Žene Ubice

Priča Heleen De Jong

Dobrodošli u zemlju tulipana. U osnovnoj školi učila sam o prepoznatljivot država, a Holandija je, upravo, bila prepoznatljiva po tulipanima. No, nikada nisam mogla ni zamisliti da su toliko zastupljeni. Veliki bilboardi, plakati, reklame, tramvaji, kafići, sve je bilo u znaku tog cvijeća. Amsterdam nije velik grad, u globalu mogao bi se poistovječiti sa Sarajevom, ali ruku na srce, bio je puno bolje uređen od mog rodnog grada. No i pored toga što sam umirala od želje da posjetim mnoge trgove i plantaže znala sam da sve to moram ostaviti za možda neki drugi put, ako uopšte bude prilike da ponovo dođem u ovdje. U posljednjih nekoliko država uvijek sam imala pratnju, tako da sam se već navikla na to, i iskreno, bi bi mi čudno da sam ovo putovanje morala provesti sama. I ovdje me čekao moj prevodioc Dam Jansen, čovjek u srednjim pedesetim godinama. Prva pomisao kada sam ga vidjela bila je:
- Da li sam baš morala dobiti senilnog starca za prevodioca ?
Ali mnogo brže sam se uvjerila u to koliko sam se zapravo " prešla " pomislivši to. Izgled zna zavarati i to opasno. I pored toga što je već odavno zakoračio u drugu polovinu svog žiivota, Dam je bio veoma veseo, okretan i društven tip. Dok sam provodila vrijeme sa njim osjećala sam se kao da sam sa svojim ocem, da li je to zbog toga što su bili približnih godina ili je pak u pitanju nešto drugo, ne znam. Samo sam sigurna u to da sam se na kraju zahvaljivala upravniku i Bogu što sam upravo dobila njega kao pomoćnika. Na spoemen Holandije sigurna sam da Vam je istog trenutka pao na pamet grad Hag i haški tribunal, te je ste možda posmislili da sam baš tamo otišla po svoju novu priču, ali nisam. Posjetila sam ženski zatvor u Amsterdamu i odatle ponijela jednu veoma zanimljivu i drugačiju priču.

Ime i prezime: Heleen De Jong
Datum rođenja: 31.10.1982 god.
Mjesto rođenja: Tilburg
Spol: Ženski
Prestup: Ubistvo
Stepen ubistva: Prvi stepen
Spol žrtve: Muški
Broj žrtava: 1
Osuda: 20 godina

Heleen je imala upečatljivu facu koju je bilo lahko zapamtiti i teško zaboraviti. Kada bi mi dali zadatak da je opišem ne bih znala kako to da uradim, ali sa mog aspekta bila je veoma lijepa i jedino što mi se na njenom licu nije dopalo jeste konstrukcija njene vilice i oblik usana. No ipak, bilo je još nečega u njoj što mi se nije dopaalo, nešto šo je odavalo i što se nikako nije moglo poistovječiti sa Melek ili Ruslanom.
- Nora Ateš. - predstavila sam se.
- Heleen De Jong. - uzvratila je i sjela.
Dam je preuzeo incijativu i napravio uvod umjesto mene. Dok je on njoj objašnjavao zbog čega smo tu, ja sam uspjela pripremiti materijal i spremiti da za još jednu priču.
- Slušam te. - rekla sam i naslonila se.
- Da počnem ispočetka i predstavim se onakvom kakva jesam ili da počnem sa sredine i tako ispadnem žrtva ? - upitala je.
- Vidi Heleen.. - rekla sam - Mislim da ti je Dam već sve objsnio, računam na to da ćeš mi reći istinu bila ona ispričana s početka ili sredine, ali ću te zamoliti da vodiš računa o tome kakvu sliku će dati tvoja priča. Vodi računa o tome da li si zaista žrtva i takvom želiš da se predstaviš, jer ako nisi, bilo bi nazahvalno da te drugi sažaljevaju jer to sažaljenje ne zaslužuješ.
Dam joj je polahko preveo ove moje riječi i ona se na to nasmijala.
- Imam mnogo mana, ali isto tako i jednu vrlinu, a to je da mrzim kada me neko sažaljeva, zato ću ti ispričati sve, iako sam svjesna da će to o meni dati lošu sliku. Bolje i tako nego da budete u zabludi. - rekla je.
- Ja sam spremna. - kratko sam rekla.
- Sigurna sam da si već do sada mnogo puta čula izreku kakva majka takva kčerka - započela  je - vjeruj mi da u tome ima istine. Moja majka je bila kurva koja je spavala sa kim je stigla. Otac nas je napustio odmah po mom rođenju jer nije mogao istrpiti majčine ispade. Iako je bila udata žena besramno je flertovala sa kim je stigla, iskakala je iz kreveta u krevet kojem god muškarcu je mogla. Za mene nikada nije imala vremena, kao mala sam gledala kako pjana dovodi kući po 3-4 muškarca i besramno se seksa sa njima iako je znala da sam ja tu. Odrastala sam u tom nezdravom okruženju dok mi je majka punila glavu o tome kako trebam biti ista ona, kako trebam loviti bogataše i zatrudniti, a poslije uzeti visoku alimentaciju za djete. U početku je nisam slušala, ali s vremenom sam se počela prilagođavati svemu što je ona radila. Dobijala je ogromne novce za svoje usluge i ja sam se polakumila. Nekako mi se to činilo kao lak način da zaradim za život. Spojiš ugodno sa korisnim. Sa svojih 18 godina počela sam se baviti prostitucijom, poput moje majke. Čak smo počele raditi u tandemu, ona bi dovodila svoje muškarce, ja svoje, na kraju krajeva, naš dom smo protvorile u javnu kuću. Zapravo, to nikada nije ni bio dom, otkako nas je tata napustio. Do svoje dvadeset i druge godine bavila sam se tim poslom. Dobro sam zarađivala, a usput i uživala. Naravno, uvijek je bilo izuzetaka, bilo je i onih koji su nešto htjeli, a nisu mogli, a bogami bilo je i onih koji su mogli ali nisu imali dovoljno velikog ortaka da bi zadovoljili moje potrebe, ali eto.. Sve za pare. I onda se u mom životu pojavio on. Bio je udovac, žena mu je umrla od kancera na prije dvije godine nego što je mene upoznao. Bio je stasit gospodin, veoma privlačan, uprkos tome što je bio stariji od mene čak trinaest godina. Od prvog našeg izlaska počeo je pokazivati interesovanja za mene, mada sam ja mislila da je i on tek jedan od onih koji žele sex za novac, ali on nije bio taj. On se iskreno zaljubio u mene. Kako smo izašli skupa par puta shvatila sam da i ja počinjem osjećati nešto za njega, bilo mi je ugodno sa njim, prijatno, lijepo. Kao zmija noge, čuvala sam tajnu svoje prošlosti, hoću reči, to saznanje da sam dobro plaćena prostitutka. Kada me pitao čime se bavim, rekla sam da brinem o starijim i nemoćnim  osobama, što je njega i više nego ganulo. Ona je u meni vidjeo svoju dobru vilu koja će biti uz njega sve do njegove smrti, a ja sam vidjela priliku da se izvučem sa dna ponora na koji sam pala prateći primjer svoje majke. Dani su prolazili i mi smo postajali sve privrženiji jedno drugom. Lagano sam prestajala da se bavim kurvanjem, primala sam samo one mušterije sa kojima mi je dobra lova i dobar provod bio zagarantovan. Nakon šet mjeseci on me zaprosio i ja sam pristala. Majka mi ni jednom trenutku nije pravila problem, bila je sasvim zadovoljna time što se radilo o uglednom biznismenu, znala je da ću je moći izdržavati, onda kada ona više ne bude mogla da radi. Kroz dva mjeseca od vjeridbe održala se i svadba i jedna obična prostitutka postala je žena galantnog biznismena. Dakako da sam od tada morala dobro paziti u kakvom društvu se krećem, čak sam promjenila imidž, ošišla sam se na kratko, uradila šiške jer kada god bi izašli negdje skupa strepila sam da ne naiđe neka od mojih bivših mušterija i ne prepzna me. O tome kakvu hajku su napravili mojoj majci kada im je saopštila da sam se udala neću ni da pričam, ali onima kojima je bilo stalo samo do rupe mogli su je naći na svakom koraku, tu je svakako bila i mama koja je vrlo rado svima šririla noge za živu lovu. Moja bajka trajala je oko godinu dana, ali nijedna tajna na zemlji ne može ostati sakrivena pa tako nije mogla ni moja. Jednom sam sa mužem otišla na neku zabavu koja je bila upriličena za 50 godina poslovanja firme u kojoj je on radio. Izgledala sam damski, lijepo, ali ne i dovoljno drugačije da me ne bi propoznali oni sa kojima sam se nekoć jebala. Čim sam spazila svoje dvije bivše mušterije odjurila sam sa sa zabave nadajući se da oni mene nisu uspjeli prepoznati, što se naravno nije desilo. Mužu sam rekla da me boli glava i vratila se kući taxiem. Oni su bili jedni od mojih najboljih klijenata, a ja sam njima bila omiljena kurva koja je ispunjavala sve njihove fantazije. Bla sam svejsna i toga da imaju naš porno uredak sa jednog grupnjaka tako da mi je propast bila zagarantovana ukoliko su me prepoznali. Kući sam se vratila rastrzana, znala sam šta me čeka ako moj muž sazna šta sam bila prije nego sam se udala za njega. On je oduvijek insistirao na tome da imam povjerenja u njega i da mu sve kažem, da između partnera ne smije postojati tajni. Tu noć sam provela na iglama, a kako se on nije vraćao napetost u meni je sve više i više rasla. Negdje pred zoru zaspala sam u dnevnoj sobi, ni sama ne znam kada me san oborio, uopšte se ne sjećam kako sam zaspala. Kada sam se probudila on je već sjedio pored mene, skrhan, uništen, neuredan. Zaudarao je na alkohol i sve mi je odmah bilo jasno. Nevino sam se povukla u sam čošak dvosjeda osjećajući bojaznost. Pitala sam ga kako je prošla zabava, a on mi je rekao da zabave nije ni bilo jer čim je saznao ko sam pognute glave napustio je bal i otišao u neku kafančurinu da pije. Nikada neću zaboraviti taj momenat, prvi put sam ga vidjela kako plače. Prebacio mi je za sve što sam mu prešutila, a onda je pobjesnio kada je shvatio da je i njegova reputacija uništena. Počeo je da ruši sve stvari oko sebe te je krenuo put mene. Nekako sam se uspjela izvuči i krenula sam trčati prema izlazu, ali me je uhvatio i počeo daviti. Bukvalno me zakucao za zid i držao za vrat. Osjećala sam da se gušim, nisam imala zraka, želio me ubiti i da nisam odregovala sada bi on bio na mom, a ja na njegovom mjestu. Na komodi pored stajala je velika staklena vazna, nekako sam je dohvatila i udarila sam ga iz sve snage u glavu. Istog trenutka me pustio i srušio se na pod. U revoltu sa dohvatila i kristalnu činiju koja je takođe stajala na komodi i nju mu razbila o glavu. Krv je šikljala na sve strane, kosti njegove lobanje bile su uočljive, budući da je kosu uvijek nosio ošišanu na kec. Polahko sam se spustila da provjerim je li živ, ali naravno, nije bio. Ubila sam ga na licu mjesta. U tom trenutku sam se osjetila krivom, ali na kraju sam shvatila da ja nisam ubila njega on bi ubio mene, a ja sam željala živjeti, još uvijek sam željela. Ubrzo je stigla i naša posluga koja je odregovala na sve što se desilo. Nakon što su vještaci uradi sve analize bilo je utvrđeno da sam ga ja ubila. Nisam čak imala priliku ni da se branim, moja želja za životom me dovela do zatvora, a možda bi bolje bilo da sam umrla.. - završila je tužno.
Pažljivo sam je saslušala i shvatila koliki je jaz između dosadašnjih priča i ove, ali baš kao i sve ostale i ova je bila veoma učestala u današnjem vremenu.
- Je li ti žao što si ga ubila ? - upitala sam.
- U početu mi jeste bilo krivo, ali više nije. Znam da ću kada izađem odavde ponovo moći živjeti, dok on više nikada neće prodisati. Ja ću ipak dobiti drugu priliku.
- Šta planiraš kada odslužiš kaznu ? 
- Vjerovatno ću započeti novi život daleko odavde.
- Šta je bilo sa tvojom majkom ?
- Umrla je od Side prije 3 godine.
- Nedostaje li ti ?
- U globalu, otkada sam ovdje nisam ni imala majku, došla me posjetiti svega desetak puta, jer je bila prezauzeta poslom.
- Kako sada gledaš na sve to što se desilo ?
- Kao na jednu tužnu priču čija sam ja bila žrtva igrom sudbine. - tužno je rekla i opustila ramena.
Duboko sam uzdahnula i dala Damu znak očima da sam završila svoju posjetu ovom zatvoru. Uljudno sam se zahvalila Heleeni, a zatim i svim uposlenim koji su nam pomogli u realizaciji projekta u ovom zatvoru. 
Nakon opuštajuće kafe koju sam popila sa Damom vratila sam se u hotel i počela pakirati svoje stvari. Usput sam razmišljala o svemu što sam doznala. Znala sam da na svijetu ne postoji čovjek koji nikada nije slagao i koji nema svojih tajni, jer život je od istih satkan, ali ovog puta sam shvatila i to da prije nego što izustimo neku laž prvo trebamo pomisliti na poljedice koje mogu biti fatalne, baš kao što je to bilo u Heleeninom slučaju.

Pilići, rekla sam Vam da će novi nastavak ići poslije Nove godine, ali sam dobila inspiraciju i evo gaaa.. Nova priča je tu. :D Kako vam se dopada ? Šta mislite o Heleeni, kako biste Vi postupili na njenom mjestu ? Read, Vote, and Comment, to mi puno znači. <33