Samo jedan šav bio je dovoljan da se Barbara zagleda, ni manje, ni više već u doktora. Ne, to nije bio bilo kakav doktor. Ne onakav kakvog bi svatko očekivao u ordinaciji. Ne onaj sa sijedom kosom, brkovima i naočalama koje samo što ne ispadnu s vrh...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Svjestan sam da ću morati nabaviti kamion Ferrera da bi je pridobio. Ona i dalje uživa u najdražoj čokoladici i nema namjeru otići tamo gdje bi je ja trebao čekati. Lukava je. Ostavila me je da čekam, ali ja nemam strpljenja. Moram razgovarati s njom i to pod hitno. Moram joj se ispričati pa kako god ona to prihvatila. Tko zna možda se smekša prema meni ili mi ipak opali šamar. Mislim da će ovo drugo biti prije. Ljuta je na mene. Znam to. Sad kad je ovako promatram čini se sretna u svom društvu, a kad se ja pojavim bit će užasno ljuta. Jebeno mi nedostaje njen jezik. Njena drskost, ali isto tako i sve nježno što čuči u njoj. To je moja Barbi. Jednostavno je takva. Promatram je još neko vrijeme, a onda ona ustane i krene prema izlazu. Oh jebote. Ipak se odlučila pojaviti iza kluba. Počnem se brzo provlačiti do izlaza i krenem stazom iza kluba. Začujem korake kako mi se približavaju. ˝Jakove?˝ začujem tihi ženski glas kako me doziva. Što? Ovo nije definitivno Barbi. Okrenem se i ugledam poznato lice moje bivše djelatnice Mie. ˝Mia?˝ Pogledam malo bolje u mraku i da to je bila stvarno ona. Nisam je vidio ima i dvije godine od kako je napustila svoje radno mjesto. Zbog privatnih problema morala je preseliti u drugi grad i nije više mogla raditi za mene. ˝Vidjela sam te na izlazu i odlučila te pozdraviti. Malo si brzo izašao pa sam krenula za tobom. Drago mi je da me još prepoznaješ.˝ kaže ona uz smiješak. Ne mogu vjerovati da se baš sada stvorila. Sada kad bi Barbi trebala doći svakog časa. Mia je bila dobra djevojka i nikad nisam imao prigovor na nju i baš zbog tog razloga nisam je mogao samo tako otpiliti. ˝I meni je drago što te vidim.˝ kažem i poljubim je u obraz. ˝Ne glumi. Jedva si čekao da me se riješiš prije dvije godine, a sada ti je drago što me vidiš.˝ kaže ona i glumi da je ljuta. ˝Ne, ne ozbiljno mi je drago i nisam te se htio riješiti. Sama si otišla. Sjećaš se?˝ kažem joj. Začujem korake i pogledam prema stazi. Ne! K vragu! Barbi je bila tu. Siguran sam da je. Opet sam na nuli. ˝Što je bilo? Jesam li ja došla u krivom trenutku? Čekaš nekoga?˝ zbunjeno me upita Mia. Pogledam je i poklonim joj lažan smiješak. ˝Ma ne. Učinilo mi se kao da sam čuo neke korake. Izašao sam iz kluba na zrak. Unutra je zagušljivo.˝ kažem i nadam se da će brzo otići. Nije da mi je dosadna, ali trenutno me brine Barbara. K vragu, upravo me vidjela s drugom ženom mada ništa nisam radio s njom. Jebeno sranje. ˝Dobro idem sada. Društvo me čeka. Svratit ću jedan dan do bolnice pa ćemo popiti kavu.˝ kaže Mia i mahne mi odlazeći prema klubu. Sačekam da ode, a tad krenem i ja za njom. Moram pronaći Barbi i objasniti joj što se zapravo dogodilo. Nije mi dugo trebalo da je pronađem. Zapravo sam je odmah ugledao kad sam se pojavio ispred kluba. Sjedila je na klupici u polumraku i uvlačila dim cigarete. Ne opet. Ja sam kriv zbog toga što ona sada puši. Ja sam je naživcirao. Polako krenem prema njoj. Ugledala me je ali ne reagira. Samo okrene glavu u suprotnom smjeru. Priđem i sjednem na klupicu malo dalje od nje. Jasno vidim kako koluta očima i baci cigaretu na pod te je zgazi cipelom. Krene ustati s klupe, ali je moja ruka zaustavi. ˝Barbi? Oprosti.˝ jedino je što joj kažem. Istrgne svoju ruku iz moje. ˝Kurve ne opraštaju˝ prokomentira i uđe u klub. Želi poći za njom. Želim je zagrliti. Jednostavno ne mogu se ni pomaknuti.Osjećam se kao paraliziran. Njene riječi su me pogodile točno ispod pojasa. Točno tako se osjećam, kao da sam dobio udarac ispod pojasa.
