Žene Ubice

Epilog

Povratak kući, nakon toliko vremena. U globalu i nisam bila odsutna neki veliki vremenski period, ali više nikada nisam mogla biti onakva kakva sam bila kada sam otišla odavde. U bilježnici sam nosila mnoge zapise, a na diktafonu razne priče koje su, iako ne direktno, utjecale na mene i promijenile me zauvijek. Sada, kada sam polagano saslušala svaku od žena sa kojom sam pričala shvatila sam da je prevelik jaz u njiihovim dušama, ali još je veći u meni. Neke od njih su krive, neke su bile nedužne, ali meni je svake bilo žao, neke više, neke manje, ali svaka je zauzela posebno mjesto u mome srcu. Savršeno sam svjesna da ih vjerovatno više nikada neću vidjeti, ali sigurna sam i da ću ih zauvijek pamtiti. Dug je put od Eve koja je bila moja prva sagovornica do Erice čiju sam priču posljednju dodala svojoj rubrici. Nijedna nije doživjela sličnu sudbinu, ali opet su sve završile na istom mjestu i zbog istog razloga. Vratila sam film unazad sve do one noći u kojoj se u meni probudilo zrno znatiželje kada sam i odlučila da krenem na put po Evropi kako bih istražila šta je razlog tako velikog porasta ubistava muškaraca od strane žena. I evo, nakon što sam obavila ono što sam zacrtala imala sam odgovor, odnosno, moj zaključak na sve ovo. Nijedna jedinka na svijetu nije ista, čak ni jednojajčani blizanci nisu u potpunosti isti ni u fizičkom ni u psihičkom smislu. Karakteri su različiti, kao i viđenje života, zbog toga svi razmišljamo na drugačiji način i različito odgovaramo na izazove života. To sam mogla zaključiti gledajući iz ugla psihologa, pa čak i novinara, što jesam. Ali i pored svega toga, ja sam žena, kao i sve one čija će se imena naći u ovoj mojoj priči, i u tom segmentu zaključak je bio jednostavo - nejednostavan:
Mi žene smo kompleksna bića, ponekada čak ne razumijemo ni same sebe, a kako bi nas onda mogli razumijeti drugi. Vrlo malo nam je potrebno da se vinemo u zvjezdano nebo, ali još manje da padnemo sa tih visina i udarimo od čvrsto tlo. No čak ni tada se ne predajemo, sve dok u nama postoji i jedan jedini atom snage borićemo se, da ponovo izgradimo našu ličnost, započnemo novi život ili da se osvetimo onima koji su nam priuštili najveću bol. Slabe smo onda kada volimo, a najjače onda kada smo voljene, previše teške da bi uzletile i praviše lahke da bi pale. I kada već govorimo o padovima, bitno je naglasiti da padamo iz raznih uzroka: iz ljubavi, iz dosade, iz strasti fizičke, iz sujete, iz slabosti volje, iz materijalnog interesa, iz romantike, iz bola, iz povrijeđenosti, iz preverzije i ono što je najvažnije, iz osvete. Svaka od žena koju sam upoznala pala je iz jednog od ovih razloga, ali opet svi su vodili ka jednom, ključnom, a to je osveta. Osveta koju su skupo platile, ali ne i pokajale se zbog toga što su učinile, jer svaka od njih vidjela je samo jedno riješenje.. SMRT !

E pa plići, i epilog je tu. Kako vam se dopada ovaj zaključak nakon svih ovih priča. Bilo bi previše da sam svaku ubicu posebno komentirala pa sam sve to sročila u jedan kratki tekst obazirući se na ono najvažnije od svega.

Uskoro počinjem pisati novu priču " Zabranjeno voće " imate najavu i trailer, pa pogledajte. <33