jebačka mjesta. Ja nisam bila pretjerano bogata, no njegov otac je imao vlastitu firmu, tako da je on sve to finansirao. Nikada mi nije bilo jasno kako je za tako kratko vrijeme uspio osnovati toliku imperiju, a odrasto je u ubogoj bjedi. U suštini, znala sam da su posrijedi neki mutni poslovi, ali to ni sama sebi nisam željela priznati. Ipak se radilo o mom budućem svekru. No, da se vratim na suštinu. - napravila je pauzu u govoru i napila se soka.
Otišli smo na ljetovanje u Grčku gdje smo trebali ostati mjesec dana. Prvih desetak dana bilo je ludo i nezaboravno. Osjećala sam se kao kraljica pored njega. Znao je kada treba da mi šapne slatke riječi, kada treba da me zargli, kada treba da me poševi i gdje. Jedne večri uhvatila sam ga kako u WC-u priča sa nekim na telefonu, nisam uspjela razuznati sa kim je pričao, ali znala sam da mi nešto krije. Moje sumnje potvrdio je kada mi je rekao da se mora vratiti u Francusku. Bilo mi je krivo što prekidamo odmor, ali nisam željala da ispdnem razmažena. Počela sam da pakujem nše stvari kada je on rekao da se ja ne vraćam. Navodno, trebao je završtiti neki posao u roku od 3-4 dana i vratiti se nadaz. Za to vrijeme ja sam trebala ostati u Grčkoj. Napravila sam se glupa i bez protivljenja pristala na sve to, a već sutradan nakon njegovog leta kupila sam kartu i istog dana u 20.00h poslije podne vratila sam se u Francusku. Odmah sam se uputila u naš zajednički stan. Ja sam se od svojih roditelja odvojila čim sam maturirala. Upisala sam fax i počela sam da radim. On se takođe odvojio od svojih, ali nije bilo potrebe da radi, on je imao potporu svoga oca, kriminalca. Lagano sam ušla u stan, potpuno nečujno i prvo što me dočekao su razbacane haljine svuda po stanu. Iz naše spavaće sobe dopirali su krikovi zadovoljstva. U meni se sve slomilo istog trena, ali opet željala sam da budem sigurna u ono u što sam sumnjala. Prišunjala sam se vratima i otškrinula ih tek toliko da vidim šta se dešava. Imala sam i šta da vidim. Moj muškarac me varao i to sa mojoj najboljom prijateljicom. Poželjela sam da ih ubijem na mjestu oboje, ali neki glas u mojoj glavi me spiječio. Jedva sam uspjela napustiti zgradu, a onda sam počela da plačem kao kišna godina, suze su mi same tekle niz lice. Prezirala sam ga jer mi je ukrao tolike godine života ni za šta, prezirala sam sebe jer sam ga toliko voljela. Bila sam potpuno izbezumljela, potpuno skrhana. Nisam znala šta ću sa sobom, jedino što mi je bilo jasno u glavi jeste da se ovo ne može završiti bez krvi. Jednostavno sam takva. Kada volim, volim do bola, što je moje, moje je i to je to. To veče prespavala sam u hotelu trudeći se da razmislim hladne glave, a već narednog jutra vratila sam se u Grčku. Ona dva dana koja sam provela sama bila su mi dovoljna da razmislim šta da uradim. Ni u jednom momentu nisam pomislila na to da ubijem nju, jer on da nije želio ne bi bio sa njom. Čak i da mu se nabacivala, da je flertovala, to nije razlog da on legne sa njom. Svaki muškarac koji to uradi ne voli svoju partnericu iskreno, svaka prevara je plod nedostatka ljubavi od strane partnera koji se usudi da prevari, upamti to dobro. - rekla je to pokazujući na mene kažiprstom.
Kada se vratio u Grčku nakon četri dana kako je i rekao primjetila sam da je veseo, pun snage, očito je napuno baterije sa mojom " prijateljicom. " Odmah je počeo priče kako sam mu nedostajala, kako me poželio i kako jedva čeka da spavamo. Nije se faktički ni raspremio, a već me povalio. Bila sam spremna na to, pa sam se već pripremila. U momentu kada sam se ja našla na njemu osjetila sam da je to taj trenutak. Dok je gladno usnama prelazio preko mojih grudi ispod kreveta sam izvukla otvarač za pisma. Pomislila sam na to koliko ga volim i koliko će mi biti teško bez njega, ali onda sam se sjetila prizora iz Francuske. Podigla sam se i otvaračem prešla preko njegovog lica. Odabrala sam najosjtljivije mjesto, oči. Lijevo oko mu se odmah prolilo, a on je zavrištao od bolova. Ustala sam iz kreveta i odaljila se do samog prozora. Dobro se sjećam tog trenutka, kao da se juče desio.
- Elisa, šta si mi uradila ! - zavapio je.
- To ti je da više nikada ne pogledaš nijednu žensku ! - zaražela sam na njega.
- O čemu pričaš, budalo ? - upitao je držeći se za duplju iz koje sam mu izbila oko.
- O mojoj najboljoj prjateljici, sa kojom si me ova četri dana varao, i o svim drugim ženama sa kojim si me prevario. - bjesno sam se derela.
- Kao znaš ? - upitao je iznanđeno.
- Vidjela sam Vas, kako si samo jadan, gadiš mi se ! - rekla sam unoseći mu se u facu.
U momentu me slobodnom rukom ščepao i bacio na pod. Našao se iznad mene kao monstrum. Njegovo zdravo oko je pokrvarilo od bola, dok drugog nije imao. Tamo je bila samo prazna krvava duplja iz koje se krv slievala na moje lice.
- Ubiću te kučko bolesna ! - zarežao je.
- Prije ja tebe, skote ! - rekla sam i otvarač mu zabila u leđa. 
Bespomoćno je pao na mene svom težinom i jedva sam uspjela da se iskopricam. Svakim novim ubodom u leđa on je puštao novi bolan krik. Ubrzo je stiglo osoblje hotela. Njega su poslali u bolnicu, a mene u policiju. Odmah su odlučili da me transportuju u Francusku, a već sutradan u kočegu su poslali njegovo tijelo. Umro je na putu do bolnice. Ovdje mi se sudilo za stepen prvog ubistva, osuđena sam na 30 godina zatvora, ali nije mi žao. Znam da je on mrtav i više ništa me ne zanima. - završila je i ispila posljednji gutljaj soka.
- Jesi li se navikla na okuženje zatvora ? - upitala sam je.
- Poslije njega ništa mi nije interesantno. Bila ovdje ili na Havajima.
- Kako su tvoji roditelji odregovali na ovaj tvoj čin ?
- Bilo im je teško, ali pronašli su utjehu u Bogu, čula sam da su se posvetili vjeri.
- Znam da je daleko, ali da li planiraš šta ćeš kada napustiš zatvor ?
- Sama si rekla, daleko je i ne znam da li ću to ikada dočekati, zato neću ni da mislim o tome. - odgovrila je i slegla ramenima.
- Žao mi je Elisa - rekla sam - Žao mi je tvoje mladosti.
- Takva mi je sudbina. - odgovovorila je mirno.
Par minuta sam je posmatrala dok je ona zurila u svoje dlanove, bilo mi je teško gledati jednu mladu djevojku na ovakvom mjestu, potpuno shrvanu u mržnji.
- Elisa, hvala ti što si mi otvorila svoju dušu. - rekla sam ustajući sa stolice.
- Nema na čemu.- odgovorila je u uputila mi osmijeh zatvorenih usana.
- Sve najbolje. - dodala sam i krenula prema vratima.
- Takođe. - odgovorila je.
Potresena svim što sam čula odmah sam napustila ovo mjesto. Adolfo se umjesto mene zahvalio upravi zatvora. Vraćajući se u hotel ponovo sam naišla pored " Mosta zaljubljenih ", u jednom trenutku sam ugledala Elisu i njenog sada već mrtvog dečka kako stoje i ljube se, a onda mi se pred očima formirala slika nje kako ga ubija. Bila je to još jedna teška priča u kojoj nije bila samo jedna žrtva, bilo ih je puno više..

Pilići, imate novu priču. Pišite mi kako vam se dopada i šta mislite cjelokupno o ovoj temi. Hvala vam što čitate. <333
 

Žene UbiceOnde histórias criam vida. Descubra agora