"Laura! Rekao sam ti da ne izlaziš" rekao je Chris koji je za to vrijeme borio se sa nekim čovjekom, sigurno od 30 do 40 godina je imao. Imao je žute oči kao i svi ostali wearsi.
"Chris, baci mi jedan kolac"
Kolac je tupo, srebrno, a može biti i željezno, zlatno, oružje, koje se koristi za ubijanje wearsa. Mogu se ubiti i sa drugim stvarima, ali dosta teže."Nemam, Laura"
O fak, šta sad? Ovo mi je prvi put da se suočavam s njima, dobro osim na akademiji kada su nas napali."Laurs, uzmi ovo" bacio mi je neki komad željeza koji je bio na podu, nije bio dovoljno oštar, ali morala sam pokušati.
Dva wearsa krenula su prema meni. Jedan pogrešan potez i znala sam da me više neće biti. Napali su me, a ja sam se branila kao i na treningu sa Chrisom."Ima ih samo pet, moramo požuriti dok ih još nije stiglo" vikao je Chris kojem je ovo bila igra. Naravno kada je bio među najboljim borcima našeg svijeta. Svaki put kad neko ubije nekog wearsa to se zabilježava u jednu posebnu knjigu. On ih je ubio 7, a ja nijednog.
Osjetila sam jak udarac sa leđa, brzo sam reagovala i uzvratila udarac. Zabila sam mu željezni štap u vrat i presjekla ga, no nedovoljno da ga ubijem."Laura pazi iza leđa" vikao je Austin iz autobusa. O ne, ne smiju ga vidjeti wearsi, radi njega i Lee su sigurno i došli. Željeli su ih ubiti ili učiniti jednim od njih. Wearsi osjete čarobnjake, tako su nas i pronašli.
"Lauraaa, pazii" vikala je Lea. Okrenula sam se, žena wears koja me je htjela dokrajčiti vidjela je Leu i krenula prema njoj. Nee!
"Leee" vikala sam trčeći prema njoj.
"Laura stani, ja ću" začuo se Christian.
I dalje sam trčala, u trenutku kada ju je wears uhvatio, udarila sam ga jako, odbio se par metara od nas i sletio na neku fontanu koja je bila oštrog oblika dovoljno da padne u nesvijest.
A ja? Također sam se odbila i lupila glavom od nešto."Lauraaa nee" vikala je Lea, lice joj je bilo crveno, jako crveno. Izbio je veliki eksploziv koji je odbio samo neprijatelje. Lea je izvela svoju prvu čaroliju, ponosna sam na nju. Srušila je se na pod, Austin je trčao prema njoj, bio je zabrinut.
"Chris, Laura je u opasnosti, životnoj opasnosti" rekao je Austin, ali zašto? Ah da, udarila sam glavom od zid neke zgrade, to je razlog što mi se manta. Crnilo mi se prikazivalo ispred očiju, pokušala sam ustati, ali bez uspjeha, srušila sam se.
Budim se, ni sama ne znam kako.
"Doktorice Moon, da li će biti dobro?" pitao je, vrlo poznat glas, Christian.
"Da, gospodine, biti će" odgovorila je.
Ma super završila sam u školskoj bolnici. Bila sam par puta prije bijega ovdje."Chris" rekla sam lagano, kada sam ga ugledala.
"Laura, napokon si budna"
"Kako sam preživjela?" upitala sam.
"Lea, ona te je spasila nekim čudom. Upotrijebila je svu magiju da te povrati." zabrinuto je rekao.
"Oh, da li je dobro?" upitala sam.
"Da, jeste. Laura, od danas imati ćeš novu sposobnost." rekao je zamišljeno.
"Hm koju? I kako?" postavila sam novo pitanje.
"Imati ćeš sposobnost da osjetiš kada je Lea u opasnosti, ako njeni neki osjećaji se budu isticali povući ćete u njeno tijelo. Naravno biti ćeš prisutna za to vrijeme i u svom tijelu."
"Kako?" bila sam zbunjena.
"Fino, Lea te je izvukla iz svijeta mrtvih." prestrašeno je rekao.
"Hoćeš reći da sam bila mrtva?" zbunjena sam bila.
"Ne znam, ali pretpostavljam. Koliko si me prepala kada sam te vidio onakvu, mislio sam da ću te izgubiti". Srce mi je stalo, stalo mu je ipak do mene.
"Mislila sam da te nikada više neću vidjeti" rekla sam iskreno.
"Draga moja Laura, skratila si mi život. Sutra nema treninga, moraš se malo oporaviti." dodao je.
"Koliko sam uopšte bila u komi?"
"Cijelu noć, pa sve do sad, do 14:00h".
Katastrofa pomislila sam. Makar je Chris ovdje, šta bih ja bez njega..."Laurs" ušla je u sobu, vesela Lea.
"Leee" pokušala sam ustati, ali nisam uspjela od grčeva.
"Kako se osjećaš?" pitala je.
"Dobro, zahvaljujući tebi"
"Djevojke napuštam vas, imam obaveza i Laura, mama ti je ostavila ovo" pružio mi je kovertu, na kojoj je ispisano moje ime. Pismo od mame.
"Hvala mentore" nasmijala sam mu se, a on je napustio prostoriju. Šteta što nije još ostao.
"Pozdravio te Austin i Cameron, također"
"Ah Lee, pozdravi i ti njih"
"Moram ići, imam terapiju za moći" rekla je veselo.
"Hvala što si me spasila" dužna sam toj curi život.
"To je bilo najmanje što mogu uraditi za tebe, nakon svega"
Zagrlila me je i otišla. Ja sam uzela pismo koje mi je dao Chris i počela čitati:Draga Laura,
Kao što sam ti rekla, napustiti ću akademiju na par sedmica. Da sam znala šta će se dogoditi ne bih otišla. Kada sam dobila poziv od direktorice, nešto kao da me je kroz srce probolo. Pokušati ću se vratiti što prije. Brz oporavak dušo.
Mama
Kako bih voljela da je tu... Tako razmišljajući zaspala sam, opet.
"Laurs, budi se"
"Um šta je bilo?" Gledala sam pomalo pospano u Christiana koji je opet došao.
"Moram te prenijeti u sobu" rekao je ozbiljno. On se šali?
"Zašto?" pitala sam uzbuđeno.
"Mislim da ti je udobniji krevet u tvojoj sobi nego ovdje."
Bio je upravu."Oke" rekla sam.
Došao je do mene i ponio me u naručju, ni pomislila nisam da se žalim. Smijem se kladiti da mu je srce kucalo brže nego inače. Možda mu se sviđam? Ah Laura o čemu ti razmišljaš, pomislila sam."Stigli smo" rekao je, spuštajući me na krevet.
"Hvala" rekla sam, lebdeći zbog njegovog dodira.
"Ma ništa. Kako si?" pitao je, dok je sjedao pored mene.
"Bolje, samo da grčevi još prođu." uzdahnula sam.
"Sreća pa si ostala živa" tiho je rekao.
"I da nisam koga bi to zanimalo"
"Leu, tvoju mamu, mene i još mnogo ljudi koji te vole". Nije da griješi.
"Zašto tebe?" namjerno sam ga pitala.
"Zar je to bitno?" upitao je.
"Da, jeste""Ja sam tvoj mentor, niko ne bi volio izgubiti svoju bolju učenicu" ok, njegov odgovor mi se nije svidio.
"A da mi nisi mentor, bilo bi ti svejedno, da li ću umrijeti ili ne?"
"Laura, molim te, ne pitaj me gluposti.
"To uopće nije glupost" rekla sam odvratno.
"Da, jest." rekao je. Uf kako me zna nervirati. Lagano sam se podigla, ni sama ne znam kako. Gledali smo se par sekundi, a onda sam ja lagano krenula prema njemu.
"Da li je ovo glupost?" upitala sam i poljubila ga.
YOU ARE READING
NIGHT ACADEMY
RomanceUvijek sam se nadala da je svaki kraj početak nečemu lijepom, ali prevarila sam se. Otkako sam svoje školovanje započela u Mračnoj akademiji, moj život se totalno promijenio. Mračna akademija nije bila obična škola, u tu školu su išli studenti sa po...