Opaka istina

17

-" Svi ovde znaju sta znaci treptaj tvog oka, idah, pogled?"

Zbunjeno me pogleda, a potom pridje blize meni, njegov ljut pogled me na tren natera tek toliko da napravim par koraka nazad nakon sto se potpuno sledim.

-" Poceces sve vise da upadas u trenucima kad radim..."

Pogledam ga u oci ne krijuci da mi je smetala vitka plavusica.

-" Bavis se anatomijom na sred ogromnog stola sa nekom tamo plavusicom?"

Bacim pogled na ogromnu mapu i papire na stolu.

-"Da nisi crtao po njenom tijelu ocima mozda?"

Nasmije se ovome slatko,dok ja ne sklanjam ljut pogled sa njega.

-" Zasto mislim da si zaboravila prsten istog trena kad si ugledala Andjelu"

-"Andjela? Fino, zoves zaposlene po imenu...  I cekaj, zelis li ti to meni da kazes kako sam  ljubonorna?"

Odmahnuo je glavom dok me pikusa dotaci ali se ja odmaknem.

-" Andjela sjedi na stolu... to joj je posao VUCE?"

Izdahnuo je i sada me vec spretno uhvati oko struka kako mu ne bi pobjegla.

-" Andjela je sestra od strica, Andjela Lovric."

Vel sramote me oblije jer sam bila ljubomorna, a vec mi je rekao do duse pre vise od par godina da ima sesteu Andjelu na arhitekturi"

-" Zar si pomislila da bih pogledao neku pored tebe? Da bi bilo koju uzeo na ovom stolu osim tebe? Joj tako zelim..."

Rekao je pre nego se me zaista popne na sto i smjesti se izmedju mojih nogu.

-"Jako zelim da te zadovoljim na ovom stolu dok me posmatras tim krupnim okicama i crvenim licem"

-" Ne moze..."

Tiho kazem, dok njegove usne njezno njezikom prolaze po mom vratu.

-"Potpisala si ugovor da moze..."

Kratko je rekao, te me primakne tako da se moj centar primakne njegovom dovoljno da osjetim cvrstu povrsinu koja se na tren trzne.  Prokleto mrzim sto nosim haljinice jer osjecaj koji imam na svom centru 10 puta je intenzivni preko tanke tkanine mog vesa

-" jesi li sigurna da ne moze"

Tiho pita kada se njegova ruka nadje na mom vesu i njezno prolazi prstim po mom centru drazeci ga.

-" Vuce neko ce uci"

Pokusam zvucati upozoravajuce, a ne gladno i zeljno svega. Povukao me je ka svojim usnama te se sa laktova ispravim na samo par centimetara od njega

-"Sunce,znas da niko nikada nije smjeo da mi upadne u kancelariju osim tebe"

Spojio je grubo nase usne terajuci me da se opet vratim na laktove od siline poljubca. Masirao je moj centar rukom neprestalno, da sam cesto izustila zadovoljan uzadahe. Nadrazivao me je sve vise i vise ne radeci nista dalje od toga.

-" Sta cekas?"

Govorim dok kacim ruke oko njegovog vrata.

-" Boljece i vristaces..."

Prosaputao je, a ja progutam kneglu kada rukom prodje do kaisa na pantalonama. Ni trena njegovo tijelo ne bude njezno dog prodire u mene, a tu vec poznatu duzinu prepozna moje tijelo jer konacno posle 4 godine dotice moju najdublju tacku koju je on licno stvorio za sebe

-"  tako moja bila i ostala..."

Govorio je dok svoje tijlelo pomjera tako brzo da svakim  novim pokretom izvijem tijelo ispod njega.   Podize me ne sklajajuci se iz mene i nosi sve do kozne fotelje gde sjedne. Nalazim se na njemu, dok oboje u sjedecem polozaju hrlino ka uzitku.

Prste zarijem u njegove vlasi i pomjeram se sve brze i brze, a cim osjetim da se priblizavam kraju   da ne bih vristala i da cela zgrada ne cuje moj trans. Grubo njegovu glavu povlacim nazad dok zube zarijem u vrat prazneci se na njemu.

Plava sljiva na vratu ostane cim se odmaknem, zadihano se ustajuci. Jedva stojim, odavno nisam imala ovako zadovoljstvo, ovako savrsenu akciju od 10 minuta koja je zadovoljila svaku moju potrebu.

Ni 100 godina Lazar ne bi uspeo da me na tako grub nacin dovede do ludila da grubost postane njeznost i potreba svakim trenom. Ni 1000 godina ni 1000 drugih muskaraca ne mogu da me nateraju da osjetim ludilo kakvo osjecam sa Vukom. To je moje proklestvo sto koza najbolje pamti sve poljubce i dodire bas kao i tijelo koje je imuno na sve osim na njega.

-" Tako mi trebas jos!"

I on meni,vraski ga zelim jos...

-"Nismo zavrsili razgovor."

-" zelim cesce ovako da razgovaramo."

Vragolasto se namsije,dok jezikom kvasi doljnju usnu.

-" Mislim na pravi razgovor,uzeo si mi prsten"

Slegao je ramenima.

-" Vraticu ti ga ako posle 2 mesec ipak odlucis da se vratis Lazaru... Budi uvjerena da na tvojoj ruci nece stajati niciji prsten osim moj licno. "

Svukao je sa sebe kosulju iz ormarica vadeci odecu. Pantalno definitivno ne moze nositi danas vise... Gledam to tijelo kojim go hoda po kancelariji i nikad se necu zasititi njega.
Zasto postoji odjeca? Njemu ne treba!