Moje srce, ritam ubrzava. Napravila sam korak naprijed u njegovu sobu i napokon ga pogledala u oči. Čudno i iznenađeno me je gledao, svojim umornim, ujedno i zavodničkim pogledom. Moje oči postajale su sve vlažnije, a moje tijelo žudjelo je sve više za njegovim zagrljajem.
"Vr..atil.., vratila si se?" drhtavim glasom je upitao. Vidjela sam potpuno razočarenje u njegovim, sada već suznim očima.
"Ddd..a" promucala sam. Borila sam se sa svojim koljenima, koja su me jedva izdržavala. Malo je falilo da kleknem ispred njega i briznem u plač, ionako sam na samom rubu suza.
"Sjedni" tiho je rekao i pokazao mi na krevet. Klimnula sam glavom i sjela pored njega.
"Chri.. Christian" tresući se, lagano i nesigurno sam promucala.
"Molim Laura?" upitao je.
"Došla sam ovdje, da ti se izvinem" progutala sam knedlu u grlu i odlučila mu reći sve što mi leži na srcu.
"Nisam te htjela napustiti, nikada ni ne bih...ali..radi mene mogao si život izgubiti. Ponašala sam se prema tebi grozno. Nisam ti vjerovala, niti dopustila da mi kažeš šta je se zapravo dogodilo na bazenima i zašto nisi otišao u teretanu. Napustio si me sa razlogom, a zatim upao u opasnost. Nakon toga došla sam te spasiti, a ustvari prepustila sam te samo još većem riziku"
Suze su krenule teći, same od sebe niz moje modre obraze. Kosa mi je padala preko lica, ali Christian ju je sa svojom nježnom rukom maknuo.
"Laura, nisi ti kriva" prošaptao je na moje uho. Znala sam da će to reći, ali isto tako sam znala da me je lagao.
"Oboje znamo da to nije istina" ustala sam i krenula van iz ove sobe. Plačući sam trčala, nisam vidjela kuda, oči su mi bile zamagljene od silnih suza.
"Lauraaa, stanii! Molim te" vikao je Christian. Htjela sam ga poslušati, ali nisam mogla, ne znam zašto.
"Lauraa" povikao je još jednom, a zatim me i uhvatio. Svojim snažnim rukama povukao me je u svoj topli zagrljaj, a zatim izustio dvije riječi, koje su bile dovoljne da me smire.
"Volim te" tiho, plačući je rekao. Hiljadu leptirića javljalo je se iz mog stomaka.
"I ja tebe" rekla sam, naravno to sam i mislila. Nikada ga nisam prestala voljeti, samo sam htjela da bude sretan i da ga ima neko ko ga je zapravo i zaslužio.
"Zašto umišljaš gluposti u tu svoju malenu, blesavu, glavicu" rekao je ljubeći mi čelo i držeći me u svome zagrljaju.
"Noćne more... One su me pokušale uništiti. Koristile su tvoj lik i proganjale me... I želim da znaš, da sam ti bila u posjeti, sve dok nisam dobila zabranu" priznala sam mu.
"Oh Laura, znam da si bila. A tvoje noćne more uskoro će nestati kao što sam primijetio nemaš straha od ubijanja wearsa, tako da bi i noćne more trebali nestati"
Oh, zaista je divan, uvijek za sve ima riješenje. Napokon ću se riješiti jedne posljedice, odnosno noćnih mora, od onih raznih stvari koje su se dešavale na akademiji.
"Idemo spavati" rekao je Christian, čvrsto držeći me za ruku. Iskreno i bila sam jako umorna, ne znam ni sama više šta se dešava sa mnom. Jedan dan pobjegnem od momka kojeg volim više od svoga života, a drugi dan mu trčim u zagrljaj. Moj život je zaista čudan, nekada bajka, a nekada najgora tragedija.
Rano ujutro se budim, sva čupava i ne baš naspavana valjam se po krevetu, osjećam da mi nešto nedostaje, ovdje. Ah druga strana kreveta je prazna, kuda li je otišao.
"Hej ljepotice" hrapavim, jutarnjim glasom je rekao izlazeći iz wca samo u boksericama. Koliko sam puta rekla da je zgodan?
"Hej" odgovorila sam mu sa laganim smiješkom. Zatim mi je prišao i na moje usne otisnuo lagani poljubac. Naježila sam se kao i prvi put kada su nam se usne spojile.
"Šta ćemo danas raditi?" upitao je.
"Ja ću da ti se iskupim za sve što sam napravila" rekla sam, tužno.
"Oh Laurs ne prelazi opet na to" dodao je i jako me zagrlio. Koliko su mi falili njegovi zagrljaji.
"Imam nešto za tebe" rekao je, vadeći iz ladice, pored kreveta malenu, plastičnu kutijicu. Uzela sam je u svoje malene šake i otvorila.
"Oh, čemu sam ovo zaslužila?" upitala sam, gledajući predivni, srebreni lančić.
"Zaslužila si i više nego što misliš" odgovorio je i opet na moje usne spustio lagani poljubac. Svaki put kada me dodirne, poljubi u mom stomaku jave se leptirići.
_____________________________________
Nastavak je trebao izaći tek sutra, ali sam se ipak predomislila.
Napokon su zajedno, zaslužili su.
Posvete ću pisati u sljedećem nastavku. No ipak da se zahvalim još jednom svima koji čitaju moju priču. Hvala od srca.
Ljubim vas!
ESTÁS LEYENDO
NIGHT ACADEMY
RomanceUvijek sam se nadala da je svaki kraj početak nečemu lijepom, ali prevarila sam se. Otkako sam svoje školovanje započela u Mračnoj akademiji, moj život se totalno promijenio. Mračna akademija nije bila obična škola, u tu školu su išli studenti sa po...
