Ljeto lagano može početi, a kako bolje početi nego partyem?
Jopa je službeno maturirao, riješio se i te brige. Ja za razliku od njega imam još tri godine patnje, minimum tri jer još nisam sigurna želim li na faks.
E sad, kako je on maturirao, on je i organizator proslave. Iznajmio je neku kuću u okolici Zagreba i jednostavno smo se skupili da proslavimo. Ima nas par cura, ali većina su dečki. Neke znam, neke ću tek upoznati.
Bar se s curama mogu opustiti, i Anu i Niku znam odavno. Nekako nam je postalo uobičajeno držat se skupa na ovakvim okupljanjima. Kao što rekoh ne volim kad se previše različitih ljudi skuplja u isto društvo, ali Bože moj. Bar je kuća velika, imamo se gdje razdvojiti.
"Jopa, jel to ta prijateljica o kojoj slušamo toliko?" upita neki dečko, crne kose, malo viši, meni zasad nepoznat. Vjerojatno neki novi suigrač.
"Je, je. To ti je Lea." Josip kaže kao da ja nisam tu. Pa valjda se mogu i sama predstavit.
"Pa lijepa je." Opet kao da nisam tu. Malo mi postaje i neugodno.
"Zaboravi stari, ona ti je Joletova." kaže Josip na što meni tlak skoči.
"Opet ti..." kažemo u isti glas i ja i Joško koji sjedi za istim tim stolom.
"Vidiš, čak su i usklađeni."
"Ma daj Josipe, sjaši više." kažem isfrustrirano. Navikla sam na te provokacije, ali nisam očekivala da će započeti pred ovoliko ljudi, pogotovo pred Joškom.
Mislim očito je i po njegovoj reakciji da nisam jedina kojoj je ovaj kreten dosađivao sa svojim teorijama. I njega je znači maltretirao. Budala.
"Sorry Jole, nisam mislio remetit išta." Kaže meni i dalje nepoznati dečko.
"Ne remetiš ti kralju ništa, samo Jopa malo kaki." Odgovori mu Joško.
"Ajde vas dvoje, pomirite se da ste srodne duše. Lakše i vama, a i meni." Nastavio ovaj i dalje.
"Ma daj Josipe više. Nađi curu pa nju dosađuj." malo poludim te naglo ustanem izaći na balkon. Trebam se malo smirit, ovo me baš izbacilo iz takta. Vjerojatno jer se odvija pred toliko ljudi, od kojih neke ni ne znam.
Zrak, samo mi je to trebalo. Da prodišem malo. Živci su se odmah smirili.
"Sorry zbog njega." Čujem glas iza sebe. Joško.
"Ma nemaš se ti za što ispričavati. On je pretjerao." kažem kako i je.
Nismo krivi ni ja ni on što je Jopa zapeo za to. Dok se on ne opameti ne možemo mi tu ništa.
"A znam, ali opet se nekako loše osjećam jer se vidi koliko te zapravo naljutilo, a ja sam nekako uključen u to."
"Sve pet. Nije tvoja krivica. Žao mi je što očito i ti trpiš ovo. Mislila sam da samo mene dosađuje."
"Nažalost, u istom sam sosu. Trubi o ovome još od onog rođendana kad smo se poljubili."
"A i meni je. Koliko god ga volim, nekad stvarno zna biti toliko naporan da ga samo želim udariti."
"Vjerujem..."
"A tko je onaj što je jadan i započeo ovo?"
Iskoristim priliku da bar saznam tko je osoba koja je pokrenula sve ovo i koja definitivno nije ostavila neki utisak dobrice. Ne znam što je, ali ima u njemu nešto što mi se ne sviđa. Pristup, način izražavanja, nešto tu nije po mojoj volji. Mislim ni ne interesira me baš nešto previše, ali eto da bar znam tko je kad se vratim unutra.
"Mateo. Igra s nama od ove polusezone."
"Ne znam kako ga onda nisam primijetila dosad, nisam toliko utakmica propustila."
"Sklon je ozljedama." Kaže to pomalo sarkastično. Očito nisam jedina kojoj ne paše.
"Mislim ne znam ni što pitam. Nije mi baš zanimljiv. Dapače, odbojan."
"Iskreno, ni meni nije najdraža osoba."
YOU ARE READING
Zašto se inatiš?
Fanfiction"Svjesna sam da su i prije postojali neki osjećaji koje sam vjerojatno zbog inata i srama suzbila negdje duboko, natjerala se da ih ignoriram...ali od te večeri jednostavno ne funkcioniram normalno."
