Lea's POV
Prva smjena i neispavanost nisu baš najbolja kombinacija.
Jednostavno, od onog poljupca nisam sva svoja. Nisam mislila da će me to toliko poremetiti, da će napraviti ovoliku zbrku u mojoj glavi.
Odmah tu večer sam provela razmišljajući. Što sad, što ako, što ovako, što onako. Zaključak? Skoro 3 godine inata i uvjeravanja sebe da tu ne postoji ništa je otišlo u tri lijepe.
Možda, ali samo možda, su nekad postojale neke emocije prema Jošku. Nakon onog prvog poljubca su se počeli razvijati i buditi neki leptirići u trbuhu, ali kako sam ga zbog neugode izbjegavala, tako su se te emocije, ne mogu reći ugasile, ali sakrile.
Jednim dijelom sam ih i namjerno stopirala. Josipove provokacije su tu bile konstantne i ja kao ja, iz inata mu nisam htjela dati ikakvog povoda da misli da je u pravu. Iz istog razloga mu nikad nisam ni riječi rekla o ovome. Sahranio bi me. Ne zna ni za ovaj poljubac ispred kluba.
Mi o vuku, vuk na vrata. Obožavam ovo kako u mene ulazi kao u svoj stan.
"Hello, jesi pravila išta za jest?"
"Hello i tebi. Kad ću pravit? Tek sam došla iz škole. Imaš tu pohance, baka je pravila, ali nemoj mi sve pojest."
"Di je ta žena? Ne viđam je više nikako."
"Otišla se prošetati. Našla si je neku prijateljicu tu u kvartu, pa ti one svaki dan kruže tuda, malo sjednu u parkić, pričaju se. Nekad odu popiti kavu i tako to. Nije joj dosadno."
"Baka ti ima bolji društveni život nego ja."
"A i od mene je bolja." nažalost, tako je.
"A što si ti tako smorena? Loš dan?"
"Malo sam umorna. Slabo spavam u zadnje vrijeme."
"I ti? Da ne muči i tebe ljubav?"upita.
"I ja?" ništa mi nije jasno.
"Čujem u zadnje vrijeme previše da ljudi ne spavaju zbog ljubavi. Budale. Još mi nitko ne otkriva nikakve detalje."
"Jadan ti, ne govore ti ništa."
"Pa nije fer, taj neće ni da mi otkrije o kome je riječ."
"Zanimljivo. I ne rekao ti. Mogu mislit kakva su tvoja propitkivanja."
"Ja sam baš pristojan i umjeren." kaže hvaleći se, iako znamo oboje da nije tako.
"Ajde babo tračaro. Velike štete što ne znaš tko je cura. Bolje ti je traži sebi neku."
"Tko kaže da je nisam našao?" ma jel to on mene zeza.
"Možda bih ti i povjerovala da te ne znam. Na guzicu bi ti progovorio."
Tko ga ne zna, skupo bi ga platio.
"E ništa od zabave. Sve uvijek prokužiš. Nisi zanimljiva."
"Jadan ti." malo mu se narugam.
"Dolaziš sutra na tekmu?"
"A dolazim. Jel na Maksimiru ili Kranjči?"
"Kranjči. Ide i Ana, pa možeš s njom."
"A top, taman se onda kasnije s njom čujem."
"Odoh sad, žurim na trening."
"Ne valja ti trenirati punog želuca." prekudim ga kao što je mene baka prije kudila kad bih poslije ručka otišla igrati se po parku ispred zgrade.
"Ma sve se to slegne do stadiona."
"Mozak se tebi slegnuo čini mi se."
"Pusa, bok."
Dođe, pojede, ode. Bome pravo prijateljstvo.
...
Opet ja na stadionu, eh. Gledam ih jedan do drugog kako stoje ispred gola, čekaju da sudac da znak. Dok čekaju nešto se smješkaju i zezaju, pa se obojica okrenu prema meni. Kako su me odmah uočili i locirali, nije stadion toliko mal.
Jole mahne kratko, ja se samo nasmijem, iako u sebi kipim. Živcira me više ovo sve. Iznenada me poljubi, pa se odmah počnemo izbjegavat, sad mi se smješka i maše tu, kasnije ćemo se opet ignorirat, a moj mozak odlijepio za njim potpuno.
Ako nastavimo s ovim igricama toplo-hladno mislim da ću uskoro biti spremna za ludnice. Kao da mi malo smetaju ovi tinejdžerski hormoni, još mi je samo u životu falila ljubavna spletkarija.
2020. godino razriješi ovo kako znaš i umiješ, ako te od muke dočekam. Nisi daleko, ali meni u mukama zvučiš mjesecima udaljeno. Ne znam ni što očekujem da se dogodi. Kao da će promjena broja na kalendaru išta među nama promijeniti, ali eto. Valjda se nadam nekom boljem početku.
YOU ARE READING
Zašto se inatiš?
Fanfiction"Svjesna sam da su i prije postojali neki osjećaji koje sam vjerojatno zbog inata i srama suzbila negdje duboko, natjerala se da ih ignoriram...ali od te večeri jednostavno ne funkcioniram normalno."
