Samo jedan šav bio je dovoljan da se Barbara zagleda, ni manje, ni više već u doktora. Ne, to nije bio bilo kakav doktor. Ne onakav kakvog bi svatko očekivao u ordinaciji. Ne onaj sa sijedom kosom, brkovima i naočalama koje samo što ne ispadnu s vrh...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Mir i tišina je svuda oko mene. To mi u potpunosti odgovara. Ne treba mi ništa drugo. Sama sam sebi dovoljna. U ruci držim bocu Jägermeistera. Ona liječi sve moje rane. Još malo i neću misliti o ničemu što se danas dogodilo. U sobi je potpuni mrak dok sjedim na podu naslonjena na krevet. Kroz visoke balkonske prozore zagledala sam se u grad koji je noću najljepši. I bezbrižan je također. Nije kao ja. Protresem glavom. Ne želim razmišljati o mojim brigama, ali one su stalno tu. Ni ovaj alkohol mi ne pomaže da zaboravim one tamne oči, svilenu kosu i predivan osmijeh. Ne. Ne želim razmišljati o njemu. Zbog njega sam u ovakvom stanju. Koja normalna žena, naravno osim mene još pije u mraku zbog muškarca koji ni ne mari za nju. Bassi me je napravio ovakvom propalicom. Nikad se nisam ovako osjećala. Sama sam si kriva za to. Tko me tjerao da se idem petljati s njim? Spotakla sam se i pala na njega isto kao i preko onog tatinog tepiha. K vragu! Tata? Jebeno sam zaboravila na njega. Moram mu se javiti. Po podu tražim mobitel koji sam samo prije pola sata negdje šutnula. Konačno ga nađem, ali uzalud. Izgašen je. Baterija prazna. O baš lijepo. Ma briga me. Uzimam cigaretu iz kutije i palim je. Ispijem još koji gutljaj iz boce i opet počnem razmišljati o Bassiju. Nek se nosi k vragu. Kucanje na vratima hotelske sobe naglo me vraća u ono stanje kad ne razmišljam o njemu. Tko je sada na vratima? Ne želim nikoga ni vidjeti ni čuti. Nastavim sjediti u mraku i ispijem još jedan gutljaj iz boce te povučem još koji dim cigarete. Ni sama ne znam koliko sam ispušila, ali to me nije ni briga. Kucanje se ponovno začuje i ovaj put me iritira to. ˝Nema nikog!˝ viknem i počnem se smijati sama sebi. Bravo Barbara. Sad si sigurno otjerala onog tko je na vratima. Ovaj put se začuje lupanje po vratima. Koji vrag? Povučem još jedan dim i izgasim cigaretu u već prepunu pepeljaru. Mislim da će me ujutro izbaciti iz hotela naglavačke kad shvate da sam u sobi pušila. Ustajem s bocom u ruci i idem prema vratima. ˝Tko je?˝ viknem, ali ništa ne čujem. Samo tišina. Tko god da je bio sigurno je otišao. Taman kad sam se mislila okrenuti i otići kucanje se ponovno začuje. E sada mi je dosta. Naglo otvorim vrata i tad ga ugledam naslonjenog na zid. Kog vraga on radi ovdje? Bassi je zadnje osoba koju sad želim vidjeti. Gleda u moje lice, a onda prođe tijelom i ugleda bocu Jägermeistera u mojoj ruci. Ne želim s njim raspravu. Naglo odgurnem vrata s namjerom da ih zatvorim, ali on je brži od mene. Trijezan je za razliku od mene, normalno da je brži. ˝Bassi odlazi!˝ viknem. Ne želim ga gledati više. Shvatila sam da nemam snage boriti se s njim. Uđem u sobu i sjednem tamo gdje sam sjedila posljednja dva sata. Čujem kako zatvara i zaključava vrata te pali sva moguća svijetla. Bez ijedne riječi rastvara prozore i uzima pepeljaru te je iznosi na balkon. I dalje ga ne gledam. Samo ga čujem kako se kreče po sobi. Ispijem gutljaj iz boce, a onda mi i ona nestane iz ruke. Što si on umišlja? Umjesto da vičem na njega ja se počnem smijati. ˝Što je? Došao si na još jednu dozu vrućeg seksa? Ha?˝ upitam ga i nasmijem se. ˝Samo da se skinem i samo da znaš ujutro ne moraš biti tu. Navikla sam da se budim sama.˝ govorim i počnem raskopčavati svoju košulju. Klekne ispred mene i zaustavi moje ruke u mom naumu. ˝Prestani od sebe praviti budalu.˝ prosikće kroz stisnute zube. Glasno se nasmijem njegovoj izjavi. ˝Ja već jesam budala. Čim sam se spetljala s tobom postala sam budala i kurva˝ naglo se uozbiljim, a i njemu se lice zgrči. ˝Od mene si napravio ono što nikad nisam htjela biti. Prvo me vucaraš okolo i pokazuješ svijetu kakvu pičku si našao, a onda me vodiš doma i pojebeš na sve moguće načine, a ujutro nestaneš. Tipično za muškarca kojem sam bila samo igračka.˝ govorim, a proklete oči mi se zasuze. Ne, ne želim plakati. ˝Prestani to govoriti! Barbi, nemaš pojma što ja osjećam i zato jednostavno šuti.˝ izgovori bijesno. Barbi? Kako me još može tako zvati? ˝Hajde ti obavi ono zbog čega si došao i da konačno odeš odavde. Povrijedi me još jedanput i onako već boli.˝ izgovorim. Odjednom osjetim njegov dlan na svojim ustima i što je najgore od svega to me boli. Stišće mi vilicu od bijesa. On nije svjestan da me to boli. Odjednom mi se one nakupljene suze skotrljaju niz lice, a on se naglo odmakne od mene. ˝Idijote to boli!˝ vrisnem na njega. Naglo se uhvati za glavu. Izgleda kao da će si iščupati tu divnu kosu. ˝Vidiš što mi radiš? Pored tebe ne mogu kontrolirati svoj bijes. Lako bi te i udario, a toga ne bi bio svjestan. Prestani me izazivati. Sve ono što si rekla je laž. Stalo mi je do tebe i molim te prestani plakati. Znaš da sam slab na suze. Zbog tvojih suza bi ubio.˝ govori mi i dalje se drži za glavu. Zbog mojih suza bi ubio? Niže laž na laž. Njemu nikad nije stalo do mene. ˝Molim te samo otiđi. Sve ćemo zaboraviti. Ja ću preboljeti i sve će biti kao i prije. Želim da bude kao i prije, savršeno bez tebe.˝ kažem i polako se podignem s poda. ˝Ne želim ići! Ne želim da bude kao i prije. Želim biti s tobom.˝ kaže mi, a moje tijelo zadrhti. Želi biti sa mnom? Pogledam ga i vidim da je sam sebe iznenadio ovime. Ništa ne odgovaram samo otiđem do vrata i pokušavam ih otvoriti, ali ne ide. K vragu zaključao ih je, a ključ je kod njega. Moram biti što dalje od njega. Moram biti sama. Jedino rješenje je kupaonica. Uputim se prema kupaonici, ali on je opet brži od mene. Stane ispred vrata i ne da mi da uđem. ˝Bassi pusti me. Odlazi. Pusti me da budem sama. Treba mi samoća. Želim biti sama. Razumiješ?˝ govorim. ˝Ono što sam maloprije rekao tako i mislim,˝ kaže mi. Sledim se kad čujem što govori. Znam da misli na ono kad je rekao da želi biti sa mnom. ˝U redu, a ja želim biti sama!˝ dreknem na njega. Lice mu se ponovno zgrči i u sekundi me uhvati oko struka i baca na krevet. Zaboga što radi? Brzo se nadvije nad mene i ruke mi prikliješti za krevet. ˝Bassi pusti me. Nije mi do ovih sranja.˝ govorim mu, ali on ne popušta. ˝Pustit ću te ali ćeš me prvo saslušati.˝ kaže mi. Ok. Ovo nema nikakvog smisla. ˝U redu reci što imaš, a onda odlazi.˝ kažem. Polako mi pušta ruke i povlači me s kreveta da sjednem. Zagleda mi se u oči i onda počinje pričati. ˝Od kad sam te vidio u meni si zapalila vatru. Onu noć kad si ušla u moju ordinaciju sve mi se promijenilo. Mislim samo na tu tvoju plavu kosu.˝ prstima prođe po pramenu moje kose te nastavi. ˝Već te večeri sam te želio, želio samo za sebe. Da nisam toliko vjeran svome poslu mislim da bi svršavala nasred ordinacije.˝ Blijedo gledam u njega i slušam što govori. ˝Kajat ću se cijelog života što sam te nazvao kurvom. Iskreno mi je žao. Znam da sam kriv što sam te jutros ostavio samu, ali nešto mi je iskrsnulo i morao sam otići. Oprosti.˝ završi. Hoću nešto izgovoriti ali me prekine. ˝Dopusti mi da završim.˝ kaže, a ja kimnem glavom. ˝Barbi stalo mi je do tebe. I volio bi...˝ zastane i pogleda u moje ruke te ih obujmi svojima. ˝Volio bi pokušati s tobom.˝ konačno završi. Ne znam zašto, ali to mi je sve postalo smiješno. Prasnem u smijeh. Vidim da me gleda i ne može vjerovati da se smijem. Vjerujem da mi alkohol daje hrabrosti da mu se nasmijem u lice. ˝Sve je to super, ali ima jedan problem.˝ kažem i uozbiljim se. ˝Ja ne želim to.˝ prstom ga ubodem u prsa i nastavim. ˝Ne želim to jer si ti taj koji je povrijedio mene i više ti ne vjerujem ništa. Ne želim se buditi sa strahom i pitati se jesi li kraj mene ili ne. Ne želim strijeliti hoćeš li me sutra nazvati kurvom. Razumiješ? A sad te molim da odeš. Želim biti sama.˝ kažem. Gledam ga u oči koje su pune razočarenja. Nije me briga kao što i njega nije bilo briga kako ću se ja osjećati nakon što je otišao. ˝U pravu si. Oprosti.˝ izgovori te ustane, izvadi ključeve iz džepa. Ode do vrata i otključa ih. Stoji leđima okrenut meni i lagano otvori vrata. Trenutak tako stoji i vidim da se bori. Ostati ili otići? A onda izađe i tiho zatvori vrata za sobom. Jesam li ga povrijedila? K vragu, briga me. On je povrijedio mene. povrijedili smo jedno drugo. Rekao je da bi volio pokušati sa mnom, ali ja ipak mislim da je to jedna velika izmišljotina. Možda ga je čak i moj otac nagovorio na to. Ma briga me. Uđem u kupaonicu i pustim hladnu vodu da teće dok svlačim odjeću sa sebe. Hladna voda koja se slijeva niz mene trijezni me. Dolazim sebi i sve više se bojim da sam pogriješila u svojoj odluci. ˝Bassi što si mi to napravio?˝ kažem sama sebi i skliznem niz hladne pločice. Jedino što osjećam je umor.
