Žene Ubice

Priča Hele Johansson

Nekoliko sati leta i stigla sam na svoje novo odredište. Švedska. U posjeti skandinavskim zemljama bila sam samo jednom dok sam bila jako mala. Imala sam svega pet ili šest godina i to sam potovala za Norvešku. Teta je tada još uvijek živjela tamo, ali se nekoliko godina poslije preselila u Austriju, da bi nam bila bliže i da ne bi morala cvokotati od hladnoće svaki put kada bi se ljeto približilo kraju. Ovog puta sam odabrala Švedsku, tamo nikada nisam bila i bila sam željna upoznavanja novih mjesta, ne treba ništa drugo reči osim toga da sam novinarka, a nam su u krvi nova saznanja, svi nosimo taj gan, kao da smo od jedne majke i od jednog oca rođeni. Štokholm je veoma prijatan grad, sama pozicija je po mome mišljenju dobra, a osim toga jako lijepo je uređen, baš onako u duhu jedne uspješne, bogate Evropske države. Najviše mi je prijalo što sam se nakon pet dana otarasila kiša, ovdje nisam imala takvih problema, naprovit, vrijeme je bilo ugodno za šetnje gradom i obilazak znamenitosti koje su se nalazile u njemu. Na stranu ćemo to što su temperature bile malo niže od onih na koje sam navikla u ovo doba godine, no to nije bilo ništa što se nije moglo istrpjeti. Kada bih morala da biram, prije bih izabravala ovu klimu, nego onu koja je vladala u Brinatiji. Kiše nisam voljela, nikako, osim onih proljetnih koje su bile prošarane zrakama Sunca i krunisane dugom na nebu ili eventualno ljetnih pljuskova, ali tokom noći, jer sam uvijek željela da ujutro kada se probudim Sunce proviri sa Istoka. Ovdje, u Štokholmu, sa prvom zorom znala sam da me čeka posao, tako da sam se veoma rano probudila i pripremila sve što mi je bilo potrebno za rad. Osim toga, ponovo sam se vratila na onaj sistem rada kojim sam radila sve do posjete Lejli, ponovo sam imala prevodica uz sebe. Valter Olsson mi je bio saputnik u ovoj priči. Ono što mi je najviše privuklo pažnju jeste njegovo ime, odmah sam se sjetila filma " Valter brani Sarajevo ", a onda i moje porodice, moje Ilidže i Hrasnice. Ipak, brzo sam odganala sjetu jer sam znala da im se uskoro vraćam. Valter i ja smo ostvarili jako dobru komunikaciju na samom početku, i uz naš dobar timski rad u kratkom vremenskom periodu dobili smo i dozvolu za rad na novoj priči. Pregledala sam sve i jedan dosije koji mi je bio predočen i odabrala moju novu sagovornicu. To je bila žena sa veoma nezahvalnom pričom, jer ja lično nisam znala kako da se postavim prema njoj.

Ime i Prezime: Hela Josansson
Datum rođenja: 15.3.1944
Mjesto rođenja: Štokholm
Spol: Ženski
Prestup: Ubistvo
Stepen ubistva: Prvi stepen
Spol žrtve: Muški
Osuda: 30 godina

Na pragu sedamdesete, u stavri, u sedamdesetoj godini Hela je izgledala veoma zanosno. Imala je liniju na kakvoj bi joj pozavidjele mnoge mlađe žene, a i bila je veoma lijepa, samo štu su bore narušile njen besprijekoran izgled i već se dalo primjetiti da je ljepota počela da bijedi, ali bila sam sigurna da je u svoje vrijeme bila jedna od najljepših žena Štokholma. Nakon dužeg vremenskg perioda u kome sa sve radila sama, došlo je vrijeme da ponovo gavnu riječ prepustim mom prevodiocu. 
- Moje poštovanje, ja sam Nora Ateš, novinarka.
- Hela Johansson, ubica. - to je rekla takvim tonom kao da je to najnormalnija stvar.
Valter joj je obajsnio princip rada i bili smo spremi za još jednu novu priču.
- Imate moju pažnju. - rekla sam.
- Moja porodica nikada nije bila pretjerano bogata, ali nije bia ni siromašna. Vodili smo jedan pristojan život, moglo bi se reči. - otpočela je. - Nikada nisam bila ambiciozna, vodila sam sasvim normalan život i bila sam zadovolja onim što sam imala. Kada sam krenula na fakultet upoznala sam i moju prvu pravu ljubav. Počeli smo se družiti, a kasnije smo stupili u vezu, jako sam ga voljela, a i on je mene. Nakon diplomiranja odliučili smo da se vjenčamo. Moji roditelji nisu bili ni za ni protiv te veze, on nije bio pretjerano bogat, a oni su uvijek maštali o tome da ću se ja udati na nekog bogataša, ali iznad svega su stavljali moju sreću, a ja sam bila sretna sa njim. Međutim, nije nam bilo suđeno, tri mjeseca prije naše svadbe on je doživjelo saobraćajnu nesreću i poginuo je. Teško sam preboljela njegov gubitak, patila sam dosta vremena i bila sam sigurna da više nikada nikoga neću voljeti tako kako sam voljela njega. Tada su se starci dali u potragu za mojim budućim mužem, premda sam im rekla da se namam namjeru udavati i onda se pojavila savršena prilika, za njih, ne za mene. Sin naših kućnih prijatelja se vratio sa studija iz Amerike, a kako su se naše porodice dobro poznavale moji i njegovi roditelji su šurovali tome da se nas dvoje sjedinimo. U početku sam odbijala, ali majka mi je danonoćno punila glavu kako ću uz njega zaboraviti svog bivšeg dečka, a osim toga radiilo se o veoma bogatoj porodici. Majka je uvijek živjela u ubjeđenju kako djevojka moje ljepote treba da se uda za nekog bogataša jer sam u svoje vrijeme bila jedna od najljepših djevojaka koje je Štokholm ikada vidjeo. Vrijeme je odmicalo, oni sve vše navaljivali i ja sam na kraju popustila. Svakako mi više nije bilo važno, a mislila sam i na to da ako ja ne mogu biti sretna, onda mogu da usrećim svoje roditelje koji su dosta uložili u mene. Taj dečko i ja smo se upoznali i on je na prvu odlijepio na mene, a bilo bi čudno i da nije. Ne želim da se hvalim, ali bila sam ljepša od njega barem za dvije klase i sigurna sam da nikada nije imao djevojku poput mene. Trudio se da me osvoji na sve moguće načine, a ja sam za ljubav svojih roditelja poklanjala svoju pažnju njemu. Nakon tri godine vjenčali smo se. Nisam ga voljela, ali kroz taj suživot mi je postao drag. Pa šta znam, svakoj djevojci prija pažnja i meni je prijala njegova, a on je bio veoma pažljiv. Imali smo oboje po 28 godina kada smo se vjenčali i živjeli smo u jednom poprilično dobrom braku koji se nije temeljio na ljubavi, barem ne sa moje strane, već se temeljio na dobrobiti naših porodica i nekoj.. pa hajmo reči nježnosti. Ali onda.. nakon 13 godina braka ja sam upoznala nekoga ko je je u meni opet probudio ona osjećanja koja su zamrla sa smrću mog prvog dečka. Radilo se o čovjeku koji je bio poslovni partner mog muža. U početku sam se opirala tome, nisam željela da prevarim muža, pogotovo jer je on uvijek bio tako dobar prema meni i volio me, ali nisam mogla narediti srcu, još kada sam otkrila da su ta osjećanja obostrana, tada je sve već bilo i više nego očigledno. Upustili smo se u strastvenu vezu koja je trajala otprilike dvije godine. Ja sam varala muža, a on svog polovnog partnera. Kako je vrijeme odmicalo mi smo postajali sve privreženiji, znali smo da ne možemo više skrivati našu ljubav i nismo to ni željeli. On je bio slobodan, zapravo udovac, žena mu je umrla od kancera, a ja sam odlučila da se razvedem, i tada je nastao problem. Kada sam saopštila mužu da želim razvod, podivljao je, nije želio da čuje za to. Počeo me psihički maltretirati, nije mi dozvoljavao slobodno kretanje, ograničio me u svakom segmentu. Ipak, nekako sam uspjela stupiti u kontakt sa mojim ljubavnikom i rekla sam mu kako stoje stvari, on je odmah odlučio da preuzme sve na sebe. Došao je kod nas kući i sve priznao mome mužu. On je, šokiran svim tim izgubio kontrolu nad sobom i nasrnuo je na njega, pošao je da ga ubije. Gledala sam kako moj muž davi čovjeka kojeg volim i nisam to mogla dopustiti. Brzo sam otrčala do njegove radne sobe i iz sefa uzela pištolj kojim sam ga ubila. Pucala sam mu u glavu i na licu mjesta bio je mrtav. U prvi mah nisam bila svjesna toga što se desilo, tek poslije sam shvatila šta sam uradila, ali više ništa nisam mogla uraditi da se stvari poprave. Naša pomoćnica je pozvala policiju koja je odmah došla i uhapsila me, tako da i sve sam sam htjela pokriti ubistvo, nisam mogla, ona je bila očevidac svega. Dobila sam trideset godina robije. - završila je.
U svim dosadašnjim pričama znala sam na čiju stranu da stanem, na stranu ubice ili muža, ali ovdje se nikako nisam mogla odlučiti. Hela je bila u pravu koliko je bila i u krivu. Pogriješila je što se udala bez ljubavi, ali je to uradila zarad svojih roditelja i a bih prva uradila sve što mogu da moji roditelji budu sretni. Pogriješila je što je varala muža, ali je tražila razvod na što je on burno reagirao i naravno da nije mogla dopustiti da joj ubiju voljenog čovjeka pred očima, niko to ne bi mogao.
- Kaješ li se što si ga ubila ? - pitala sam.
- Ne, ne kajem se, jer znam da ga nisam ubila on bi ubio ljubav mog života, a možda potom i mene.
- A šta je bilo sa tvojim ljubavnikom poslije ?
- Bio je uz mene sve do svoje smrti, umro je od leukemije. - bolno je rekla i ispustila dvije suze.
Tog čovjeka je stvarno voljela i još ga voli, mogla sam to osjetiti.
- Šta je bilo sa tvojom porodicom i porodicom tvog muža ?
- Njegovi roditelji su umrli ubrzo poslije njega, a moji su umrli prije par godina.
Dakle, ostala je sama, potpuno sama na ovom svijetu.
- Ostalo ti je još par godina robije, šta ćeš poslije ?
- Prodaću sam imetak koji imam i otputovaću negdje daleko, pokušati zaboraviti sve i umrijeti u miru.
Pogledala sam Valtera i dala mu znak da je to to. Zahvalio se Heli na razgovooru i ja sam takođe. 
- Hela, hvala ti na razgovoru, želim ti sve najbolje. - rekla sam.
- I ja tebi djevojko, i ako nisi udata nikada se nemoj udati ako nisi sigurna da voliš svog partnera, poslušaj me. - posebno je naglasila.
- Naravno gospođo Johansson. - blago sam se osmjehnula.
Čuvarka joj je stavila lisice i dovela je. Valter i ja smo zahvalili upravniku na gostoprimivosti i pozdravili sve. 
Po povratku u hotel ni ja ni moj prevodioc nismo razgovarali, tek kada smo izašli iz taksija, progovorili smo koju.
- Valtere, šta misliš o Heli ? - pitala sam.
On je zamišljeno odmahnuo glavom, a potom me pogledao svojim prodornim plavim očima.
- Upamti ono što ti je rekla. - rekao je i pomilovao me po obrazu.
Više nismo diskutovali o tome, pozdravili smo se i on je otišao svojim putem a ja u hotel.
Ova žena je imala zaista buran život, prepun splatki i intriga, nije bila nevina, ali nije bila ni žrtva, ako postoji nešto između, a sigurno postoji jer se često zna upotrijebiti fraza " zlatna sredina ", Hela Johansson je bila baš to, zlatna sredina.

E pa pilići, imate novu priču iz Švedske. Šta mislite o Heli, kako Vam se dopada ova priča ? Votajte i komentirajte, vaše mišljenje mi puno znači. 

P.S

POSTAVILA SAM VAM NAJAVU NOVE PRIČE " ZABRANJENO VOĆE " ODVOJITE PAR MINUTA I POGLEDAJTE, VAMA JE TO NIŠTA, A MENI MNOGO ZNAČI. <333