16

6K 199 7
                                    

Odaljila sam se na jednu stranu kreveta kao da je sa druge strane moj najveci stranac. Pitam se sta je u mom mozgu jer do pre  nedelju dana dala bih sve da se on nalazio umjesto Lazara pored mene. 

-"Pridji mi Lelo"

Najezim se od glave do pete kad hladnoca prostruji ispod kreveta zbog njegovog pomjeranja.  Prisao mi je i okrenuo me prema sebi

-"Toliko sam silno zeljeo da  se budis pored mene... Svako jutro i vece sam mastao da te ovako zagrlim"

Povuce me tako da se nadjem polovinom tijela na njega. Moja glava je na njegovom vratu dok udisem njegov miris. Tako mi je falio... ruku drzim na cvrste grudi pored srca dok uzivam kako kuca pod prstima.

-"  Nedostajala si mi Lejla, samo Bog zna koliko si mi nedostajla!"

Cutim i uzivam u njegovom sapatu, njezno mazi moja ledja i ne bunim se sto je  rukom otisao ispod moje majce. Jer secka moja ledja i prica sve ono sto sam od njega zeljela cuti.

-" Opet si pored mene, a nikad dalje nijesi bila... Plasim se da ne nestanes. Voljeo bih da te zatvorim pored sebe i nikad vise ne pustim. Da svaki dah koji uzmem  mirise na tebe. Priblizicu te sebi Lejla, znam da me ispod te maske jos uvijek volis"

Ostavio je poljubac na moje tijeme.

-"Ispravicu svaku sitnicu u kojoj sam ispao gresan prema tebi"

Znala sam da hoce ali hocu li ja?
(***)

Probudim se, te se blago okrenem ka drugoj strani kreveta gde me doceka hladna postelja. Otvorim oci jer nisam ocekivala da nece biti ovde. Krenem se ratseci, a kad spojim svoje prste shvatam da se hladan metal ne nalazi na mojoj rucu.  Skinuo mi je vjerenicki prsten...  Ne znam zasto me taj gest iznervira i usreci u isto vrijeme. Ljubomoran je i toga sam svijesna.

Ustajem i trazim svoju odjecu, jer sam spavala u njegovoj. Cijelo moje tijelo mirise na njega,tako mirisem da ne pozelim da se istusiram.

-" Dobro jutro gospodjice"

Covek iz obezbedjenja me doceka sa osmijehom.

-"Gde zelite dorucak da postavimo? Pored bazena, u dvoristu?" 

Ne odgovorim mu vec bacim kljuceve u njegova prsa.

-" Vozi me u Vukovu firmu"

Odmah je klimnuo glavom i odjurio da mi vrata otvori. Znao je ocigledno da cu to traziti jer u suprotno bi rekli kako ne moze jer je zauzet i ne bi voleo da ga ometam.

-" Kada stignem mog vjerenika ces zadrzati u koncelariju dok ne zavrsim sa Vukom."

Opet je klimnuo glavom, te kad dodjemo on mi objasni da je na 7 spratu Vuk, a da ce on izaci na 4  i da ce znati kad zavrsim tako da ce doci odmah nakon sto udjem u auto. Spremala sam sav bijes iz ranih godina da se derem na njega. Zasto je uzeo prsten?

-" Ko ste vi?"

Plavusa krene da trci za mnom dok ja se ustrelim ka najvecim vratima u prostoriji.

-"NE MOZETE UCI BEZ NAJAVE KOD GOSPODINA VUKA, ZAUZET JE"

-" da li je na vaznom sastanku?"

Okrenem se malo bijesno ka njoj, a ona odmahne glavom

-"Ima posla sa glavnim arhitektom"

Nasmijem se ovome. E pa arhitekta ima da ceka... Upala sam u kancelariju spremna da vristim cim ga ugledam, ali zapravo prvo gledam vitku plavusu sjedela je na sto i jedva odvoji pogled od Vuka ka meni.

-"Prekidam nesto?"

Pokuzam zvucati ljubazno dok me ljubomora sa svih strana siba.

-"O ne... ne..."

Ustala se sa stola.

-" Gospodine Vuce upala je iako sam je pokusala sprijeciti. Zao mi je."

-" Uredu je Marta..."

Ona postidjeno ode dok ja i dalje ne sklanjam pogled sa plavuse

-" Nastavite gde ste stali, ali prvo..."

Prisla sam mu samouvjereno.

-"Vrati mi prsten"

Pogledao je u plavusu koja odmah izadje iz kancelarije.  Sta ovde ljudi razumiju njegove poglede?

Opaka istinaWhere stories live. Discover now