The Mentor (One Direction fanfic by @Pizzaluver)-Prijevod na Hrvatski-PAUZIRANA

Highway to Hell

"Rose, ustaj!!!!! Propustit ćeš autobus!!!!" moja mama vrišti, kucajući na vrata moja vrata u petak u 4 ujutro. O moj Bože, danas idem u London!!!!!

"Mhhhh dolazim" mrmljam i izvlačim svoju lijenu guzicu iz kreveta u hladno Siječanjsko jutro. Mrzim zimu!!!!!

"Ne zaboravi se otuširati" moja mama kaže prije nego što ode dolje napraviti doručak. Kako je ona budna?!

Drhtajuću zbog hladnoće, napustila sam svoju sobu i hodala kroz hodnik do naše male obiteljske kupaonice, skačući u tušu(????), ubrzo sam se razbudila. Voljela bi ostati ovdje cijelo jutro, ali nažalost London zove, pa sam brzo oprala kosu i tijelo prije nego što sam izašla i omotala ručnik oko svojeg tijela. Oprala sam zube i umila se sa svojom kremom za lice, prije nego što sam bacila piđamu u košaru za prljavi veš i zaputaila se natrag u svoju sobu.

Pronašla sam odjeću koju sam pripremila jučer, brzo sam obukla neko donje rublje i presvukla se u odjeću. Nosila sam neku tamno plavu Hollister trenirku, crnu majcu na debele bretele (tank top) i debeo, bež, ogroman džemper koji je pao preko jednog ramena. Udobno, a i dalje izgleda napola pristojno!

Sjedeći na stolu za šminkanje brzo sam osušila kosu i zavezala je u neurednu punđu, zatim sam stavila malo pudera i rumenila preko moje blijede kože, napravila liniju crnim tušem (eyelinerom) na svojim kapcima, stavila maskaru, završavajući sa malo sjaja za usne. Tako. Gotovo!

Stavila sam svu svoju šminku u veliki neseser koja je imala napisano 'Touch this and you'll die' sa strane. Upozorila sam dečke! Također sam uzela sve svoje stvari iz kupaonice i stavila ih u drugu torbu, onda sam otvorila svoj kofer pun stvari i stavila ostatak unutra. Moj laptop je pažljivo postavljen u sredini torbe, zaštićen svom mojom odjećom.

Kindle(ona stvar za čitanje hahaha), torbicu i još nekoliko stvari stavila sam u veliku torbu da bi ih zadržala blizu sebe, pošto moj kofer mora ići u dno autobusa. Mobitel i slušalice su završile u džepu i mislim da sam spremna.

Duboko udahnuši, pozdavila sam se sa svojom sobom, zgrabila kofer za ručku i počela ga vući po stepenicama. Tata mi je došao pomoći, smjestili smo kofer uz vrata i došli do mame u kuhinji koja je pržila slaninu.

"Juhu!!! Slanina!"rekla sam sretno i smjestila se dolje gdje je moja mama stavila veliki komad slanine. Odmah sam uzela veliki griz.

"Gladna?" mama je pitala, a ja sam kimnula, usta su mi prepuna da bi odgovorila.

Kada smo bili spremni napustiti kuću bilo je 4:30 i imali smo pola sata da dođemo do škole, da me spremimo i u bus. Lako.

"Tako, imaš sve?" mama pita, a moj tata stavi kofer na zadnje sjedalo u autu.

"Yep" kimnula sam, bacajući zadnji pogled prema kući. Pa, vidimo se za 5 mjeseci kućo!

Auto se izašao sa mog prilaza, imali smo upaljena svijetla, a i dalje je bilo vrlo mračno. Jedan od mojih omiljenih CD-ova je svirao, NOW 82 i ja sam pjevala sama na neke moje najdraže pjesme sa zadnjeg sjedala auta.

" TOOOOONIIIIIIIIIIIIIIIIIGHTTTTT WEEE ARE YOUNGGGGG!!!!! SO WE SET THE WORLD ON FIRE-" otkopčala sam pojas na refrenu 'We are young' sve dok CD nije prestao svirati, a ja sam završila neugodno pjevajući sama.

"Hey!" nasmijala sam se tati i došli smo na školsko parkiralište, pridružavajući se mnogim autima tamo. Svi u show-u danas odlaze, autobusi idu svakih pola sata. Bus za London je išao prvi, jer ih većina ide na aerodrome.

Pozdravila sam se s Madison jučer nakon što mi je pomogla spremiti se, provela je puno vremena raspodjelajući moje stvari, i obećala      mi je da ćemo se čuti svaki dan preko Skypea. Njen bus je odlazio u pola 7, i vozio se oko 30 km južno, do Newcastle aerodroma.