The Mentor (One Direction fanfic by @Pizzaluver)-Prijevod na Hrvatski-PAUZIRANA

Show time

"Rose..... ROSE!" netko mi je vrištao u uho i jako me tapšao po leđima.

"OW! Huh, što se događa?" pitala sam umorno, trljajući oči. Pogladala sam kroz prozor, bus je stao!!! U Londonu smo!!!

Vožnja je bila zapravo prilično zabavna, svi mi stariji na kraju busa proveli smo najmanje sat vremena mašući vozačima, zatim ih izludjeli i nisu nam uzvratili. Sve dok nas gospodin McRay, zamjenik ravnatelja škole koji je nažalost išao s nama u London, nije uhvatio i ukorio nas sve.

Zaustavljali smo se 2 puta, a drugi put moja grupa je provela sat vremena u Costa Coffee-u, natrpali smo se Muffin-a i napili previše kofeina. Ukorili su nas i za to. Također smo proveli sat pjevajući razne pjesme, što je uključivalo od Harry Potter Puppet Pals-a do Macarene (uključujući plesne pokrete).

Gospodin McRay je stao ispred busa.

"O ne, vrijeme predavanja" jedan od dečkiju sa druge strane prolaza je promrmljao, a u stražnjem dijelu autobusa izbio je smijeh.

"Tišina!" McRay je viknuo, a mi smo se uspravili, spremni za još jedno predavanje. Slušalice bi se mogle vratitu u...

"Pa, učenici, ovdje smo! Dobrodošli u London! Sada ono što očekujem da svi znate, ovdje smo da radite, NE da pravite nered. Vaši mentori će biti zaduženi za vas i ja ne želim IKAKVE pritužbe od ikoga od vas, razumijete? rekao je i mi smo nevino kimnuli . Yay,  imam 5 dečkiju zaduženih za mene. Trebala bi to naglasiti!

"Ali gospodine, to znači da ja imam petoricu dečki zaduženih za sebe!" rekla sam, držeći ruku u zraku. Svi ako mene su se smijali, a neki su mi dali 5.

"Pa u tom slučaju gospođice Tresdale, predlažem ti da ih sisaš, sunce" McRay je rekao i skoro svi su umirali od smijeha, jer mi je učitelj upravo rekao da "sisam petoricu dečkiju" O, ovo će biti zabilježeno u povijesti!

"Prekinite! Sada želim da svi izađu iz busa i uzmu svoju prtljagu, a zatim odu čekati u predvorju hotela" rekao je i lud nalet je počeo. Bacila sam sve svoje stvari u torbu i skočila, pridružavajući se masi ljudi koji su izlazili iz busa. Bili smo ispred velikog hotela, moramo boraviti ovdje! Cool! Zidovi su bili od čvrstog stakla. Ovo. Je. Život!

Svi smo krenuli van i okružili malo mjesto oko prtljage, gdje su se naši koferi gomilali. Uočila sam svoj i pošla ravno prema njemu prije nego što je netko sjeo na njega. Zgrabila sam ručku, izvukla se iz grupe ljudi i uputila prema vratima hotela sa još nekim ljudima.

Zahvalila sam čovjeku koji je držao vrata otvorena za nas i mi smo ušli u prostrano, svjetlo predvorje. Zbilja je bilo veliko, sa smeđim dugim stolom za prijavu ravno ispred nas, hodnik je vodio do restorana lijevo, nekoliko stolica i stolića u sredini i nekoliko dizala i vrata prema stepenicama desno.

Pratila sam sve ostale do stola za prijavu, gdje je stajao McRay sa facom mrtvaca. Što se uvuklo u njegove hlače i umrlo? Također sam primjetila kamermane u kutu, i lagano mahnula kameri. Moram ostaviti dobar dojam!

"Jesu li svi ovdje?" on je pitao, buljeći ravno u mene. Možda još nije prebolio cijelu stvar oko 'sisanja' "Dobro. Želim da svi dođu po svoju ključeve za sobu i idu upoznati svoje mentore u vašim sobama i mentori će vam dati još uputa. Molim vas stanite u red"

Stvorila se još jedna brza hrpa ljudi da bi se napravio red, ja sam stavila svoj kofer u kut i potrčala u red i završila prilično blizu početku. Zapravo postajem jako nervorzna sada, One Direction je u ovom hotelu iznad mene negdje, sa još puno slavnih osoba i ja ću ih upoznati! Okay, Rose diši, ti nisi fangirl ( nezz kak bi to prevela a msm da i svi znate što je to). Ti nisi Madison.

"Sljedeći" recepcionarka je rekla i ja sam došla do nje "Ime"

"Rosemarie Tresdale"

"Okej, ovo je vaš ključ, vi ste na 69-om katu. Imajte ugodan dan" rekla je jednostavno i dala mi ključ. Otišla sam, držeći osmijeh. O Bože, 69-i kat! Hehehehe smiješno!!! Ja sam na 69-om katu sa 5 dečkiju. LOL!!!