"Ovo je Elena." Kaže Josip dok stojimo na ulazu hotelskog restorana.
"Lea" predstavim se pružajući joj ruku.
"Mislila sam da se nikad nećemo upoznati." Kaže kroz šalu.
"Pričaj mi. Već sam mislila da te je izmislio samo da se riješi propitkivanja."
"Ne bih ja nikad." Javi se i Jopa.
"Jel to čuvena Elena?" Joško se stvori iza nas.
"Ta sam." Javi se ona.
"Lijepo za znati da stvarno postojiš. Ja sam Joško." Predstavi joj se i on.
"Nego, Jopa jesi ponio dres?" Upitam jer mi ga još nije dao.
"Jesam, donijet ću ti ga poslije ručka, u sobi je."
"Pa mogla si i moj uzet." Javi se Jole.
"Za iduću utakmicu." Kratko kažem i namignem mu.
...
Prvi redovi tribina su zapravo top stvar na ovakvim natjecanjima. Vidiš sve, nema nekih velikih nereda jer su redari odmah ispod, a i nekad ti se posreći da te puste na teren s obiteljima.
To danas ipak nije slučaj, na teren su puštena samo djeca, ali smo zato imali priliku čestitati odmah jer se Jopa nedugo nakon završetka stvorio ispred nas.
Prvo se izgrli i izljubi s Elenom, a ja iskoristim priliku da ih poslikam par puta, nek im se nađe.
Uskoro se do nas spusti i Lorena s mamom, one su bile red iznad nas. Kako se one spuste, tako dođe i pa možemo reći zvijezda večeri. Dva gola, za njega kao stopera, na ovako velikoj sceni i više je nego velika utakmica.
Osluškujem pjesmu s tribina, koja nije stala, iako je utakmica gotova. Ovo je vjerojatno jedina dobrobit tolikog broja Hrvata u Njemačkoj. Okupirali smo tribine, sve je u kockicama. Ni Nizozemska nije daleko, ima i njihovih navijača, ali se pored nas ne vide, ne čuju, jednostavno su neprimijetni.
Uzmem mobitel jer me Lorena zamolila da ih uslikam svih troje, što i nije baš najzgodnije jer svako malo ili netko upadne u sliku ili dobaci Jošku nešto. Uslikam nekako par slika i nadajući se da je bar jedna dobra vratim joj mobitel.
Pogled mi zastane na smeđim očima, koje su fokusirane na moje. Kez je oboma na licu, a kako i ne bi bio s obzirom gdje i u kakvoj atmosferi se trenutno nalazimo. Netko ga od delegacije zovne da se vrati dolje, jer novinari čekaju izjavu. Samo pokaže palac gore, ne pomjerajući pogleda sa mog.
Iduća scena iznenadi mene, a i vjerojatno svu žensku publiku na ovom dijelu tribina, koja sve ovo poprati skikom i vriskom.
Lagano svuče dres preko glave, bez da je i tada maknuo pogled. Imam osjećaj kao da nije ni trepnuo. Približi mi se za korak i pružajući mi dres šapne "Za iduću". Onda se brzinski okrene i spusti stepenicama jer ga novinari čekaju na terenu već. Ispratim taj njegov hod s osmijehom još u šoku od ove geste.
"Bit će svatova"
Našali se Lorena lupajući me laktom u rebra, a ja se trznem.
"Daj ne budali." Probam je ušutkati jer je Sanja i dalje tu.
Neugodno mi je da i ona to sluša, iako sam i nju viđala kada bih viđala i njih dvije. Razumjela je ta žena sve, bez da je ikada postavljala suvišna pitanja. Zato sam valjda uvijek i bila dobrodošla u njihovu kuću. No, ipak mi nije baš lagodno da ona sluša te zafrkancije koje su u zadnje vrijeme opet počele. Ipak joj je to sin.
"Pazi šta ti kažem." dobaci opet.
Zanemarim njene provokacije te sačekam Niku da se vrati jer je otišla na drugu stranu ograde pozdravit se s Martinom.
Budući da grad trenutno vrvi od hrvatskih navijača i pjesama, nakon što izađemo sa stadiona odlučimo ostati u gradu i uživati u atmosferi. Elena je glavni vodič jer je njoj ovaj teren najpoznatiji. Iako smo se tek upoznale, dobro se slažemo.
"Ček šta ti nosaš?" Upita me Nika kad malo izađemo iz gužve.
"Heeeh." Izusti Elena sa smiješkom jer je Jopa očigledno uputio u sve u vezi prošlosti.
"Šta sam propustila?" Odmah se Nika zainteresira.
"Ništa, Jole mi dao dres, jer sam mu rekla da ću nosit njegov na iduću tekmu." Opravdam se odmah.
"Pa ti je baš dao ovaj u kom je dva gola dao?" Uputa Nika sumnjičavo.
"Pa eto je." Kažem želeći stvarno promijeniti temu.
"Baš ti je ona to lijepo upakovala, ali ne brini sigurna sam da će negdje izaći video njih dvoje." Kaže Elena.
"Sad me baš zanima. Nije fer. Uvijek sve propustim." Malo se naduri.
"Daj dosta o tome. Elena gdje možemo poput neku cugu?" Upitam.
"Sad je tu iza ćoška red kafića. Ne vjerujem da će biti stolova, ali možemo stajati s navijačima."
"Ma čašu vode da nađem dobro je. Dehidrirala sam od vrućine." Požalim se, a i one se slože jer stvarno je prevruće, plus smo sada hodale.
Nismo se previše zadržale u gradu, bile smo preumorne. Elenu smo ostavile ispred njene zgrade, a Nika i ja smo produžile do hotela. Nije baš neka velika udaljenost. U hotelu je bilo jako mirno. Mislila sam da će momci slaviti, ali očito je to Dalić postrojio jer je tek prva utakmica.
Produžile smo odmah do sobe koja je bila u potpuno drugom dijelu, za razliku od onih u kojima su igrači. Tom dijelu nismo imali pristup. Eventualno smo ih viđale po predvorju ili restoranu.
Tek sad uđem na mobitel jer u gradu je internet bio očajan. Prva stvar koja me dočeka je video, na kom smo naravno nas dvoje. Očito je netko snimao iznad nas. Da je netko drugi na njemu rekla bih da je slatko, a ovako me samo panika hvata jer ću sada vjerojatno postati meta novinara.
"Oho, Jole je i dalje šmeker." Kaže Nika koja i sama gleda video na svom mobitelu i to, sudeći ponavljanju zvuka, odgledala ga je previše puta.
Ja ne znam što da joj odgovorim, jedino zahvaljujem Bogu što nisam označena, jer ne znam kako bih to podnijela.
YOU ARE READING
Zašto se inatiš?
Fanfiction"Svjesna sam da su i prije postojali neki osjećaji koje sam vjerojatno zbog inata i srama suzbila negdje duboko, natjerala se da ih ignoriram...ali od te večeri jednostavno ne funkcioniram normalno."
