The Mentor (One Direction fanfic by @Pizzaluver)-Prijevod na Hrvatski-PAUZIRANA

Confessinos

Pokucala sam *dramatična pauza*

"Evo..." Harry'ev glas je promrmljao iznutra, čula sam pokrete nogu. Bože, zvuči strašno!

Vrata su se polako otvorila, i vidjela sam Harry'a kako stoji uz njim u svojem starom Oneisu (to vam je ona trenirka u jednom komadu), razjapljenih usta kada je vidjeo tko je.

"Rose?!" pitao je, širom otvorenih usta od šoka. Bože, da li izgledam tako loše? Ne Rose, samo je šokiran.... Ne govori ništa drugo.... Je li on, kao, dobro?!

"Bok" rekla sam jednostavno, a on je samo buljio u mene. Harry je izgledao rastrgano između poljupca i zatvaranja vrata u moju facu. Okej, vrijeme je da se Rose razmete hrabrošću. Prije nego što me udari po mogućnosti.

"Da ja-" htjela sam reći da htjela bi ući, ali sam prekinuta kada je Harry bacio svoje ruke oko mene i privukao me na svoja prsa.

"Tako mi je žao" promrmljao je u moju kosu, njegov dah škakljao je moje uho.

"Harry" šapnula sam, rješavajući problem njegovih ruku (iako ne želim) i ulazeći u našu sobu. Zadnja stvar koju trebamo je da nas paparazzi vide.

Harry je uskoro polako zatvorio vrata, stajao je neugodno u kuhinji dok sam ja sjela na kauč. Jedna stvar koju sam naučila je da ako imaš neugodan razgovor, sjedni. Na taj način možete se puno više opustiti.

"Pa." počela sam "Dobila sam pismo" Harry'eve oči su se raširile, pa je problijedio.

"Molim te nemoj me udariti" promrmljao je, pogrbljeno je prešao sobu i sjeo na kauč pored mene, ali što je dalje mogao. Da li mirišem TAKO loše?

"Zašto bih te udarila?" pitala sam zbunjeno. Udarila sam ga samo kada je i on sam znao da ću ga udariti. Kao kada mi je ukrao hranu. Rose ne dijeli hranu. Ja sam ženska verzija Niall'a Horan'a.

"Jer si pročitala pismo i znam da me mrziš jer sada znaš što osjećam i ti ne osjećaš isto i udariti ćeš me i biti će nam neugodno narednih četiri mjeseca" rekao je sve u jednom dahu.  Wow. Diši dečko!

"Harry" rekla sam polako "Zašto dovraga misliš da te mrzim?"

"Jer si pročit-" započeo je svoj govor ponovno, ali sam bacila jastuk na njega, uspješno stišavajući njegovo buncanje.

"Ne mrzim te" rekla sam, okrećući se malo prema njemu.

"Trebala bi" Harry je rekao, te sam mu dala 'dafak?' pogled.

"Zašto? I nemoj opet buncati"

"Jer tko govori curi da mu se sviđa u pismu, nakon što je poljubi?" uzdahnuo je.

"Ti" odgovorila sam jednostavno.

"I zbog toga bi me trebala mrziti. Ja sam kukavica" mrmljao je, mašući glavom i naslanjajući se na rub kauča.

"Ne mrzim te Harry" šaptala sam "I nemoj govoriti da bih trebala. Nikada te nebi mogla mrziti"

"Zašto?" pitao je, sjedajući mi bliže pa su nam lica bila jako blizu.

"Jer mi se jako sviđaš" odahnula sam. I onda ga poljubila.

Ne znam kako ni zašto sam to napravila, ali jesam. Moje usne bile su pritisnute uz njegove i mogla sam osjetiti da je bio zbunjen samo na sekundu, onda se opustio i uzvratio poljubac.

Usne su nam međusobno savršeno pristajale, kao da su stvorene za ovaj trenutak. Harry'ev nos dodirivao je moj, pa sam malo nagnula glavu, produbljujući poljubac.

Kao da su zbog poljupca u studiu proletjele iskre kroz u moje tijelo, putujući od vrhova mojih nožnih prstiju do krajeva onih koji su se igrali sa krajevima Harry'evih kovrči.

Zbilja ne znam tko se prvi odmaknuo, ali mi je nekako drago da jedan od nas je jer mi je brzo ponestalo zraka. Odmarala sam svoje čelo na njegovom, naši dahovi su se mješali.

"Oprosti" šapnula sam, blago se smiješeći.

"Oprosti za što?" Harry je pitao, zbunjeno.

"Trebao bi me mrziti" nasmiješila sam se, a on je shvatio kuda ovo vodi.

"Okej. Dobro. Ti pobjeđuješ. Ne mrziš me" rekao je, a ja sam se potpuno nasmijala.

"YEY! Rose pobjeđuje" nasmijala sam se, prije nego što sam opet postala ozbiljna. "Haz, što će biti sada?"

"Iskreno ne znam. Mislim, sviđaš mi se. Ja se tebi sviđam. Trebalo bi biti jednostavno" mrmljao je, zatvarajući oči.

"Onda neka bude jednostavno..." promrmljala sam, zatvarajući oči također. Nekoliko sekundi poslije njegove usne opet su bile na mojima.

Ljubio me je jako, omotavajući svoju ruku oko mojega zgloba i gurajući me na njega pa sam sjedila u njegovom krilu.

Moji je jezik okrznuo njegovu donju usnu tražeći dozvolu za ulaz koju je odobrio, te su se naši jezici borili za prevlast dok sam ja dodirivala njegovu meku kosu.

Tako smo bili oko 5 minuta dok se napokon nismo odvojili, zadihani.

"Mislim da to odgovara na pitanje" nasmijala sam se, uvijajući pramen svoje kose oko prsta.

"Hmmm, mislim da da" Harry se složio, smijuljeći "Ali samo ću provjeriti"

"Hmm?" pitala sam, zbunjeno.

"Rose hoćeš li biti moja tajna-djevojka-o-kojoj-samo-mi-znamo?" pitao je, malo se crveneći. Aww, slatko!

"Naravno g. Styles" nasmiješila sam se, ljubeći njegov nos "Usput, crveniš se.

"Ne crvenim!" branio se, crveneći se još više.

"Da"

"Ne"

"Da"

"Ne"

"U vezi smo 10 sekundi, a već se ponašamo kao vjenčani par..." promrmljala sam, smijeći se.

"Da, ponašamo. I ne crvenim se" Harry je opet rekao, a ja sam mu udarila ruku zaigrano. "Dobro. U pravu si"

"Yey, opet sam pobjedila. Sada. Gladna sam." obavijestila sam sretno.

Pa, ovo je bio buran dan.