Samo jedan šav bio je dovoljan da se Barbara zagleda, ni manje, ni više već u doktora. Ne, to nije bio bilo kakav doktor. Ne onakav kakvog bi svatko očekivao u ordinaciji. Ne onaj sa sijedom kosom, brkovima i naočalama koje samo što ne ispadnu s vrh...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Pojavljuje se onaj isti osjećaj u meni. Požuda. Strast. Ne znam kako bi to drugačije opisala. Želim osjetiti njegove ruke na svojoj goloj koži. Želim to bez obzira na mjesto, vrijeme i ove ludnice koja se događa oko nas. Sjetim se našeg prvog susreta u bolnici. Kroz misli mi prođe kako je moj doktor bio nježan i brinuo se za mene, premda kasnije nisam mogla sjediti na stražnjici zbog njegove injekcije. Kroz sjećanje mi proleti ona moja rečenica. ˝Ušla sam u ordinaciju s ranjenim koljenom, a izaći ću s bolovima u guzi za što ste vi krivi.˝ Sad kad se prisjećam toga počinjem se smijati. Jakov lagano odvoji usne od mojih i čudno me pogleda. Sigurno misli da nisam normalna, a što je zapravo i istina. ˝Da mi je znati čemu se sad tako slatko smiješ?˝ upita me. Odmahnem glavom, ali ću mu ipak reći. ˝Prisjetila sam se našeg prvog susreta.˝ kažem i dalje kroz misli vrtim ta sjećanja. Vidim da i Jakov razmišlja o tome. Trebalo mu je samo nekoliko sekundi da se i on nasmije. ˝Misliš onog kad si mi pokazala gaćice?˝ upita kroz smijeh. Gledam ga kako se divno smije i ne želim pokvariti ovaj trenutak. ˝Mislim na onda kad si mi ranio guzu.˝ kažem mu. Njemu osmijeh postaje još veći i zarazan. Grabi me rukama za guzu i pribija uz sebe. ˝Misliš na ovu slatku guzu?˝ upita tiho. ˝Mislim da bi je trebao izliječiti.˝ šapnem. Uozbilji se i gleda ravno u moje oči. Taman kad sam mislila da sam nešto krivo rekla on spusti usne na moje i počinje me žestoko ljubiti. Opa! Netko me je opasno željan. Neću lagati jer sam i ja njega željna više nego išta. Ovijem ruke oko njegovog vrata i prepuštam se poljupcu. Jezikom mu draškam usne. Osjećam kako mu srce kuca i počinje teško disati. Prstima mu prođem kroz kosu na što on itekako reagira. Ne razumijem što toliko ima u njegovoj kosi i zbog čega je toliko da ne kažem bolestan na nju, ali iskreno ni ne zanima me sve dok uživa u mom dodiru. Polako odvojim usne od njegovih. ˝I niste mi odgovorili doktore Bassi? Hoćete li mi izliječiti guzu?˝ zezam ga. Zagleda se u moje usne teško dišući. ˝O da!˝ vikne i podiže me te prebacuje preko svog ramena. Vrisnem, ali ne doživljava moj vrisak već me udari po stražnjici. Nosi me uz stepenice i glasno se smije. ˝Jakove! Spusti me! Past ćemo oboje i onda će nam stvarno trebati liječenje.˝ gotovo vičem kroz smijeh. Otvara vrata i ne stignem se snaći već sam na mekanom krevetu. Nadvije se nad mene i ljubi mi vrat. Brzim pokretima raskopčava moju košulju. ˝Barbi toliko si mi nedostajala.˝ šapće mi na uho. Polako rukama prođem po njegovim leđima i povlačim mu majicu te mu je skidam. ˝I ti meni.˝ šapćem i usnama tražim njegove. Svlači mi košulju i raskopčava grudnjak. Već u sljedećem trenutku raskopčava moje hlače. Osjećam onu slatku bol u trbuhu. Želim ga više nego ikad. Radim isto što i on. Ali ne zadugo jer grabi moje ruke i stavlja mi ih iznad glave. Jednom rukom čvrsto pridržava moje ruke, a drugom putuje po mom tijelu i na kraju je uvlači u moje raskopčane hlače. ˝Jakove!˝ vrisnem od užitka. Nasmije se i nastavi mi draškati klitoris. Pritisak je sve veći i neću još dugo moći izdržati, a da ga ne dodirnem. Ljubi mi grudi i to me izluđuje. Bespomoćna sam u njegovim rukama. Naglo uđe prstima u mene i to me natjera na još jedan vrisak. ˝Godi ti ovo dušo?˝ šapne i počne pomicati prste u meni. K vragu, on u ovome uživa, a je pucam po šavu. ˝Ohh da!˝ Tek sad kad sam izgovorila to shvatim da mi je rekao dušo. Dušo? Ta riječ me pogađa u srce. Nisam ni osjetila kad mi je pustio ruke i već svlači i posljednji komad odjeće s mene, a potom svlači svoje hlače i ponovno se nadvija nad mene. ˝Bit ću nježan dušo moja.˝ šapuće mi. Laganim pokretom ulazi u mene. Stavljam mu ruke na leđa. Koža mu je tako mekana. Mogla bih je dodirivati cijelu vječnost i još mi ne bi dosadilo. Dlanovima obujmi moje lice te se zagleda u moje oči. ˝Želim ovo raditi svaku večer i svako jutro. Želim te nasmijanu u svom krevetu. Želim te svakog dana učiniti sretnom.˝ govori mi i polako se pomiče u meni. Njegove riječi mi se uvlače u mozak i daju mi sigurnost. Osjećaj je neopisiv. ˝Jakove, ti si tako divan. Želim biti sretna s tobom.˝ kažem mu. Njegovi uzdisaji postaju sve glasniji. Znam da je blizu, a i ja sam. Još nekoliko pokreta i eksplodirat ću. ˝I bit ćeš!˝ kaže kroz stisnute zube. Poljubi me, a ja opet osjetim kako mu usne drhte ali ovaj put zadrhte i moje. Gotovo. Stežem plahte na krevetu i prepuštam se orgazmu. Prepuštam se tom silnom osjećaju slobode i zadovoljstva. On također uživa u ovom trenutku. Teško dišemo oboje. Doslovce jedva dolazimo do zraka. U tišini smirujemo svoje disanje i gledamo jedno drugo u oči. Jedino što vidim je njegov pogled pun topline i ljubavi. Pokloni mi osmijeh i rukom prođe kroz moju kosu. ˝Je l' sve u redu?˝ upita me. Šali li se on? Nasmijem se te mu prstom prođem po donjoj usni. ˝Kad si ti tu sve je u najboljem redu.˝ prošapćem. Polako se izvuče iz mene i prebaci na drugu stranu kreveta povlačeći mene za sobom. Pokriva nas plahtom, a ja prislonim glavu na njegova prsa. Prstima prolazim po njegovom trbuhu na što se on trzne i hvata mi ruku. Pogledam ga, a on mi se nasmije. ˝Škakljiv si?˝ upitam ga. ˝Da, ali izdržat ću sve ako treba samo da me tvoje ruke dodiruju.˝ kaže tiho i poljubi me u čelo. Nešto u meni se probudi, neki snažan osjećaj. Imam potrebu da ga zagrlim i nikad više ne ispuštam iz tog zagrljaja. Prebacim nogu preko njegovog tijela i u trenu već ležim na njemu. Polako mu ljubim usne i nježno mu milujem lice. Ovisna sam o ovom muškarcu. Više to ne mislim sakrivati. ˝Bassi, postala sam ovisna o tebi. Obećaj da ćeš uvijek biti tu?˝ šapćem mu na usnama. Ona slatka bol u mom trbuhu se ponovno pojavila. K vragu, da! Želim ga opet. On kao da je to primijetio pa odmah prelazi na stvar. Rukama mi miluje guzu i već je spreman za mene. Polako se spuštam na njegov čvrsti ud, a njegovo lice se grči od zadovoljstva. ˝Obećavam dušo moja.˝ šapne mi. Te riječi bile su sasvim dovoljne da se prepustim užitku koji je ispred nas. Mirno i strpljivo se pomičem na njemu i dajem nam vremena da uživamo u ovom trenutku. Njegove ruke su svuda po mom tijelu. ˝Ovo je tako dobro. Barbi, nemoj se prestati pomicati. Želim te osjetiti cijelu.˝ govori mi dok duboko diše. To što mi govori još me više pali i želim ga sve više. Sve brže se pomičem na njemu. ˝Ljubavi blizu sam. Ne mogu više!˝ kriknem te se prepuštam snažnom orgazmu. Osjetim snažan udarac po stražnjici na što kriknem njegovo ime. To je tražio. Htio je čuti kako vrištim njegovo ime dok svršavam. Tad i on glasno uzdahne i prepusti se svom orgazmu. Ovo još nisam doživjela. Ovo je nešto posebno. ˝Ljubavi? Ha?˝ upita me teško dišući dok su nam još tijela spojena, a moja glava leži na njegovom ramenu. Znam da sam to izgovorila u stanju kad nisam bila sposobna razmišljati o bilo čemu i ne mislim se izvlačiti i kvariti ovo nešto posebno između nas. ˝Zar nisi?˝ upitam i podignem glavu. Kosa mu je potpuno vlažna, isto kao moja. Oči su mu umorne, a usne natekle i crvene. ˝Jesam. I ti si moja.˝ šapne mi. Zadovoljna odgovorom ponovno spustim glavu na njegovo rame i sklopim oči. Njegove ruke me stežu oko struka i daju mi osjećaj sigurnosti.
Budim se iz sna. Čvrste ruke me i dalje stežu, ali sad je potpuni mrak. Koliko je sati? Polako se pomaknem, ali uzalud jer me Jakov i dalje čvrsto drži uza sebe. ˝Jakove?˝ zazovem ga tiho. Ne odaziva se. Poljubim ga u obraz i čekam reakciju, ali ništa se ne događa. Nasmijem se jer sad znam da ovo namjerno radi i da je budan. Podižem ruku i prstom prođem po njegovom trbuhu na što on nije mogao ostati miran. ˝Našla si moju slabu točku, a sad je red na meni da ja pronađem tvoju.˝ izgovori i baca se na mene. ˝Hej! Lakše malo. Slomit ćeš mi svaku kost ako nastaviš tako.˝ kažem kroz smijeh. ˝Zaboravljaš da te jedino ja mogu izliječiti.˝ mrmlja ljubeći mi vrat. ˝Eh bojim se da nisi doktor baš za sve. Recimo ginekologija ti baš i nije u malom prstu.˝ kažem i prasnem u smijeh. Znam da sam ga pogodila u živac s ovom rečenicom. ˝Oho vratila se mala s prljavim jezikom. Koliko znam večeras sam već dva puta obavio pregled, a ako ovako nastaviš obavit ću i treći put.˝ izgovori ljubeći mi vrat. Smijem se na njegove riječi, ali brzo uozbiljim sjetivši se da sutra moram rano ustati i po mogućnosti ne kasniti na posao. ˝Jakove stani. Morala bi krenuti.˝ kažem. Podigne glavu i šuti. Nakon nekoliko trenutaka podiže ruku i pali noćnu svjetiljku kraj kreveta. Svjetlost me zaslijepi, ali se brzo priviknem na nju. Gledam u njegove snena oči i razbarušenu kosu. I ovakav je prelijep. ˝Gdje ćeš?˝ upita me. Nestao je onaj divan osmijeh s njegovog lica i to me zaboli. ˝Sutra moram na posao.˝ kažem. ˝Moram i ja. To te ne sprječava da ostaneš sa mnom do jutra.˝ izgovori tiho. Želim se pobuniti, ali mi stavlja prst na usne. ˝Molim te ostani.˝ šapne mi. Ako ga sad odbijem znam da ću pokvariti ovu večer koja je stvarno bila savršena. Ne mogu to napraviti. Kimnem glavom i poklonim mu osmijeh. Ugasi svijetlo i zagrli me svojim snažnim rukama. Upijam njegov miris i to me ponovno omami te ubrzo utonem u san.
