Christian's POV
Dani prolaze moja Laura se ne budi. Stvarno sam sjeban, nisam smio dopustiti da rizikuje sebe za princezu. Ipak još nije proglašena njenom čuvaricom, tek joj je 16 godina, uskoro 17. Nakon punoljetstva svaka čuvarica dobija čarobnjaka da je štiti, Lea je htjela Lauru, a princezi se ne može reči ne.
Već devet dana sjedim u sobi ništa ne radim, osim što posjetim Lauru i obavim par dužnosti. Fali mi Laura, iako i nisam bio s njom toliko, opet svaki dan bez nje je kao pustinja.
Pitam se zašto nikada nisam prešao preko ponosa i porazgovarao s njom...
"Christian?" ušla je gospođa Moonergo, Laurina mama.
"Molim?"
"Hajdemo u jednu kratku šetnju, vrijeme je da izađeš iz te sobe" rekla je i imala je pravo. Ne mogu provesti cijeli život u ovoj jebenoj sobi.
Uputili smo se prema školskom parku, u putu smo dosta pričali.
"Želim te nešto pitati već neko vrijeme, ali nikako da te uhvatim na samo" rekla je.
"Pa pitaj slobodno" lagano sam se nasmijao.
"Ovaj, da li ste ti i Laura zajedno?"
"Oh, ne nismo,ali.." rekao sam tužno.
"Ali što?" pitala je znatiželjno.
"Volim je" iskreno sam rekao.
"Zašto si onda davao lažnu nadu Klari?"
"Mislio sam da je nemoguće da čuvar bude s čuvaricom, mislim može se desiti da je princezin život u opasnosti i Laura u istom trenutku. Ja se ne bih bacio ispred princeze, nego ispred vaše kčerke"
"Christian, moraš da cijeniš svoje odluke. Život princeze je jako važan" rekla je, držeći me za rame.
Volio sam razgovore sa Lin, odnosno Laurinom mamom. Bila je doista divna žena, uz to i super borac.
"Da li mislite da će se probuditi?" pitao sam, vidio sam jednu suzu kako klizi iz njenih smeđih, krupnih očiju.
"Ne znam, dušo" odgovorila je.
Prošlo je pet dana od mog razgovora sa Lin. Laura se ne budi još uvijek, cijela škola se moli za nju. Lea i Austin često mi dolaze u posjetu i njima Laura nedostaje jako.
"Christian, ako se Laura probudi da li ćeš joj priznati što osječaš?" upitala je Lea, sjedeći pored Austina na mom neurednom krevetu.
"Da, hoću. Barem se nada" nesigurno sam rekao.
"Zašto joj ne odeš u posjetu?" pitao je Austin.
"Mogao bih" rekao sam, ustajući sa kreveta. Napustio sam sobu bez riječi i uputio se ka školskoj bolnici.
Tiho ulazim u sobu gdje leži moj anđeo, bespomoćan. Prišao sam krevetu i sjeo pored njega.
Bila je tako hrabara kao njena mama, ponosan sam na nju.
"Volim te" tiho sam rekao i krenuo je poljubiti u čelo, jedna moja suza skliznula je na nju.
Laura's POV
O moj Bože, Christian je tu, moj Christian.
Osjetila sam kako mi dira ruku, a zatim ju je stavio na svoje srce i reko: "Kuca samo za tebe"
Njegove suze padale su po meni, zar me stvarno voli, pitala sam samu sebe.
Moram se probuditi, moram ga vidjeti, ne samo njega tu su i Lea, mama, Cameron, Austin, Endi... Jednom sam izbjegla smrt, da li ću i ovaj put?
Nema da li ću, moram! Hajde Laura možeš ti to. Pokušala sam ustati ali bezuspješno.
Christian's POV
U sobu ulazi medicinska sestra. Imala je oko 30 godina, bila je plava i visoka.
"Gospodine, ako se Laura uskoro ne probudi morati ćemo isključiti aparate" rekla je tužno.
"Ne, ne smijete" rekao sam, ali ona je samo tiho rekla: "Žao mi je"
Sranje! Ne smije umrijeti po koji put to već govorim.
Laura's POV
Čujem da neko ulazi u sobu. Možda medicinska sestra.
"Gospodine, ako se Laura uskoro ne probudi morati ćemo isključiti aparate"
O ne, ne molim te. Moram se brzo probuditi, ne želim umrijeti.
Osjetila sam kako me neko drži za ruku, Christian, moram uzvratiti. Ali kako? Polako Laura, smiri se, govorim sama sebi. Pokušavam vratiti svoje slabo disanje na normalno, uspijevam.
Sada moram učiniti sljedeći korak, moram uzvratiti stisak.
Dala sam sve od sebe, ali ništa se nije desilo, pa sranje. Ništa, idemo ponovo.
Uspjela sam, napokon. Christian je poskočio.
Christian's POV
Čekam da se nešto desi, ali ništa. Sve je uzalud. Kada sam htio krenuti, osjetio sam lagani stisak moje ruke.
Nada se pojavila.
"Doktoricee" vikao sam.
"Izvoli te?" u prostoriju je ušla starija žena.
"Uzvratila mi je stisak" rekao sam.
"Molimo vas da napustite prostoriju, moramo izvršiti operaciju" rekla je, a u to su ušla još dva doktora.
Poslušao sam i izašao u čekaonicu. Poslao sam Lei i Lin poruke, iste:
Laura mi je uzvratila stisak. Trenutno je operišu".
Nadam se da će moj anđeo preživjeti.
Lea, Austin i Lin su brzo došli. Svi smo se nadali dobrom. Svima nam je falila Laura.
"Chris, što se treseš toliko?" pitala je Lea, zabrinuto.
"Ne znam Lee, vjeruj" odgovorio sam. Valjda zbog Laure, ne znam kako da se suočim s njom nakon one scene sa Klarom. Kada smo već kod Klare, došla je i ona.
"Šta želiš?" upitao sam
"Da vidim Lauru." rekla je, zabrinuto.
"Da li si uredu?" pitao sam je. Bila je lijepa, ali ni ravna Lauri. Dobro bila je i malo starija, možda me je to privuklo kod nje, ma kao i da je bitno.
"Da jesam, zabrinuta sam za Lauru" odgovorila je.
Sjeo sam na svoje mjesto i čekao informacije od doktora, kao i svi ostali. Zabrinutost i nestrpljivost vladali su mojim tijelom.
Nakon dva sata, doktorica je ušla u čekaonicu.
"Imam nove informacije, jednu lošu i jednu dobru" rekla je.
______________________________________
Odlučila sam izbaciti još jedan nastavak. Malo je dosadno bez Laure.
U svakom slučaju, nadajmo se da će operacija poroći kako treba.
Posveta: _maleficent_6 i Burekodbanane
Hvala vam što uvijek ostavite vote, pa čak i komentar. Znači mi puno to što čitate moju priču i cijenite moj rad. ❤
YOU ARE READING
NIGHT ACADEMY
RomanceUvijek sam se nadala da je svaki kraj početak nečemu lijepom, ali prevarila sam se. Otkako sam svoje školovanje započela u Mračnoj akademiji, moj život se totalno promijenio. Mračna akademija nije bila obična škola, u tu školu su išli studenti sa po...
