"Vas Stipe sve kolektivno povede, ha?" upitam kroz smijeh kada se pola prve momčadi Dinama ukaže na vratima sobe.
"Znaš koliko te hvali, ovoliko te ni Šutalo nije hvalio dok je bio tu." Kaže Martin.
"Hvala njemu, ali ne znam kako misli da ja izađem na kraj s vas 10 odjednom."
"Ništa se ti ne brini, mi smo se opremili." Kaže Topić pokazujući na stalak sa kavama u njegovim rukama. "Strpljivi smo" doda odmah potom.
"Pa dobro onda. Tko će prvi?"
...
Priključim jednog na Normatec, dvojica odu na ledenu kupku, a ostatak uživa u kavi dok "moj miljenik" prepričava svoje dogodovštine sa gležnjom.
"Nije te boljelo poslije?" Upitam jer mi je sumnjivo. Nije to ništa strašno ali očekivano je da boli.
"Ma nije." vidno slaže.
"Martine! Reći ću Niki da lažeš" opomenem ga, iako zna da se šalim.
Nika je cura s kojom se družim odavno, a ja sam njega, iako je igrao s Jopom, upoznala preko nje. Budući da sam od trenutne ekipe Dinama najbolja s njim, prozvali su ga mojim miljenikom.
"Pa dobro bolilo je malo, malo više. Ali ništa strašno, dali su mi blokadu za utakmicu i sad je puno bolje."
"Samo molim te pripazi s blokadama. Ne pretjeruj. Bolje je uzmi tjedan dana pauze." Kažem iskreno.
"Zategni stopalo prema sebi." Sad mu naredim kako bi mogao odraditi vježbu. "Opusti." Kažem nakon par trenutaka.
"Kako na faksu?" Upita skrenuvši s teme gležnja i oporavka.
"Pa onako, 4. Godina je lakša nego ove prije. Drago mi je da ne moram biti čitav dan na faksu."
"To je dobro. Pogotovo što radiš."
"Da... iako i to zna nekad biti naporno ali ne žalim se. Volim ovo."
"Dokad si večeras?"
"Ne znam ni ja. Stipe je u klubu večeras, pa bih ja trebala ostat u ordinaciji dočekat neke juniore iz Lokse. Trebaju odradit kratki tretman."
"Znaš, Bole se raspitivao za tebe." Kaže i već vidim kuda ovo vodi.
"Neka, preskočit ću." Kažem odmah.
"A daj Lelo, uvijek sve preskačeš." Požali se, ali istina je.
"Pa kad su uvijek nogometaši u pitanju. Jednom sam se opekla, drugi put neću."
"Da se uvrijedimo svi sad?" Pita, hvatajući se za srce.
"A daj... znaš da nisam tako mislila. Jednostavno, strah me daljine, a sa nogometašima je ona neizbježna, pogotovo sada kad i radim uz faks."
"Razumijem, ali što ne pokušaš?"
"A komplicirano je. I otkad si ti postao ljubavni savjetnik? Ovo te sigurno Nika nagovorila." Požalim se.
"Lea, gotovo je ovo, kako ću ga isključit?" Zadere se netko u pozadini.
Tko god da je, ljubim ga u čelo. Izvukao me iz daljnje priče.
Ostavim Martina da vježba i pređem u drugi dio prostorije.
"Daj uzmi kavu odmori malo, prije nego ti se ohladi." Kaže Fran nakon što prođem kraj ostatka ekipe koji je ili gotov s terapijama ili čeka svoj red.
"Evo sekund, samo da mu isključim ovo." Odgovorim dok skidam Normatec s jednog i pripremam ga za drugog.
"Jesi se čula s Josipom ovih dana, kad dolazi?" Upita netko dok sipam šećer u kavu.
"Jesam sinoć. Vjerojatno dolazi tek na pripremne za Euro, ali i to je brzo."
"Mislite da će proć skupinu?"
"Čuo sam te." Martin se ukaže.
"Jesi završio vježbe?" Upitam odmah.
"Jesam." Kaže meni te se okrene prema Mateu.
"A ti ne mrači. Naravno da ćemo proć."
"Ispričavam se zvijezdo, nisam vas htio uvrijediti. Vjerujem da će tvoji slobodnjaci dotuć svakog protivnika." Ispriča mu se Mateo kroz smijeh.
"Ma medalja je naša. Beljo naprijed, Jopa i Jole pred golom, ovaj mini Modrić u vezi. Eto nas u playoffu." Ubaci se Fran.
"Ideš na utakmice?" Upita odmah potom i mene.
"Idem na prvu sigurno, za ostale ne znam. Moram vidjeti kakvo će stanje biti i s faksom i s poslom."
"Ma dat će tebi Stipe godišnji, pa ćeš ti gledat svaku." Kaže Martin, ponosan jer mu je ovo prvo veliko natjecanje.
"Dat će meni tvoja draga po nosu, ako ne budem s njom na tribinama."
"U to ne sumnjam."
Znamo mi oboje kako Nika umije postrojiti sve. Treba biti pažljiv.
"Samo dečki vi pazite na sebe, onda će Euro super proći. Draže bi mi bilo da vas viđam po kafićima nego ovdje." Kažem iskreno.
"Ah, nije uvijek do nas." Dobaci Mateo.
I nije. Što su puta dolazili jer su dobili neki udarac, pa se to odužilo i boljelo više nego treba. Isto je i sa rasporedom, kad zagusti svi su u redu da bilo koji vid opuštanja uhvate, pa barem krio kabinu.
Znala sam i prije koliko je profesionalni sport zahtijevan, ali tek sad nakon studija i rada izravno sa sportašima shvaćam da hr sve osim zdrav. Pomislim nekada da bi lakše bilo liječiti bakice i dedice sa sto i jednom dodatnom dijagnozom, nego preuzeti toliku odgovornost da realno utječeš na nečiju karijeru, jer nekad će nastavak iste ovisiti upravo o tebi.
YOU ARE READING
Zašto se inatiš?
Fanfiction"Svjesna sam da su i prije postojali neki osjećaji koje sam vjerojatno zbog inata i srama suzbila negdje duboko, natjerala se da ih ignoriram...ali od te večeri jednostavno ne funkcioniram normalno."
