Opaka istina

1.

-" Jesi spremna ljubavi?"

Izadjem iz sobe u dugoj crvenoj haljini i visokim crnim potpeticama... Kosu elegantno pokupim i prebacim na desno rame.  Potrudila sam se, stvarno jesam da pariram zgodnom vjereniku.

Koracala sam sigurno ka njegovom autu, a on mi ljubazno otvori vrata otiskajuci njezan poljubac na moje lijevo rame.  Vecera sa vlasnikom kompanije u kojoj je dobio ugovor za stalni radni odnos ima proslavu. Bio je toliko srecan zbog tog ugovora da sam bez razmisljanja pristala da idem sa njim i ako ne volim da se mjesam u bilo koji segment njegovog poslovnog zivota.  

Prevelika kuca nalik na ogromnu vilu  izdvajala se iz polu mracne ulice u kojoj se nalazila. Obezbedjenje na svakom koraku provjerilo je sta se unosi u vilu, a auto parkira van nje. Ocigledno je da ovde paze na apsolutno sve.  Veselo isprepletam nase prste i pustim ga da mi pokaze put kojim cemo koracari.  Savrsen je u tom odijelu,njegove plave oci tako pristaju uz sivu boju.

-"Gospodine, Gospodjo Ivanovic"

Ovo me nasmije koliko i njegov zaljubljen pogled kad cuje "gospodjo Ivanovic" bicu srecna,zavoljecu ga on to zasluzuje, ja zasluzujem da budem srecna.

Podignute glave silazim niz duge staklene stepenice, a veci deo ljudi obratilo je paznju na nas. Vatrena crnka u crvenoj haljini i zgodni plavusan  u sivom odijelu silaze.

Prisli smo stolu gde stoje njegove kolege,sa osmijehom pruzim ruku i upoznam se sa svakim od njih. Izgleda da smo najmladji par ovde.

-"Iz vasih ociju viri koliko vas Lazar usrecuje"

On se blago osmijehnem, a ja klimnem glavom.

-" Odavno nijesam vidjeo srecnijeg Lazara, vec danima je poletan"

Pogledam u njega koji se slatko zacrveni. Njezno ruku stavim na njegov obraz. A on je uzme i poljubi.

-" Za 3. Meseca pravimo veliku svadbu..."

Starija zena nas isti tren zgrabi u zagrljaj, a covek pruzi ruku.

-"Ti si za nas vec Gospodja Ivanovic... Imas prelepo ime"

-"Hvala"

Podigla sam casu i nazdravila sa svima ispijajuci polako sampanjac.  I od 3 gutljaja cu poceti da se napijam, tako da odlucim paziti veceras. Mora sve biti savrseno zbog Lazara.

Mesto na kom se nalazimo bilo je savrseno,dugi stoljnjaci bijele boje padali su preko visecih stolova na kom stoji vjerovatno neki skupi brend sampanjca.  Veliki luster koji krasi kompletan plafon, dok kuca odise mirisom vanile i meda... Voljela sam taj miris nekad,sada? Sada na mene ostavlja bolno sjecanje koje je krenulo da navire sve dok se moje nosnice nijesu navikle na  davno zaboravljen miris.

-"Lejla,da te upoznam..."

Zacujem iza sebe,te ostatak rijeci ne cujem... Ne cujem buku oko sebe,sve sto vidim su tamne prodorne oci, tamna kosa uredno zalizana i savrseno ispeglano crno odijelo kada se okrenem prema Lazaru. 

-"Gospodjice Lejla"

Njegov glas prodre u svaku moju poru, svaki moj organ u tijelu. Pridrzavam se krisom za Lazara dok ne skidam pogled sa njegovog lica bas kao ni  on sa mog.

-" Gospodja Ivanovic Vuce"

Starija zena ga ispravlja dok on ni ne trepne i ne da previse  vaznosti  njenim rijecima.

-" Gospodine"

Napravim se da ga ne pozanjem dok tek sad konstatujem njegovu ispruzenu ruku ka meni.

-" Vuk Lovric vlasnik kompanije"
Prestavi ga Lazar.

Spojila sam nase ruke i na ovo " Gospodine" dodam i ime koje  4 godine nijesam izustila ni u najludjim snovima.  Nase ruke prave cudan elektricitet, nasa tijela cudno reaguju kao da  je moja druga polovina upravo ugledala prvu i veselo poskakuju jer se konacno dodiruju.

-"Moja vjerenica, a kako gospodja Tomic kaze buduca gospodja Ivanov"

Osmijehnem se Lazaru  dok vadim ruku iz njegove. Osjecam da cu pasti sa noga,da cu se onesvjestiti... Ja jebeno ni trena nijesam preboljela tu tamu koju sam zavoljela,koja me ostavila. On? On stoji hladno, kao da ga ni najveci talas ne bi pomjerio vec zaobisao. Stoji i ne sklanja pogled sa mene cak ni onda kada ga visoka plavusa, vitka i veoma lijepa uzme za ruku.