Žene Ubice

Priča Katrie Ivanov

Od Turske do Rusije. Nakon povratka u Istanbul nisam čak dopustila sebi ni da provedem koji dan u Stambolu na Bosforu već sam odmah kupila kartu i odletila za Moskvu. Moj stan je ponovo ostao prazan do idućeg ljeta. U velikoj zemlji kakva je bila Rusija ne da se desilo jedno ubistvo, desilo ih se na hiljade i sigurna sam da sam samo tu mogla intervjuisati minimalno pedeset žena, ali nisam htjela kršiti svoje norme. Jedna država, jedna priča, tako je bilo od početka i tako će biti do kraja. Ispred hotela čekao me Vladimir Jasikov, moj prevodioc koji će biti veza između mene i zatvorenice sa kojom budem razgovarala. Hladan vjetar prodirao je do kosti, hladnoća mi se uvukla pod kožu čim sam kročila van. Ako sam se žalila na sarajevske zime, zbog moskovskih bih sigurno podlegla. Vlada i ja smo se odmah smjestili u taksi i na putu do zatvora popričali smo o cijelom protokolu. Jako dobro je pričao srpski jezik, navodno mu je djed bio Srbin pa sam tako bila i više nego zadovoljna ovim čovjekom. Nakon poprilično duge vožnje konačno smo stigli u Kazaneno-popravni zavod za žene. Neočekivano smo naišli na problem koji je, moram priznati, na mene uticao više nego niska temperatura Moskve. Naime, upravnik zatvora nije bio prisutan u momemtu naše posjete, a kako su nam rekli neće biti ni narednih 15-ak dana zbog privatnih problema. Isto tako, njegova zamjenica još uvijek nije bila stigla i nije se znalo da li će uopšte tog dana doći. I kada sam već izgubila svaku nadu da ću dobiti priliku za razgovor u ovom moskovskom zatvoru pojavila se zamjenica upravnika. Ljubazna plavuša odmah nas je ugostila u svom uredu i pažljivo je saslušala Vladu koji joj je ispričo razlog naše posjete. Bez imalo natezanja odradili smo prvi dio posla i već za pola sata zatvorenica koju sam odabrala bila je na putu ka kancelariji zamjenice.

Ime i Prezime: Katria Ivanov
Datum rođenja: 14.9.1987 god.
Mjesro rođenja: Moskva 
Prestup: Ubistvo
Stepen ubistva: Prvi stepen
Broj žrtava: 1
Spol žrtve: Muški
Osuda: 35 godina

U međuvremenu, Vladimir i ja samo razgovarali o Moskvi, o Rusiji i ovim hladnoćama uopšte. Vrata su se otvorila i krupna policajka je uvela plavokosu djevojku unutra. Nije bila pretjerano visoka niti niska. Bila je veoma vitka, ali isto tako i ženstvena.
" O moj Bože, kakva prelijapa žena. "
To je bila prva pomisao koja mi je prostrujala glavom.
Čuvarka joj je skinula lisice i pokazala rukom na mene i Vladimira. I on i ja smo ustali u znak respekta prema ovoj djevojci čija priča nije bila nimalo lijepša od predhodnih.
- Zdravo Katria, ja sam Nora Ateš. - predstavila sam se.
Dok je ona dolazila ovamo moj prevodioc me naučio kako da se predstavim na ruskom i da Vam kažem, uopšte nije bilo teško.
- Katria Ivanov. - odgovorila je uz kiselkast osmijeh i smjestila se u svoju stolicu.
Potom se predstavio Vladimir i objasnio joj način komunikacije. Za relativno kratko vrijeme mogle smo ući u tematiku razgovora.
- Prije svega, želim ti reći da je tvoja priča veoma potresna, no u zadnje vrijeme i veoma učestala. Voljela bih da ovo što ćeš ispričati na neki način bude pouka, ali i upozorenje mladim tinejdžerkama koje još nisu dovoljno razvije svoju svijest i ne znaju racijonalno razmišljati.
Na ove riječi uputila mi je široki osmijeh u kome se jasno mogla vidjeti doza cinizma.
- Hoćeš reći, da djevojke koje su završile kao ja ne urade ono što sam ja uradila ? - upitala je.
- Ne ! - odječeno sam rekla i podigla jednu obrvu. - Hoću da im pomogneš da se ne upuste u vezu u kakvu si se upustila ti. - sasjekla sam je.
Podigla je obje ruke u znak predaje.
- Akot i tako kažeš. - odmahnula je glavom.
- Onda, - upalila sam diktafon - slušam te.
- Već si imala priliku vidjeti zbog čega sam ovdje, ali sada ćeš čuti zbog čega sam to uradila. - započela je ležerno. - Bila sam učenica trećeg razreda srednje škole kada smo dobili novog profesora matematike. Nikada je nisam voljela, niti znala, provlačila sam se kroz " iglene uši. " On je imao otprilike 30 godina kada je došao da nam predaje, bio je u punoj snazi. Visok, zgodan, plav, drugačiji od svih preofesora u školi. Ruku na srce bio je majstor svog zanata, znao je sa brojkama i od nas je tražio znanje koje ja nisam imala. Predhodni profesor koji je otišao u penziju već je bio star i sa njim sam mogla kako sam željela, čas posla mi je bio obrlatiti ga da mi da dvicu, ali ovaj novi mi je zadavao muke. Osim što smo sve djevojke balile za njim, mučile smo problem i sa kečevima koje smo naredale, izuzev štreberki koje su znate tu jebenu matematiku. Prvo polugodište smo pala, a ni na kraju nije bilo ništa bolje. Imala sam tri jedinice na početku petog mjeseca. Jednog dana zaustavio me u učionici kada su svi izašli. Sjećam se da nam je to bio zadnji čas, bili smo druga smjena i pri tome svi su izašli prije nas. Nas dvoje smo ostali bukvalno sami. Pitao me je šta planiram sa negativnim ocjenama. iskreno, ni sama nisam znala, pa sam mu rekla da ću vjerovatno na popravni. Onda je počeo da mi se obraća na drugačiji način. Pristupio mi je lijepo, smješkao se, dodirivao me po ruci. Predložio mi je da mi da par dopunskih časova i zadatke koje će prepitivati kako bih ih provježbala. Naravno, znala sam da to ne radi bezveze, pa sam ga upitala šta želi za uzvrat. Zavodnički mi se nasmijao i rekao da će biti dovoljno da odemo na piće. Da se ne lažemo, bila sam polaskana. Tako zgodan tip me pozvao na piće, tada sam mislila koliko bi mi sam moje prijateljice pozavidjele da znaju za ovo. One su danima jedna drugoj prepričavale seksualne maštarije sa profesorom, ali ni ja nisam bila cvjećka. I sama sam zamišljala da vodimo ljubav, no nikada to nikome nisam priznala. Iste večeri smo otišli u obližnji kafić. Primjetila sam da me ne gleda na način na koji profesor gleda učenicu. Besramno je flertovao, ali i ja sam takođe. Nisam rekla ništa kompromitujuće, ali sam mu govorom tijela sve rekla. Dogovorili smo se da opet iduće sedmice u današnji dan ostanemo kako bi " provježbali " zadatke. Narednih dana strpljivo sam čekala taj petak. Na časovima smo se ponašali normalno, a u hodnicima u prolazu uputili smo osmijeh jedno drugome. Konačno smo dočekali i taj momenat. Ponovo su svi otišli i škola je ostala prazna. To gana sam se obukla nešto izazovnije, tek tako. U stvari, to je bila moja standardna uniforma. Suknjica do koljena, košulja i kravata. Pred kraj posljednjeg sata skinula sam kravatu i raskopčala par dugmića kako bi do izražaja došle moje grudi i crni brushalter. Pošto sam inače sjedila u zadnjoj klupi, prešla sam u prvu i sjela ispred njega. Počeo je da traži neke papire koji su, navodno, bili moja priprema. Trudo se ne gledati me. ali vidjelo se na njemu da mu je neugodo. Čudno, zar ne ? Ipak je on bio taj koji je preuzeo inicijativu, sada kada smo došli pred svršen čin on je izgledao kao da se povlači. Nisam to smjela dopustiti, zar da me tako navuče, pa onda ispali ? Još uvijek je preturao papirčine kada sam ustala i otiša do vrata. Nečujno sam zaključala bravu i vratila se nazad. Stala sam iznad njega i počela mu disati za vratom. Brzinom svjetlosti izvukao je neke zadatke i počeo trabunjati kako je to gradivo koje trebam naučiti. Rukom sam zatvorila njegovu fasciklu i okrenula stolicu prema sebi. Zatim sam se nagela kako bi moje grudi došle u prvi plan.
- Zašto ne ostavite te glupe zadatke za ostale učenice, a meni malo progledate kroz prste ? - bezobrazno sam rekla.
- Katria, ovo nije u redu ? - postao je nestabilan.
U njegovim očima sam vidjela da me želi, ali i da je volja da to ne uredi bila veća. Morala sam nešto preuzeti kako ne bih ostala osramoćena. ispravila sam se i skinula svoju košulju dok je on otvorenih usta zurio u mene.
- Da nastavim ? - upitala sam ga podižući obrvu.
Jedva je uspio da dođe sebi, polahko je padao, još jedan korak i moj je. Tada sam raskopčala svoj brushalter i bacila mu ga u facu. Pogledala sam u njegovo medžunožje i sve mi je bilo jasno. Prišla sam mu i prošaputala.
- Tvoj ortak me želi, ispuni mu želju. -  Izazovno sam rekla.
Istog trena bjesno je skočio sa stolice i počeo da se skida. Potom je skinuo i moju suknju i veš, a onda me povalio na svojoj katedri. Prokletnik, bio je tako dobar ljubavnika. Uživala sam u svakom trenutku našg seksa, u svakom njegovom dodiru i poljupcima kojima je obasipao moje tijelo. Bio je tako, prokleto, dobar. Nakon toga više nismo prekidali naš odnos. Ja sam, nekim čudom, imala cvonju iz matematike na kraju godine, a zgodnog profesora u svom krevetu. Ipak, uživancija mi je bila kratkog daha, već početkom četvrtog razreda sam otkrila da sam trudna. Pomišljala sam čak i na pobačaj, ali sve i da sam željela bilo je previše kasno za to. Rekla sam mu šta se dešava, ali on se hladno okrenuo rekavši mi da nema ništa sa tim. Čak mi je i prijetio da će me ubiti ako progovorim o tome, jer zaboga, on je profesor, a  ja njegova učenica. Roditeljima se nikako nisam smjela povjeriti jer sam znala da bi me se odrekli istog momenta kada bi saznali da sam trudna, još kad bi saznali ko je otac djeteta.. Pokušala sam ga nagovoriti da preuzme odgovornost za mene i djete, no on to nije želio. Bila sam mu dobra dok me jebao, a  kada me napumpao odbacio me kao krpu. Svjesna sam toga da sam i ja kriva, ali krivica nije samo moja. On je mene zaustavio, pozvao na piće, prvi počeo da flertuje. Kada mi se ukazao stomak mami i tati je sve bilo jasno. Odmah su me izbacili iz kuće i odrekli se kćerke, kurve. Nisam znala kuda da odem, pa sam krenula kod profesora, oca moga djeteta, ali stigavši pred njegovu zgradu ugledala sam ga kako se ljubi sa nekom ženom njegovih godina i kako je hladno hvata za dupe. Ušli su u njegov stan, a ja sam u momentu pobjesnila. Znao je da sam trudna i opet je spavao sa drugim ženama. Željela sam ga ubiti, željela sam ga sravniti sa zemljom. Ja saa izgubila sve i jedino čime je on mogao platiti sve to bio je njegov vlastiti život. Te večeri sam prespavala kod prijateljice. I ona je bila u redovima onih koje su balile za profesorom, ali kada sam joj ispričala svoju priču, zahvaljivala je Bogu i svim svecima što nije na mom mjestu. Nisam joj priznala da planiram da ga ubijem, to je bila previše osjetljiva tema, koja je bila samo moja. Naravno, nisam imala pristup vatrenom oružiju, pa sam ga tako morala ohladiti hladnim oružijem. U kući roditelja sam imala ključ njegovog stana, sama sam trebala ugatati vrijeme kada oni nisu tu. Kada je moja drugarica narednog dana ujutro otišla u školu, ja sam se spremila i otišla kući. Sačekala sam da moji odu na posao i ušla preko balkuna u kuću. Uzela sam ključ i još neke stvari, a onda sam otišla u profesorov stan. Bio je prazan, on je radio u prvoj smjeni, usput je vjerovatno zavodio i druge djevojke kao što je nekoć zavodio i mene, a likuše koja je sinoć bila tu, takođe nije bilo. Negdje iza podne stigao je kući. Kada je stigao kući zaprepastio se kada me ugledao u dnevnom borakvu. Prvo je prigovarao što sam došla, a kada me uvidjeo da nemam namjeru otići, pokušao me silom izbaciti. Čim me povukao za ruku ja sam drugom izvukla veliki nož iza jastuka i zabila mu ga u stomak. Još par puta sam ponovila isti postupak, sve dok nije izgubio kontrolu nad nogama i srušio se. Ništa nije progovorio, vjerovatno zbog bolova nije imao snage i još je bio zatečen. Smijala sam se pobjednički nad njegovim izbodenim tijelom, a onda se probudio neki instikt u meni. Sjela sam na njegove noge i raskopčala njegove pantalone. U rukama mi se našao njegov polni organ koji je toliko puta bio u mojoj vagini, onaj koji me napumpao i sada zbog toga u meni raste njegovo biće. Držala sam njegov penis u lijevoj i nož u desnoj ruci. Nešto me tjeralo da mu zadam još veći bol kada sam imala priliku za to. Pretvorila sam se u demona, počela sam da mu sječem ortaka. Vrištao je od bolova, bio je potpuno nemoćan nada mnom. Njegov glas se prolomio ne samo stanom, već cijelom zgradom. Par minuta kasnije sve je utihnulo. On je bio mrtav, osakačen za jedan dio svog tijela, izboden u predjelu stomaka. Komšije su reagovale brzinom svjetlosti. Zatekle su njegovo truplo na podu i mene sa nožem u jednoj i djelom njegovog organa u drugoj ruci, isprljanu krvlju, rasčupanu, van sebe. Pokopno društvo su pozvali zbog njega, a policiju zbog mene. Prvo su mislili da sam poremećena, pa su me vodili na psihijatriju, no kada su ustanovili da sam sasvim svjesna svega što se desilo, te kada sam rekla da se ni za šta ne kajem vratili su me natrag u zatvor. Prvih godina sam imala neke psiho terapije, ali ništa se nije primjenilo. Do dana današnjeg nisam se pokajala niti ću ikada. - završila je.
Saslušala sam posljednji dio koji mi je Vladimir preveo i duboko uzdahnula. zaista nisam znala šta da mislim. Katria nije bila cvjećka i sama je bila svjesna toga, ali opet ni taj dželat nije bio ništa bolji od nje. Dakle, bara - bara.
- Šta je bilo sa tvojim djetetom ? - upitala sam.
- Porodila sam se u zatvoru, nakon toga su dali djete u sirotište. - sjetno je rekla.
Shvatila sam da ona ipak voli to djete, iako je na njegovim ocem bilo šta je bilo.
- Da li ti teško pada odvojenost od djeteta ?
- Naravno. Bez obzira na to što je bilo među nama, to biće je nevino i dio mene je.
- Je li dječak ili djevojčica ?
- Djevojčica, zove se Marina.
- Jesi li planirala da potražiš svoje djete kada odslužiš kaznu ?
- Voljela bih, i sigurno da hoću ako ikada izađem odavde.
- Šta je bilo sa tvojim roditeljima ? - zanimala me njihova reakcija kada su saznali šta je njihova kćer uradila.
- Ono što su izjavili usmeno, poslije ubistva su potvrdili pismeno. Ispod vjesti o tragičnoj smrti profesora stajala je izjava mojih roditelja u kojoj me se odriču. Ostala sam potpuno sama. - tužno je rekla.
Pogledala sam je pravo u oči i zapitala se da li je ovakva ljepotica moga počiniti tako morbidno ubistvo ? Pa izgleda da jeste. Ljepotica i zvijer u jednom.
- Katria, svjesna si toga da nisi sasvim nevina ? - upitala sam.
- Da, ali isto tako  i da nisam sama kriva za sve.
- Tačno tako. Upravo zbog toga ti želim da više nikada, kada izađeš odavde i ako izađeš ne podlegneš muškom šarmu i iskušenju.
- Ako bog da, al' da Bog da. - rekla je i nasmijala se od srca. - Vuk dlaku mjenja, ali čud nikad. - završila je.
- Imaš pravo, ali isto tako vrijeme mijenja mnoge stvari, a naročito mišljenja. - uzvratila sam osmijehom.
Uskoro je došla zamjenica upravnika te obavjestila Katriu da je vrijeme ručka. Pozdravile smo se i nju je stražarka odvela. Jos jednom sam se zahvalila na omogućenom razgovoru, a potom smo Vladimir i napustili zatvor.
- Zanimljiva priča. - dobacio je Vlada dok smo se vozili prema hotelu.
- Da, zanimljiva i teška. - odgovorila sam.
- Misliš li da je istina ono što je rekla, da vuk dlaku mjenja, ali čud nikad ?
- Za njeno dobro nadam se da neće ponoviti grešku ako dođe u iskušenje, iskreno se nadam.
I zaista sam se molila da budem u pravu, da promjeni razmišljanje za sve preostale godine koje su joj ostale da odsluži u zatvoru, za njeno dobro, za dobro njene kćerke Marine.

Pilići, ovo Vam je nova prica. :D Kako Vam se dopada Ruskinja, kakva Vam je njena priča ? Pišite mi vaše iskreno mišljenje, to mi mnogo znači. <3333