Budim se, oko 12h i okrećem se prema drugoj strani krevet. Nema nikoga, razočarano ustajem iz kreveta i ulazim u wc. Perem zube, češljam se i obavljam ostalu higijenu.
Htjela sam nešto jesti, ali ničega nema, sranje. Odlučila sam otići do Christiana.
Kucala sam na vrata jedno tri minute, nista, nema nikoga. Kuda li je otišao?
"Laura" poznati glas vikao me je iz lifta.
"Gdje si bio?" upitala sam.
"Išao nam po doručak, nisam te htio buditi" objasnio je, grleći me.
Stvarno je dečko za poželiti, zašto se toliko brinem.
"Hajdemo unutra" rekla sam i povukla ga za sobom.
U tišini smo jeli, neko meso, što je on donio. Sjetila sam se sna od jučer, oh moje noćne more počinju. Da li će se i večeras pojaviti, pitala sam samu sebe.
"Možeš li večeras ostati kod mene?" upitala sam Christiana, koji je se davio hranom, pitam se da li je disao uopšte.
"Naravno, kakvo je to pitanje" rekao je. Na što sam klimnula glavom i nastavila jesti.
Nakon jela Christian je otišao na nekakav sastanak, a nakon toga će u teretanu i ja sam htjela, ali moram još par dana da mirujem. Pošto svog dragog neću vidjeti do večeras, odlučila sam prošetati. Obukla sam svoj najdraži nike šorc i običnu bijelu majicu bez rukava i krenula.
Kako je divan dan, trebala sam možda zvati Leu sa sobom, ali ipak bolje da ne. Neka uživa sa Austinom.
Išla sam prema suprotnom smjeru jezera i naišla na uplakanu Teu, ma divno.
"Laura" zacvilila je.
"Da?"
"Lea je u opasnosti" rekla je. Šta? Ona se šali, mora da se šali...
"Tamo se nalazi rijeka i ona je upala i sada krvari" rekla je jecajući. Kako će krvariti od rijeke? Nema veze idem vidjeti. Tea je išla ispred mene i vodila nas ka Lei. Mislila sam da uživa sa Austinom, očito sam se prevarila.
"Došli smo" rekla je. Lee nema nigdje. Jedino što vidim jeste brzu rijeku, struja joj je baš bila jaka, kao da ju je netko začarao.
"Nema nikoga?" rekla sam.
"Pogledaj tamo" pokazala mi je u pravcu rijeke. Krenula sam tamo i zatim me je gurnula u rijeku. Oh to je zamka.
"Baš si naivna" rekla je, brišući suze. Počela je se smijati. Koja kučka.
"Mrtva si kada te uhvatim" rekla sam, gutajući vodu.
"Prvo smisli kako ćeš preživjeti, a zatim kako i koga ubiti" rekla je i otišla. Izgovorivši neku magiju koja je još više ubrzala struju vode. Voda me je nosila. Pokušala sam plivati prema obali, ali uzalud. Zašto uvijek ja moram ispaštati uf šta sam životu skrivila?
Vrištala sam, ali ništa, voda me je i dalje nosila. Čula sam nešto, vodopad. Pa sranje, nadam se da nije velik. Nastavila sam vrištati i nakon par minuta završila sam u vodopada, bol je zavladala mojim tijelom. Ničega se više ne sjećam.
Christian's POV
Ranije se završio sastanak, u teretanu neću ni ići. Idem obradovati Lauru. Brzo sam išao prema njenoj sobi, čim sam ugledao vrata, pokucao sam. Ništa, gdje li je? Možda Lea zna.
Odmah sam došao do Leine sobe, koje je bila samo dva metra udaljena od moje i Laurine. Nisam kucao, nego sam uletio u sobu i pokajao se. Ležali su polugoli u sobi, očito sam nešto prekinuo.
"Chriss, zašto služe vrata?" upitao je Austin.
"Žao mi je, ali je hitno" rekao sam.
"Šta je toliko bitno?" pitala je Lea, bila je posramljena vidjelo joj je se po crvenom licu.
"Nema Laure" odgovorio sam.
"Ništa, idemo je naći. Christian sačekaj nas ispred" rekla je i pokazala mi na vrata.
Cijeli hotel smo pretražili, Laure nigdje. Počinjem se jako brinuti, šta ako je se izgubila negdje ili još gore šta ako joj se nešto desilo.
"Lea idemo menedžeru hotela reči da nedostaje jedna osoba i da zove policiju" rekao sam. Lea je bila zabrinuta, jako. Sreća pa ju je Austin malo oraspoložio.
"Chris brate, eno ga" javio se Austin i pokazao mi na malo starijeg čovjeka. Otišli smo do njega i objasnili mu situaciju.
"Policija ide na pretraživanje" rekao je nakon razgovora na telefon.
"Hvala Vam" rekli smo u isti glas i krenuli u potragu oko hotela. Hodajući uokolo vidjeli smo Teu, koja je se zlobni smijala. Čudna cura, pomislio sam.
"Tražite Lauru?" upitala je, smješkajući se.
"Da, šta protiv?" dodala je Lea.
"Mislim da je se utopila" rekla je Tea, pokazujući prstom u meni nepoznat pravac.
"Šta pričaš?" pitao sam.
"Istinu" rekla je. Počeo sam trčati u tom pravcu. Tea nije lagala, čim je ovdje rijeka. Sranje.
"Lea! Zovi policiju, odmah" derao sam se. Poslušala me je, a Austin je došao do mene.
"Rijeka je začarana" rekao je. Tea vještice jedna, crkni. Šta je toj curi u glavi.
"Lea, zaustavi ovaj brzi tok rijeke, vrati ga u normalu" rekao sam.
"Ne znam da li ću uspjeti, nisam čarobnjak vode" izustila je.
"Hoćeš, možeš ti to" rekao je Austin. I naravno, uspjela je. Skočio sam u rijeku, Laure nema nigdje, u jednom trenutku čuo sam nešto. Vodopad. Sranje, sranje!
Izašao sam iz vode i krenuo prema vodopadu. Lea i Austin su stojali sa policijom i objašnjavali im situaciju. Pogledao sam niz brdo, a pored tog brda bio je vodopad. Na obali rijeke neko je ležao, onesviješten. Trčao sam dole i molio Boga da to nije moj anđeo. Ali nažalost to je bila ona, blijeda, skoro bez života.
"Upomoć!!" vikao sam i vidio policiju kako silazi niz brdo, a u tom je došla i hitna.
______________________________________
Nastavak i nije nešto, žao mi je. Stvarno nisam imala inspiracije. Sljedeći bi trebao biti duži i zanimljiviji.
Nego po koji put, zahvaljujem se do neba svima koji čitaju moju priču!
I ne zaboravite ostaviti vote/komm.
Volim vas
YOU ARE READING
NIGHT ACADEMY
RomanceUvijek sam se nadala da je svaki kraj početak nečemu lijepom, ali prevarila sam se. Otkako sam svoje školovanje započela u Mračnoj akademiji, moj život se totalno promijenio. Mračna akademija nije bila obična škola, u tu školu su išli studenti sa po...
