Joško's POV
Ne mogu ni zamisliti kako je njoj nakon svega što je čula. Znam da ja kipim od bijesa. Iskreno, da nije bila tu cijelo vrijeme, mislim da bi se potukli. Toliko me naživcirao svojim komentarima, lik baš zna ubost živac. Bezobraznik nekulturni.
Nije ovo prvi put da smo se pokačili, nažalost. Odkad je došao ne možemo, kako se kaže, na zelenu granu. Jednostavno nam se karakteri ne poklapaju i uvijek smo suprotnog mišljenja. Njega često nema na terenu, pa se to tamo i nije moglo vidjeti, ali u ovim druženjima kada smo svi iz kluba, vjerujem da se primijeti. Definitivno, jedan od nekulturnijih vršnjaka koje sam upoznao. Ajde, ne poštuje mene, okej preživjet ću, ali da se prema curama onako odnosi...kreten. Zaslužio je batine.
Hvala Bogu pa sam pošao na balkon, strah me i pomislit što je moglo biti. Jeste ona rekla da ju nije povrijedio, ali opet svašta se moglo dogoditi, ipak je i alkohol uključen u sve. Dobro je pa je završilo samo na verbalnom okršaju. Mene njegove riječi ne diraju. Jesu me iziritirale jer ne vjerujem da je mogao nešto tako reći, ali me ne gađaju, ne vrijeđaju. Nije mi on netko bitan, da se brinem što misli ili kaže o meni.
A ona? Ona ne znam što mi je, osim prva cura koju sam poljubio. Dobro, možda mi je i bila simpatija, možda sam jedno vrijeme bio malo zaljubljen. Onda je duži period nisam viđao, očito me izbjegavala koliko je mogla, a nisam ni ja bio baš nešto sposoban za ostvariti neki kontakt. Koliko god izgledam strašno i odraslo za svoju generaciju, zapravo sam pi*kica. Nisam se usudio prići joj nakon tog poljupca.
Vjerujem da je i njoj Josip mozak popio kao i meni. Naravno, on ne zna ništa o zaljubljenosti, bar mu ja nisam rekao. Zapravo nisam nikome ni rekao, dobrovoljno. Možda je sam primijetio, ne znam. Ne znam koliko sam bio očit, tad sam bio još veći klinac nego sad, a i sad sam relativno klinac.
Nije ta zaljubljenost predugo trajala. Kako sam je prestao viđati nakon tog poljupca, nekako se sve to povuklo, a valjda sam i ja shvatio da tu neće biti ništa. Definitivno Josip i njegove provokacije nisu ništa dobro donijele, da se razumijemo.
Danas smo zapravo po prvi put razgovarali normalno, poslije tog poljupca. Prije njega smo se znali, često bi se i družili, ali nakon tog izazova je sve postalo neugodno. Danas smo napravili mogu reći korak naprijed. Mogu reći da sam uživao u priči s njom. Zaboravio sam koliko je jednostavna. Nije se puno promijenila. Sada je možda malo zrelija, ali i dalje dijete u duši rekao bih, no tek joj je 16, tako i treba. Pričam o njoj, kao da nije samo godinu mlađa od mene, kao da je među nama 5 godina razlike.
Više sam se možda ja promijenio, iako sam samo godinu stariji. Nogomet me nekako potjerao u brže sazrijevanje, odrastanje. Natjera te da donosiš bitne odluke, radiš bitne stvari puno ranije nego djeca koja su van toga. Siguran sam da i kontakt sa tolikim ljudima pomaže u tome. Od trenera, doktora, terapeuta, oružara i tako dalje, od svakoga naučiš ponešto. Sama činjenica da se svakodnevno viđaš sa tolikom količinom ljudi objašnjava to. Mislim da od svakog suigrača naučiš nešto, pa makar to bilo i da se lijepo ponašaš prema djevojkama.
Uđem natrag unutra, oni svi za stolom igraju autobusa kako li se zove igrica. Ime je nebitno, poenta joj je da napiješ koga hoćeš. E pa Josipe, mogao bi mi ti bit žrtva.
Lea je do mene, čuvala mi je mjesto. Vidim po njoj da ima isti naum.
"Vraćamo mu za sve provokacije?" šapnem tiho.
"Čitaš mi misli."
Hehe, netko je pojeo govno.
Ana, ako sam dobro upamtio ime, okrene iduću kartu, a ja se zaveselim jer imam 2 iste. Pogledam u Leu ona pokaže da ima isto 2. Bacimo jedno za drugim izgovorivši Josipovo ime.
"Ma šta Josip?! Vi mene hoćete ubit?" skikne kad vidi koliko treba popiti.
"Prijatelju, sve se vraća sve se plaća."
"Ajde ajde, manje pričaj više pij." doda Lea nakon mene.
"Još ste se i udružili! Nije fer!" kaže dok miješa sebi novu čašu pića jer mu ona prethodna nije bila dovoljna za ispuniti izazov.
Hvala Bogu sutra nema treninga. Stigne se otrijezniti.
Gledam je kako se smije Josipu koji samo što na nos ne izbaci sve što pije. Uživa. Tko bi rekao da je do maloprije bila ljuta zbog onog kretena.
Što je više gledam, slušam, osjetim pored sebe, više mi se jedna misao mota po glavi.
Tijekom ovih godina kojih smo se izbjegavali, uvjerio sam više i sam sebe da je ona početna zaljubljenost nestala, isparila. Govorio sam si da je prolazno, da je bila samo simpatija, da će jednostavno nakon nekog vremena prestati biti zanimljiva. I do danas sam uspješno živio u tom uvjerenju. Ali sad kad sam joj ovako blizu, sve više razmišljam o toj zaljubljenosti. Možda je ipak još tu. Možda je samo trebala poriv, da ispliva na površinu.
_________________________________________
Evo vam još jedan...
Sretna Nova❤️
YOU ARE READING
Zašto se inatiš?
Fanfiction"Svjesna sam da su i prije postojali neki osjećaji koje sam vjerojatno zbog inata i srama suzbila negdje duboko, natjerala se da ih ignoriram...ali od te večeri jednostavno ne funkcioniram normalno."
