Opaka istina

13

3 dana sam provjeravala svoj telefon svako malo... Jos uvijek stoji njegova poruka "da li si stigla" i moj odgovor " da". Nije se javio, istina je da sam trazila 3 dana pre pocetka ugovora da mi se ne javlja da budu bez njega ali sam ocekivala,  stvarno jesam. 

Ustala sam mrzovoljno iz kreveta i ispila svoju prvu jutanju... Milica je cvrsto spavala u drugoj sobi, te sam se tiho istusirala i spremila za posao. Neobicno je, opasno neobicno da vec 3 dana oko mog struka nema Lazarevih ruku, njegovog veselog osmijeha i rijeci donijecu ti rucak u 13. Molim te nemoj da ne rucas, ostavi posao pola sata.

Usla sam u crno zatamljeno auto, neko sportsko ocigledno preskupo. Ne zelim da to vozim ali jebeno ne zelim ni da se raspravljam sa njim...
Dubok izdah  izadje iz mene kad se se setim uzivanja koje mi je priredio na stolu svoje kuce. Njegovog toplog daha i tuznog glasa kad me moli da ostanem.

Ne smijem sebi dopustiti da zaboravim sta je on meni uradio, sta sam prosla i sta prolazim zbog njegovog postupka iz proslosti.  BOLJELO JE! Boli me, plasim se da me vrijeme pored njega ne ubije, a vec znam da hoce. Promjenice me maksimalno,vratice onu staru mene koja je cijelu jednu godinu bila u cosku sobe kao les. Svi su se plasili da ne ubijem sebe, prijatelji jer samo sam njih imala nakon sto me je on ostavio. 

Vjerujem da su nasi zajednicki prijatelji veselo prepricali moje stanje njemu, znao je u kakvom sam haosu! ZNAM! Ipak nije dosao da vidi...

(***)

-"Dobro jutro"

Kazem svojim koleginicama te pravo sa vrata udjem u svoju malu ordinaciju zapocinjuci svoj posao.  Biti doktor deci je veliki lijek za moju dusu.

-"Da vidim grlo"

Uzela sam stapic, a malena Ema se preplaseno odmakla.

-" Vidis ovo, zamislicemo da je to avion koji moras da pojedes jer je od cokolade..."

Veselo kazem vadeci malu cokoladicu koju uvijek imam pored sebe.

-"Ja pogledan tvoje grlo, a ti dobijes pravu cokoladicu"

Odamh je prisla i veselo otvorila usta da pogledam njeno grlo.

-" Prepisacu vam sirup koji uzima 2 puta dnevno... Ako bude pila sirup, dobice jos jednu cokoladicu kad dodje na pregled za 7 dana"

Njena majka mi se sa osmijehom zahvali, te kad izadje kazem glasnij " dalje!"

-" Moje srce je u pitanju doktorice"

Podignem pogled ka tom glasu koji me tera da zadrhtim,  sto je stariji glas je muzevniji i sve vise bih mogla da zatvorim oci i samo ga slusam...

-"  Ovo je bolnica za djecu, kardioloski pregled je u drugoj zgradi vrata 8."

Njegov brada je sada izrasla dovoljno da ga ucini savrsenim jos vise, kako ce da me ubije nije ni svijestan.

-" Kardiolog je rekao da se za svoje srcano stanje obratim osobi zbog koje srce i dalje kuca u  grudima"

Njegove rijeci bi me lijecile, davale mi nadu za dalje da proslost moze da se obrise,zaboravi...  Samo je on mogao moje rane da obrise gimicom, to mi i jeste cilj ali sta da radim posle kad napravim nove duplo gore?

-" Da provjerim..."

Procistim grlo i stavim slusalice, prislonim ih na njegove grudi i cujem to srce koje se klelo da voli samo mene.

-"Cujes li koliko te voli?"

Tiho je pitao, a srce krene kucati jos brze...

-"Cujes li koliko si mu nedostajala da zaspes na njemu dok slusas kako kuca... Jedva je izdrzalo"

Sklonim slusalice i upisem na papiric

" DA STE BILI MUSKO NE BI MU NISTA NEDOSTAJALO" 

Te mu ga urucim.

-"Potrudite se da lijek uzimate sto redovnije, jer nikada necete dobiti efekta ako preskocite"

Namrstio se jer sam rijec musko pocrtila,jer sam hladna.

-"3 dana sam te pustio kako si trazila... Vise nece biti toga"

Zguzvao je papir i bacio ga u stranu.

-"  Oh da li da se zahvalim sto si me pustio na miru!?"

-" Kardiolog je rekao da ono sto mi nedostaje drzim sto blize sebi, zato..."

-" Emile!"

Prodrao se, a lik iz obezbjedjenja se pojavi sa papirima

-"Bices na odmoru jos 2 mjeseca... Zelim te 2 mjeseca sto vise pored sebe!"

-" Ne moze!"

Povisila sam ton, a on slegne ramenima. Na papiru je potpis nadredjenog. Kako je uspeo!?

-" Lejla,za tvoje bolje zavrsi danasnji dan na poslu  i ne raspravljaj se sa mnom jer zapalio bi bolnicu da se moja rijec prekrsi. 2 mjeseca si moja jer treba nam vrijeme"

-"Ko si ti kog djavola da donosis odluke o mom zivotu!?"

-" Tvoj buduci muz... Koji te jebeno voli vise od sebe! Sad budi dobra i nemoj da se nerviras jer te frustracije mogu da izbacim na toj stolici dok bolnica odlijeze od tvog vriska zadovoljstva"

Izasao je  iz moje kancelarije, a ja krenem do vrata gde uocim i moje koleginice koje bale za njim. Naravno da bale kad je prokleto savrsen u odijelu i dugom mantilu.