"Kako si mi mogla prešutit da ste se poljubili?"
"Pa dobro Josipe, ne moraš ti odmah sve znat." Zakolutam očima.
"Pa dobro, ne moram, ali bi bilo poželjno." Požali se.
"Znaš onda kad sam ti pričao da mnogo ljudi muče ljubavni jadi? Pa pričao sam o Jošku." kaže nakon što mu klimnem glavom da potvrdim da znam o čemu priča.
"Baš je bio s*eban tih dana. Koliko već treniramo skupa, nikad ga nisam vidio toliko zbunjenog." Nastavi, a ja samo upijam informacije.
"Značiš mu...vidi se. Možda nisam znao da je o tebi riječ, ali sam odmah shvatio da je ozbiljno, čim i nogomet ispašta, ozbiljno je."
"Dobro Jopa, jel ti mene hoćeš raspekmezit?" kažem već suznih očiju.
"A sorry sestro, ali prenosim svoja zapažanja. Uostalom, moram i ja sad brinuti da te ne povrijedi. Ja sam vam tu treći kotač, ne bih volio da moram birati stranu."
Kakve on gluposti priča? Nismo ni 24h skupa, ovaj već o svađama počeo.
"Ne prizivaj nevolje Josipe." kažem oštro, jer tako i treba. Bespotrebno mrači situaciju.
"Samo kažem... znaš da ako išta zezne možeš meni reć? Dovest ću ga ja u red." iznese svoju konstataciju, koja mi se mogu reći i ne sviđa.
"Da mi odmah riješimo ovo... Nećeš reagirati, ako ti ja to ne dozvolim." odmah me pođe prekinuti, ali ga zaustavim pa nastavim "Ako dođe do prepirki, mi ćemo to sami rješavati, a ti nećeš birati strane. Što god da se desi, ne želim da ti ispaštaš i osjećaš taj pritisak. Znaš nas oboje godinama, nećeš zbog mene njega otpepati. Ponavljam, ako ikad do tako nečeg dođe, a nadam se da neće. Sad te molim da završimo s ovim mračnim temama, jer se moram spremat za prvi službeni dejt."
"Imam li pravo prigovora?" doda kroz smijeh.
"Naravno da ne."
"Oke. Gdje te dragi vodi?"
"Ne znam, ali ne brini prepričat ću ti kad se vratim."
"Nemoj ga previše izmorit, imamo tekmu sutra."
"Daj budalo jedna" pogodim ga prvom stvari koja mi dođe pod ruku, a gle čuda, to bude papuča. Ups.
"Kozo." Uzvrati mi jastukom, koji me hvala Bogu promaši.
"Rukomet ti i nije baš neka jača strana."
"Samo ti se posrećilo."
"Nadaj se Jopa, nadaj se."
"Ništa, odoh ja. Sretno na dejtu." Pođe prema vratima.
"Nađi curu pa možemo i na dupli." dobacim prije nego izađe.
"Hm... više preferiram držanje svijeće."
"A jel? Onda te vodimo sljedeći put sa nama."
"Ako Jole časti večerom, onda može."
"A on bi i večeru...ajde bježi."
Izađe napokon, a ja se nastavim spremati u miru. Prvi dejt, a meni i nije toliko bitno kako izgledam. Je li to znači da je ispravno? Prava ljubav?
...
Stojim u predvorju kina i čekam Joška koji je otišao po karte za film čije ime mi ne želi otkriti još.
"Dobro, što gledamo?" upitam nakon što se vrati i sa kartama, a i kokicama i pićem. Ne znam kako je uspio ponijeti sve to sa samo dvije ruke.
"Pa vidi... ovo može biti najveći fail, a opet može ispast i super romantično. Sjetio sam se ovoga neki dan, pa rekoh šteta ne iskoristit priliku. Sad je samo pitanje sjećaš li se i ti toga."
Pruži mi moju kartu, a ja se šokiram kad umjesto očekivanog trilera ili horora vidim da gledamo Minione.
"U pravu si...romantično je." Kažem nakon par trenutaka, podižući pogled sa karte na njegovo lice i odmah vidim olakšanje na njemu. Kao da mu je najveći kamen sa srca upravo pao.
"E bar to nisam zeznuo."
"Sad kada ovako razmišljam, romantična je sama činjenica što se sjećaš toga. Svaka čast."
"Potrudio sam se." kaže stidljivo.
"Jesi..." dobije kratku pusu te uđemo u dvoranu.
Minioni su nam zapravo prvi film koji smo skupa gledali. Preciznije na tom filmu smo se i upoznali. Josipov rođendan, prije ni sama ne znam koliko godina, bio je upravo u kinu na filmu.
Tko bi rekao da će nam to nekada biti važan trenutak? Stvarno sam iznenađena da je to upamtio, iskreno i meni je to negdje u magli bilo.
Film je bio presmiješan, skoro kao i činjenica da ovaj već dva sata imitira Minione i da mi više sram kada netko prođe pokraj nas i čuje sve to.
"Hoćemo na klizanje ili doma?" upita kada prođemo pored klizališta.
"Doma. Još da se ozljediš pa da me dečki ubiju. Jopa mi je već prijetio zbog utakmice sutra."
"A daaaj...nisam toliko smotan, a i pripremna je."
"Idemo drugi put, neće se klizalište još zatvorit, a i kasno je već. Trebaš se odmoriti."
"Što sam uz curu i trenera dobio?" Upita kroz zezanciju.
"A cura sam ti?" Odlučim nastaviti u istom tonu.
Dobijem takav pogled, presjekao me. Nisam se mogla suzdržati, a da se ne nasmijem.
"Ti mene baš voliš za*ebavat, a?"
"Pa ne znam da je vijest službena." Nastavim ga provocirati, a on se još više uzdrma.
"E pa sad je službeno." kaže odvažno.
Pomislim mu se usprotiviti, ali mi ga bude žao, pa ga jednostavno poljubim.
"I kakav je bio prvi dejt?" upita kad se odvojimo.
I dalje ga pere nesigurnost, ne znam zašto. Kao da mora sve biti savršeno. Naprotiv, bilo je savršeno, samo što ne vjeruje.
"Savršen. Daj Jole malo hrabrosti, ne ujedam." dobacim na kraju kako bih ga malo prodrmala.
"Pa da je Jole imao hrabrosti, ne bi nam trebalo ovoliko da dođemo do dejta." iznese činjenicu.
"Slađe je ovako. Tko čeka, taj dočeka."
"Možda si i u pravu."
Ubrzo se nađemo ispred moje zgrade, a ni njegova nije toliko daleko.
"Pošalji mi slike kad stigneš." Kaže dok se pozdravljamo, aludirajući na slike što smo fotkali dok smo šetali.
"Hoću čim u stan uđem. Može samo jedna zamolba?"
"Reci."
"Ako objavljivao nešto, stavi neke na kojim mi lice i nije u prvom planu. Novinari su ipak govna, pa da spriječim na vrijeme. Znaš da ne volim eksponiranost." zamolim ga, jer sam svjesna da će se pompa oko njega tek pokrenuti i da bi se nešto takvo moglo dogoditi.
"Kako god ti želiš. A i nisam ja tolika zvijezda."
"Uskoro ćeš biti. Vjeruj mi da hoćeš."
YOU ARE READING
Zašto se inatiš?
Fanfiction"Svjesna sam da su i prije postojali neki osjećaji koje sam vjerojatno zbog inata i srama suzbila negdje duboko, natjerala se da ih ignoriram...ali od te večeri jednostavno ne funkcioniram normalno."
