The Mentor (One Direction fanfic by @Pizzaluver)-Prijevod na Hrvatski-PAUZIRANA

Flashbacks are hell

"Hajde ljubavi. Spremi se" Harry je rekao, podižući me na noge. Uzdahnula sam kada sam vidjela svoj odraz u ogledalu i trgnula se.

"Izgledam kao da me netko vukao kroz grmlje i bacio u jezero" promrmljala sam, a Harry se nasmijao, brišući svoju majcu, koja je imala tragove moje maskare.

"Presvući ću se" promrmljala sam i pogrbljeno krenula prema ormaru, te tiho otvorila vrata.

Wow, zbilja izgledam kao smrt. Zastrašujuće je. Maskara mi je bila razmazana preko cijelog lica, a eyeliner (tuš) mi je bio u obrvama. Pažljivo napravljena punđa, pala je s moje glave i sada neuredno visi niz moja leđa, skrivajući vrh zgužvane haljine. Ugh.

Skinula sam haljinu i obukla neke traperice i široku majcu, stvarno me nije briga kako izgledam. Već sam šmrkavo plakala( zbilja nezz kako da to drugačije nazovem hahahah) na Harry'u Styles'u, što još mogu napraviti? Obrisala sam svu uništenu šminku, te brzo opet stavila maskaru i podigla svoju kosu u neuredan rep.

"Lijepo" Harry je komentirao kada sam ušla u glavnu sobu. On je promijenio svoju majcu u neku bordo, ali je i dalje imao crne hlače. Sveukupna kombinacija bila je lijepa.

"Spremna, gospo?" Harry je pitao sa svojim otmjenim glasom i ispružio ruku.

"Spremna, gospodine" zacerekala sam se i provukla ruku kroz njegovu (nezz jel kuzite ali ugl to je ono kada musko skvrči ruku pa cura nekako provuce nezz kako objasniti hahah), pa smo napustili glavnu sobu, ušli u dizalo, te je Harry pritisnuo gumb za prvi kat.

"Prvi kat?" pitala sam znatiželjno i podigla obrvu.

"Što? Šuljamo se! Mora biti potajnooooooooo!" rekao je. Kimnula sam i dizalo je zazvonilo.

"Kako ćemo zapravo izaći odavdje?" pitala sam kada je krenuo prema stepenicama.

"Pa, moj plan je bio da se skrivamo na stepenicama i onda kada nikoga nebude istrčimo van...."

"Pametno!" nasmijala sam se kako smo došli do vrata koja su vodila do predvorja.

"Dobro, spremna? Moj auto je ispred, samo slijedi to. Ne gledaj natrag, bez obzira na to što se događa! Ostavi me, samo NASTAVI TRČATI!!!" viknuo je dramatično, stiščući moju ruku.

"Samo mi obećaj da ćeš izaći! Nemogu te napustiti Harry, nemogu!!!" glumila sam da plačem, brišući suzu.

"Izvući ćeš se. I imat ćeš puno djece, gledat ćeš ih kako rastu. Umrijet ćeš kao starica, u toplom krevetu. Ne ovdje, ne večeras. Shvaćaš? Nešto najbolje što mi se dogodilo bilo je kada sam osvojio tu kartu.... Dovela me k tebi. Zahvalan sam na tome, Rose. Zahvalan sam. Moraš to učiniti za mene. Moraš mi obećati da ćeš preživjeti. Da nećeš odustati, bez obzira na sve, bez obzira koliko beznadno to bilo. Obećaj mi, Rose i nikad nemoj prekršiti to obećanje."
Harry je citirao Titanic i pogledala sam ga 'zbilja' pogledom.

"Samo zbog toga što se zovem Rose zašto svi uvijek imaju potrebu da mi citiraju Titanic!?!?" nasmijala sam se i udarila ga u ruku.

"Ja-Oh, nitko ne gleda! TRČI!" vrištao je, pokazujući mi na vrata. Moje tijelo je odgovorilo na njegov zahtjev, i počela sam trčati kroz sobu. Onda sam shvatila da sam ostavila svoje cipele u sobi. Oh, divno!

Harry i ja smo smijeći se trčali kroz predvorje, saginjeći se iza postrojenja u jednom trenutku onda smo hodali kao u vojsci čime smo zadobili pogled nekog starijeg para. Nasmijala sam im se, prije nego sam dovršila svoj hod kroz vrata i pratila Harry'a do Audi'a R8 parkiranog u kutu parkirališta.

"Whoop Whoop! Bod za tim Tresdale i Styles!" navijao je, te ušao u auto i otvorio vrata za mene. Sjela sam, ' 'crkavajuci' od smjeha. To je bilo tako zabavno!