Žene Ubice

Priča Afrodite Papadopouls

Bogovi, hramovi, Olimpijske igre. Skrasila sam se na Balkanskom poluotoku, tačnije u Grčkoj. Ova zemlja bila je velika atrakcija pogotovo za vrijeme ljetnih godišnjih odmora. Visoke temperature, more, stare građevine koje su sezale još iz prahistorije privlačile su pažnju svakog posjetitelja. U Grčkoj sam bila i prije nekoliko puta, tako da sam se u globalu poprilično dobro snalazila. Stigavši ovu zemlju došla sam u iskušenje da spakujem kofere i da se uputim na Santorini, grčki otok u Egejskom moru, nikada nisam bila tamo, ali sasvim dovoljne su mi bile slike da bih znala gdje da odem da odmorim dušu. no to bi bilo krajnje neozbiljno od mene kao jedne odrsle djevojke i poslovne žene. Narednog dana po dolasku stupila sam u kontakt sa mojom prevoditeljicom. Agate Evia bila je djevojka mojih godina, izvrsan poznavalac engleskog jezika i veoma vesela djevojka. Do sada sam radila sa starijim ženema, muškarcima svih starosnih dobi, ali ovdje sam dobila nekoga sa kim sam mogla otvoreno pričati o mladalačkim temema. Negdje iza podne Agate i ja smo se uputile ka Atinskom zatvoru. Zanimljivo je da su zatvori u svim gradovima koje sam do sada posjetila bili poprilično udaljeni od srži grada, ali opet se moglo i zaključiti zbog čega je to tako. Gradovi u kojma sam bila do sada imaju snažnu reputaciju i niko ne želi kvariti ugođaj u njima jednim Kazneno - popravnim zavodom. Agate je vodila galvnu riječ pri dolasku, pri razgovoru, pri objašnjavanju slučaja, ja sam samo sjedila kao nijemi posmatrač puštajući nju da sredi stvar. Upravnik  i nije bio nešto zadovoljan našom pojsetom,  mislim da je on nakon upravnice koju sam zatekla u Turskoj najteža osoba po pitanju ovoga, ali nisam imala namjeru odustati, tako da sam Agati dala zeleno svjetlo za iskorištavanje svih argumenata koje sam imala. Sat vremena kasnije pred nama se nalazio but dosijea koje sam trebala pregledati, te mi je tako još pola sata prošlo u odabirnu. I konačno, sve je bilo na broju, još je samo trebala doći žena sa kojim sam željela pričati. Ako ste pomislili da je kojim slučajem Heleen bila kučka, tek sada ćete vidjeti kakve žene postoje.

Ime i prezime: Afrodita Papadopouls
Datum rođenja: 12.12.1944 god.
Mjesto rođenja: Sparta
Spol: Ženski
Prestup: Ubistvo
Stepen ubistva: Prvi stepen
Spol žrtve: Muški
Osuda: 40 godina

Afrodita je izgledala kao neko kome se uopšte ne bi mogla prepisati sedma decenija života. Imala je savršenu liniju, a i lice koje je izgledalo veoma mlado za nekoga ko je već odavno zakoračio u drugu polovinu života. Da je opravdano nosila ime grčke boginje ljepote, nosila je.
- Afrodita Papadopouls. - predstavila se.
- Nora Ateš. - uzvratila sam i Agati prepustila glavnu riječ.
Za sve ovo vrijeme koliko radim na ovim pričama shvatila sam da se čovjeku iz gestikulacije može zaključiti kakva je osoba. Ono što sam vidjela u Afroditinim očima, pokretima, ono što sam osjetila u njenom glasu nije mi se dopadalo. Nije bila čista u u jednom pogledu.
- Prije nego što počnem željela bih da znam zašto niste izabrali neku žrtvenicu takvih ovdje ima dosta, nego mene koja je zaslužila to što je dobila. - upitala je nakon što je Agate ispričala zašto smo ovdje.
- Zato što sam do sada imala dosta žrtava i vrlo malo onih koje osim što su svoje žrtve pravile budalama nakon toga ih ubile.
- A tako znači ? - rekla je i podigla jednu obrvu.
- Baš tako. - takođe sam podigla obrvu.
- E pa onda slušaj, slušaj kakve kučke na svijetu postoje.
Pogledala sam u Agate i progutala knedlu. Ova žena je zaista izgledala opasno, ali kada bi progovrila onda bi izgledala još gore. Ona je prva ubica koja je zaista izgledala tako, izgledala je krvnički.
- Rođena sam u poprilično siromašnoj porodici. - otpočela je. - Moj otac je redio kao taxista, a majka je bila domaćica. Imala sam i stariju sestru koja se uvijek trudila da pripomogne ocu i majci. Napustila je fakultet kako bi se zaposlila i radila. Ja sam oduvijek smatrala da zaslužujem puno bolje. U svoje vrijeme bila sam veoma lijepa i zgodna djevojka, svoju ljepotu sam smatrala svojim najvećim oružijem u borbi sa onim što želim. Kako sam odrastala moja želja da se izvućem iz prokletog siromaštva bila je sve veća. Kada je otac umro majka je dobila neku jadnu penziju koja nam nije bila dovoljnja ni za osnovno. Ja sam tada imala oko 23 godina. Već sam i završila fakultet i moji su insistirali na tome da se i ja trebam zaposliti. Da budem iskrena, nikada nisam voljela raditi, smatrala sam da djevojka moje ljepote treba da bude kraljica neke vile, a ne tamo neka konobarica u restoranu gdje će raditi za bijednu plaću. Na jednoj zabavi koju su organizovali moji prijatelji sa faxa upoznala sam strica jedne moje prijateljice. Bio je 15 godina stariji od mene, ali isto tako i čovjek kakvog sam željela. Bogat, imućan i slobodan. Nikada se nije ženio i ja sam iskoristila priiku ga zavedem, budući da je on bio sponzor te zabave bio je prisutan cijelo vrijeme, a ja sam lovila priliku da se nađem blizu njega. Nije bilo teško osvojiti ga, ipak sam ja bila najljepša djevojka svoje generacija. Kada samo objavili našu vezi moja prijateljica nije bila zadovoljna time, ali to je bila naša stvar i svi su to morali prihvatiti i moja majka i sestra takođe. Dobro su znale da nisam sa njim iz ljubavi, ali imala sam druge interese. Prijetili su mi čak i odricanjem, ali ništa me nije spriječilo u mom nanumu da postanem njegova žena. Nakon dvije godine zabavljanja vjenčali smo se.  Ja sam tada imala 25, a on 40 godina.  Ne mogu reći da mi se nije gadilo to što moram leći sa njim, gadilo mi se, ali sam uživala u njegovom novcu, u skupoj odjeći, dijamantima, putovanjima, te mi je to davalo snagu da prebrodim to što moram spavati sa muškarcem koji je od mene toliko stariji. Deset godina života mi je prošlo eto tek tako, nakon što sam prošla sve što prođu bogataši shvatila sam da nisam srećna, uopšte nisam bila srećna. Imala sam materijalno bogatstvo, ali sam u duši bila prazna. Nikada nisam osjetila pravu ljubav, i to me bolilo. Jedne večeri dok sam šetala obalom sasvim slučajno sam upoznala jednog tipa, bio je možda 3-4 godine stariji od mene. I mada nikada nisam vjerovla u prvu ljubav vidjevši njega u meni se sve preokrenulo. Probudio je u meni nešto što nikada niko do tada nije. Pridružio mi se u šetnji i tako samo lagano počeli  da se upoznajemo, razmjenili smo brojeve i čuli se. Par puta otišli smo vani na kafu, a zatim smo se upustili u vezu. On je bio neoženjen, nije imao djece, potpuno slobodan,ali ja sam bila ta koja je sve kočila. Bila sam već 11 godina u braku i nisam mogla tek tako sve da ostavim, pa je tako naša veza bila tajna. On nije bio neki pretjerani bogataš, radio je kao inžinjer i imao je pristoju plaću, no ja sam bila dosta, dosta bogatija, hoću reči, moj muž je to bio. E sad što je njega ticalo počeo je da osjeća promjene u mom ponašanju, izbjegavala sam seksualne odnose, postala sam hladna, povučena u sebe. Pokušao je doznati šta se dešava i natjerati me na razgovor, ali ja bih uvijek pronašla neki izgovor i tako smo se vukli mjesecima. Moj ljubanik mi je predlagao da se razvedem, ali nisam mogla tako lahko prepustili vodi sav luksuz koji sam uživala. Vječita misterija će ostati da li je moj muž saznao da ga varam ili je bar tako nešto načuo jer mi je u momentu tog mog premalanja između ljubavi i bogatstva sapštio da je sastavio testament u kojem je napisao da ću naslijediti sve, ali tek nakon što ga ispratim u smrt. Do njegove smrti ja ću biti samo jedna obična domoćica sa njegovim karticama. Malo je reči da sam u mometu poludila, za sve te godine koliko sam ga služila nije mogao ćak ni da mi ostavi milion eura prije umiranja, jadno od njega. Već su godine prolazile, a meni je vše dojadio taj dvostruki život, zbog toga sam odlučila da muža što prije pošaljem na onaj svijet i da počnem živjeti onako kako sam oduvijek željela. On je bio srčani bolesnik i često je odlazio na te kontrole. Jendog dana sam ga sačekala i u momentu kada je on prelazio ulicu ja sam na njega nasrnula autom. Udarila sam ga, a onda hladno nastavila voziti. Kroz par sati stigla je policija i priopćila mi da sam uhapšena za ubistvo svog muža. Negirala sam, no postojali su snmci na kojma se jasno vdjelo ko je vozio auto, osim toga vještaci su na haubi vidjeli udubljenje koje nje nastalo prilikom udara i tako sam završila ovdje. Robijam već 35 godina i ostalo mi je još pet. - završila je.
Pažljivo sam saslušala Agatu koja mi je sve ovo prevodila i onda sam shvatila koliko me moj instikt nije prevaio. Čim je Afrodita kročila ovamo znala sam da ona nije nevinašce koje je eto, tek tako zbog samoodbarne završilo ovdje.
- Šta je bilo sa tvojim ljubavnikom ? - upitala sam je.
- Nakon što je saznao šta sam uradila, ubio se. Volio me je mnogo i ja sam njega, ali on je očito bio slabiji i nije mogao podnjeti sve što se desilo. Osim toga djelom se osjećo krivim za smrt moga muža i sve to je uticalo na njegovu konačnu odluku.
- A tvoja majka i sestra ?
- Obje su umrle, ali sve do zadnjeg njihovog daha nikada me nisu napustile. Obilazile su me u zatvoru dokle god su imale snage. Majka je umrla kada sam ja imala 40 gofina, a sestra kada sam napunila 65.
- Kako je odregaovala porodica tvog muža ?
- A kako bi. Odmah su oborili opuruku i ostala sam praznih šaka, nisu bili za mene ni kada sam se tek udala, a kamoli kada su saznali šta sam uradila.
- Šta planirate po izalsku ?
- Ništa, zato što ću umrijeti do tada. Nedavno mi je dijagnosticiran kancer dojke i odlučila sam da ne idem na liječenje, samo ću uzimati tablete za bolove. 
Iskreno, šokirala sam s e ovim, ali ne mogu reći da je nisam razumjela.
- Zbog čega ste odusatali od liječenja ?
- Dovoljno sam se naživjela, vani nemam nikog svog, zato je najbolje da umrem.
Isključila sam svoj diktafon i vratila papir u fasciklu. Agate je polahko počela da se sprema i ja sam takođe.
- Hvala Vam što se podjelili svoju priču sa mnom. - uljudno sam se zahvalila.
- Nema na čemu djevojko, sretan put ti želim.
Agate i ja smo napustile kancelariju urednika, a potom i zatvor. Usput smo malo komentarisale ovu ženu.
- Dobila je što je zaslužila. - bo je Agatin komentar.
- U životu se sve vraća u istim cipelama. - dopunila sam.
Do sada sam obićno razgovarala sa ženama koje su uglavnom bile žrtve, no posljednje dvije su mi ukazale na to da i pored toga što su žene slabiji sopl i pored toga što su vrlo često žrtve, postoje i one žene koje su bili demoni svojim muževa koji su ih iskreno voljeli. Afrodita i Heleen su mi pomogle da shvatim da nisu svi muškarci isti i da nisu sve žene iste.

Pilići moji, imate novu priču. Kako Vam se dopada, šta mislite o Afroditi ? Votajte ako Vam se dopada i komentarišite, vaše mišljenje mi mnogo znači. :D <33