NIGHT ACADEMY

This hurt 05

      Mislila sam da mi neće uzvratiti poljubac, ali jest. Poljubac je bio dug, lagan, ma savršen.
Christian se polako počeo odmicati.

"Laura, ne stani"

"Zašto? Glupo ti je?" pitala sam.

"Ne mogu ja ovo" ustao je i otišao.
Ma super, pomislila sam. Odjednom, našla sam se u knjižnici, u Lei. Znači ovo je moja nova sposobnost o kojoj mi je Christian pričao. Lea je imala istaknut osjećaj, ali koji?

"Ima li koga?" pitala je Lea, hodajući kroz praznu knjižnicu.
Nije bilo odgovora, umjesto toga, spala je neka stara knjiga ispred nje.
Nosila je naziv "Kako ubiti princezu".
Lea, bila je preplašena, njen strah me je pozvao u njeno tijelo.

"Šta želite od mene?" pitala je, iako nikoga nije ni bilo.
Zatim je spala još jedna knjiga s nazivom "Krvava princeza". Vrisnula je, njen vrisak me je zabolio, osjetila sam kako mi se grlo suši.

Vratila sam se nazad, odnosno nisam nigdje ni bila, samo sam napustila Leino tijelo.
Moram je pronaći, oh kako? Još uvijek mi je teško hodati. Pokušati ću. Ustala sam lagano, tresući se. Uzela sam veliki štap koji mi je dala doktorica ako budem željela u wc ići, kao oslonac. Uputila sam se ka velikom hodniku sa jakim bolovima, Lea bi trebala naići svaki čas.

          Lutam već 20 minuta kroz sve moguće hodnike, a Lee nigdje. Ne znam koliko ću još izdržati ove bolove, moram požuriti naći je.
"Vidi, vidi, gospođica Moonergo, drago mi je što te vidim" rekla je plavokosa djevojka, malo niža.
O ne, samo mi je ona još falila.

"Gledaj Tea, nemam vremena za tebe"
Tea je bila moj školski neprijatelj. Nikada me nije podnosila. A sada tek ne, jer sam joj prošle godine na školskom balu razbila nos, nije da nije bila zaslužila.

"Oh dušo, možeš izdvojiti koji minut za staru prijateljicu" rekla je smješkajući se. Znala je da sam slaba i rekla mi je davno osvetiti se. Nadam se da ta osveta neće biti sada.

"Ni minutu za tebe kujo" hladno sam rekla i na kraju pokajala se. Njena noga letjela je prema mom stomaku i udarila me jako, stvarno je boljelo. Možda ne bi da sam bila oporavljena od onog udarca od zid. Njen udarac me je gurnuo par metara od nje, fak opet sam udarila glavom od nešto, ali ovo sigurni nije bio zid. Krv je bila svugdje oko mene, opet.

"Uživaj" rekla je i otišla.
Treba mi pomoć, ali nigdje nikog nije bilo. Bol, samo sam osjetila bol, a krv, ona je curila na sve strane. Jednom sam preživjela, pobjegla sam od smrti, da li ću i drugi put?
  
          Budim se opet, na meni vrlo poznatom mjesto. Isti krevet iz kojeg sam skoro izašla. Školska bolnica.

"Doktorice Moon" tiho sam rekla.

"Laura, napokon si budna"
Na njenom licu vidjelo je se da je jako zabrinuta.

"Šta se desilo?"

"Austin te je našao u školskoj hali krvavu i donio ovamo"

"Oh da, sjetila sam se" rekla sam iskreno.

"Znaš li možda, kako ti se to desilo i kuda si uopšte pošla?" pitala me je, blagim i jako nježnim glasom.

"Krenula sam tražiti Leu, mi smo povezane, bila je uplašena, htjela sam biti uz nju, ali Tea, Tea Andreas naišla je na mene, tako da sam jako udarila glavom od neku drvenu kantu".

"Idem je prijaviti. Ti budi tu." rekla je doktorica.

"Uredu" rekla sam joj zahvalno.

Ona je napustila sobu, a u tome je ušla Lea.

"Lauraa, šta kojeg đavola radiš?" pitala je zabrinuto.
Sjela je pored mene i sve sam joj ispričala, bila je zabrinuta zbog mene.

"Izgleda da me Austin spasio" tiho sam rekla.