Opaka istina

4.

-" Budi dobar"

Njezno poljubim njegove usne dok popravljam kravatu. Njegova ruka njezno prolazi mojom golom, dok usne postavlja na moj vrat i njezno krene ka mojim grudima.

-" Zakasnices Lazare"

Prekidam njegovu zanesenost istinom, mrsti se ali jos jednom odmjeri moje tijelo u topicu za trcanje i helankama.

-" Taj prsten da ne skidas cak ni kad izlazis u dvoriste"

Uzela sam kasiku za cipele te krenem mahati sa njom sto je znak da bjega od mene.  Masem su  sve dok ne zamakne dalje od kuce, a muski glas se oglasi dozivajuci moje prezime.

-" Gospodjice Osmanovic"

Pogledam ga malo bolje te shvatim da nije iz ovog kraja jer ovde sam Ivanovic od trena kad sam dosla...

-" Da"

Ogroman buket ruza se nadje u mojim rukama, a iz svoje torbice pre nego ista kazem izvadi pismo.

-" Ovo je za Vas, prijatno"

Crvene ruze sire savrsen miris oko mene, ali ih spustam pored sebe pazljivo otvarajuci pismo.

"Veceras u 21H hotel Hilton soba broj 7. Bolje da se pojavis sama nego da dolazim po tebe  i pred vjerenikom krenem obavljati razgovor"

Citam i jedva disem od svake rijeci, potpisa nema i ne treba da ima jer ovaj rukopis znam. Stisnem zube i svom snagom sutnem crvene ruze koje se rasprse po ulici.   Potom pismo iscjepam u sitne djelove i pustim da lete u vazuduh. Taj skot! 
Ne bih se pojavila,ne bih ni pokusala da ikad vise budem blizu njega. Pored njega sam kao ranjena i bespomocna ali znam da bi dosao. Njega ne zanima sto sam izgradika svoj zivot od  skupljanja porusenih snova koje je  on rasturio.  On bi dosao i pred Lazarom uradio sve sto je zamislio.

-"Odakle mu samo obraza! Ja sam vjerena!"

Vjerena tijelom, a dusom i srcem nikada nijesam mogla biti  pored vjerenika...

-" TO NEMA VEZE!"

Viknem sama na sebe i polako shvatam da sam polomila par casa u sudoperi.

-"Ja sam propalitet.."

Jecajuci kazem dok klizam niz komodu u kuhinji i sjedam na cupav tepih skupljajuci se dok krilo punim svojim suzama.

NIKADA NIJESAM KRENULA DALJE!!!

***

Ostavim porukicu na stolu dok lazem svog vjerenika kako odlazim kod svoje prijteljice... Napisala sam da cu se zadrzati i ako ne planiram da se zadrzim. Sve sto zelim je da tom skotu kazem da odjebe od mene, da me ostavi jer prokleto je sve slomio u meni, slomio je svaki deo mene i otisao.

Moja figura upakovana u plavi mantil i plavu dugu usku haljinu ocrtavala se na staklu hotelskih vrata. Ljubazno se nasmijem coveku koji uzme kljuceve mog auta i otvori mi vrata hotela.  Hodam kao milion dolara, svi pogledi su uprti u mene kao da sam na modnoj reviji ali  odlucila sam biti savrsena dok teram covaka kog cu da volim dok sam ziva u picku materinu!

-" Lejla"

Duboko udahnem pre nego se okrenem prema tom glasu. Neces plakati veceras Lejla bices hrabra... On je tebe ostavio zbog posla,on je tebe prevario, on je tebe slomio ti si samo voljela i bila iskrena to nije grijeh.

-"Gospodine  Lovricu"

Pogledam  ga u oci hladno i ako moje srce ne misli tako. Stajao je kao kip ispred mene, ogromna savrsena stijena uvijek namirisana i hladna.

-" Gospodine, Gospodjo Lovricu pratite me do apartmana..."

Ljubazno se covek sa recepcije obrati i njemi i meni, na sta ja odreagujem tako sto lupim rukom o sto ispred sebe ne obaziruci se na ljude koji cekaju svoj kljuc od sobe.

-"Moje prezime je Osmanovic,ja sam gospodjica i prezivacu se Ivanov za par meseci... Sada lijepo odvedi nas do restorana  gde mozemo razgovarati u tisini."

Bila sam jasna, glasna  i vrlo bijesna i ako covek sa recepcije nije kriv sto me moj bivsi vjerenik poziva su apartmane, a nije me video 4 godine.