Samo jedan šav bio je dovoljan da se Barbara zagleda, ni manje, ni više već u doktora. Ne, to nije bio bilo kakav doktor. Ne onakav kakvog bi svatko očekivao u ordinaciji. Ne onaj sa sijedom kosom, brkovima i naočalama koje samo što ne ispadnu s vrh...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Pokucam na vrata Rankovo ureda. Lagano ih otvorim i šokiram se kada ugledam Barbi. Nije mi jasno što ona radi ovdje. Znam da radi ovdje, ali rano ujutro dogovorio sam sastanak s Rankom. Ustvari ni ne smeta mi to što me je umjesto Ranka dočekala njegova slatka kćer. Gledam je i upijam njen izgled. Plava kosa mi noćima ne da mira. Njena crna košulja otkriva njene savršene grudi. Ne znam što bi rekao. Lijepa kao uvijek. Ne znam da li se ohladila od mene ili ne, ali ja od nje definitivno nisam. ˝Oh, oprosti Barbara. Imam dogovoren sastanak s Rankom.˝ kažem. Ne bi je htio ponovno uzrujati i naljutiti. Ovako mi je zamjerila zbog onoga kad sam je izvrijeđao. ˝Uđi. Moj otac je morao hitno na neki sastanak tako da sam mu ja uletjela.˝ izgovori ona. Odmah mi je srce jače zakucalo. Ovo mi je prilika koju ne smijem propustiti. Moram se uvjeriti da me još želi, da barem nešto osjeća prema meni. ˝Aha, u redu.˝kažem i zatvorim vrata za sobom. Dok se smještam u fotelju ispred nje shvatim da je i ona obučena u crno bijelu kombinaciju baš kao i ja. ˝Mi smo se baš danas uskladili.˝ kažem tiho, a po pogledu vidim da ne razumije što želim reći. ˝Ne razumijem.˝ kaže. ˝Mislim na odjeću.˝ odgovorim i vidim kako pogledom gleda prvo svoju odjeću, a onda moju. Prokleto me je mamio onaj dekolte. Svašta mi se zbog toga mota po glavi. ˝A to. Nisam ni primijetila.˝ kaže mi uz smiješak. ˝Barbara kako si?˝ upitam je. Želim da se opustimo i da normalno funkcioniramo. Ne želim da joj bude neugodno u mom društvu. Ja sam lud. Pa kako bi joj i bilo neugodno? To je Torkarica. Ona ne plaće i ne srami se ničega. Ova žena nema dlake na jeziku. ˝Dobro sam. Hvala na pitanju. Hoćemo li riješiti ovo zbog čega si došao?˝ upita me. Kao što sam i rekao. Uvijek direktna i drska. Nije se ni udostojila pitati mene kako sam. To je jasan znak da ne želi pričati sa mnom o ničem drugom osim o poslu. ˝Da, da naravno.˝ kažem i bacimo se na posao. Uopće je ne slušam dok mi nešto priča o nekim kamatama i ne znam ni ja sam o čemu. Samo gledam u nju i svake minute sve više imam želju dodirnuti je. Preda mi papire da potpišem, a ja to napravim i uopče ne gledam što potpisujem. Zbog nje sam spreman potpisati i svoju propast. ˝Eto i to smo obavili˝ kaže i skuplja papire koje sam maloprije potpisao. Ustanem iz fotelje i zahvalim joj se. Ne želim otići prije nego je dodirnem, ali ona mi jednostavno ne daje priliku. Samo se nadam da će se dogoditi neko čudo. Krene me ispratiti do vrata, ali naglo zapne za čupavi tepih. Odmah se stvorim pored nje i konačno je dodirnem nakon dugo vremena. Pomognem joj da sjedne na trosjed. ˝Jesi li dobro. Boli li te zglob?˝ upitam je zabrinuto. Ne bi volio da slomi ovu lipu dugo nogu. Ove noge također su me dovodile do ludila. Skinem joj štiklu i polako pregledavam njen zglob. Stisnem malo jače, a ona jaukne. ˝Bassi to boli˝ kaže mi ljuta na mene. ˝Znam da boli, ali moram provjeriti da nije nešto opasno˝ kažem i dalje masirajući njen zglob. Uživam kad je diram i ako je ovo jedini način da je imam kraj sebe onda ću izmisliti da je potrgala nogu samo da osjetim njenu toplu kožu pod prstima. Ne bi mi bilo prvi put da pretjerujem s njenim liječenjem. ˝Jedino opasno će se dogoditi kad ja ovaj tepih bacim kroz prozor i to odmah.˝ kaže i pokuša ustati ali je moja ruka zaustavi. ˝Pusti sad tepih. Ti si bitnija.˝ kažem. Zagleda se u mene i šuti. O nečemu razmišlja. Poznajem ovaj pogled. Ne shvaćam zašto me sada tako milo gleda? Nije li trenutno ljuta na mene? ˝Zašto me tako gledaš?˝ upitam je mada znam odgovor. Ništa mi ne odgovara. Samo šuti i gleda u moje usne. Ovaj pogled znači samo jedno. Želi me. ˝Barbi?˝ prošapćem i približim joj se. ˝Znam što ovaj pogled znači. Ako te sad poljubim neću se moći zaustaviti. Morat ću ići do kraja.˝ šapćem joj. Počinjem teško disati. K vragu željan sam je, a vidim da i ona isto želi mene. ˝Onda se ni nemoj zaustavljati. Idi do kraja.˝ kaže mi tiho. Osmijeh mi se odmah pojavi na licu. Ona me želi. Priđem joj bliže i točno osjetim njene lude otkucaje srca. U mojoj namjeri da je poljubim prekine me kašljanje na vratima. Koji vrag? Odmaknem se od Barbare i na vratima ugledam Ranka koji se smije kao neka budala. Što je njemu sada smiješno? ˝Ovaj pala sam. Pogodi preko čega? Preko tvog glupog tepiha, tata˝ kaže Barbi svom ocu i ispravi se na trosjedu. ˝Aha, a Bassi je onda pao na tebe, preko tog istog tepiha.˝ kaže joj Ranko i ne mogu izdržati da se i ja ne počnem smijati. ˝Tata!˝ ljuto vikne Babi i pogleda u mene. Pokušam se uozbiljiti ali mi ne ide. Ranko me i dalje nasmijava svojim smijehom. Barbi pokuša ustati, ali natrag sjedne. Napravi bolnu facu i to me zabrine. Ponovno joj priđem i uzmem njeno stopalo u ruke. Nije ništa strašno. Mislim da više glumi nego je boli. ˝Izgleda da si ga samo istegla. Trebala bi staviti hladan oblog i bit će sve u redu.˝ kažem i pogledam u Ranka. On se i dalje smiješka. ˝Ranko stvarno bi trebao baciti onaj tepih. Barbi samo što si nije polomila nogu zbog njega.˝ kažem mu i tek tad shvatim da sam Barbaru nazvao Barbi. Ranko izvije obrvu. Jebi ga izletjelo mi je. ˝Barbi?˝ upita me sa smiješkom i nastavi. ˝Djeco moja sve sam očekivao, ali da će te moj najdraži tepih okriviti zato što sam vas uhvatio kako se mazite ovdje na trosjedu, nisam nikako očekivao.˝ izgovori Ranko i prasne u smijeh. Barbi odmah ustane iz trosjeda. ˝Moj posao je ovdje završen. Do viđenja Bassi.˝ pozdravi me i šepajući izađe iz ureda. Ne mogu, a da se ne smijem. Sretan sam jer sad znam da me Barbi želi. ˝A što ti čekaš liječniče?˝ upita me Ranko čim je Barbi izašla. Zbunjeno ga pogledam. ˝Izliječi moju kćer, vodi je u kino ili na sladoled. Ne znam vodi je u tvornicu Ferrera. Zar ti moram crtati? Upecaj je više. Muško si!˝ kaže mi i zavali se u svoju stolicu za stolom. Ne mogu vjerovati da je ovo sad izgovorio, ali zapravo mi je dao sjajnu ideju. ˝Ti baš znaš kako treba sa ženama, ha?˝ upitam ga kroz smiješak. ˝Ne ja samo znam što bi moja kćer voljela. Čovječe slobodno je stisneš, nije od stakla.˝ kaže mi. O stvarno. Nisam to znao. ˝Hvala ti na savjetu Ranko, ali ja jako dobro znam da je tvoja kćer drska mala s prljavim jezikom.˝ kažem. ˝E pa onda dragi moj budi i ti takav prema njoj.˝ Da ja budem drzak prema njoj? Pa ovako je ljuta na mene. Ne želim više riskirati. Pozdravim Ranka i izađem iz ureda.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Potraga za ledom kratko je trajala. Zamolio sam konobara u kafiću preko puta Rankove poslovnice da mi da malo leda i neku krpu. Smijem se sam sebi kako sam došao baš na tu ideju. Igrat ću se malo liječnika sa svojom Barbi. Pa ja i jesam liječnik i sad je namjeravam izliječiti to jest njenu nogu. Pokucam na vrata njenog ureda. Vikne mi da slobodno uđem i ja napravim upravo to. Uđem u ured i bez ijedne riječi zaključam vrata. ˝Još si tu? Kog vraga izvodiš?˝ upita me svojim svilenim i drskim glasom. Pogledam u nju i bez ijedne riječi dođem do nje. Blijedo me gleda i očekuje moj odgovor. Sa smiješkom uhvatim njenu stolicu i s njom je povučem do fotelje u koju se smjestim. Podignem njenu nogu i smjestim je u svoje krilo. Polako joj izujem štiklu i na zglob stavljam krpu s ledom. ˝Hoćeš li mi odgovoriti što sad izvodiš? Ja radim. Ako će mi trebati tvoja liječnička pomoć vjeruj mi da ću doći u tvoju ordinaciju. Zaboga imam posla.˝ kaže mi. Znao sam da će s njom biti teško, ali ne dam se. Može biti bezobrazna i drska koliko god hoće, ali ovaj put neće pobijediti. Pogledam je onim čarobnim pogledom ispod obrva. Vidim na njenom licu da joj je drago što brinem o njoj i najrađe bi se nasmijala, ali ponos je jači. Torkarica je to. Mala drska Barbika. ˝Treba ti hladan oblog na nozi. I ja mislim da će ti sad pauza za ručak tako da imaš vremena da te ja izliječim.˝ kažem i namignem joj. Suspregne osmjeh i ugrize se za donju usnu. I ja bi volio ugrist tu usnu. Uf k vragu. ˝Dobro nek ti bude. Možeš li mi barem dodati laptop? Da iskoristim ovo vrijeme dok me ti navodno liječiš?˝ Navodno liječim? Oh taj drzak jezik. Odmaknem njenu nogu i podignem se te joj dodam laptop. Sjednem natrag na fotelju i opet podignem njenu nogu sebi u krilo. Polako joj trljam zglob s ledom. Pomakne malo nogu i njom dodirne moj ud. O jebote. Pogledam je. Nije ni svjesna što radi s nogom. Zagledana je u laptop. Nije ni podizala pogled. Još jednom pomakne nogu, a ja samo što nisam prostenjao. Primijeti da sam maknuo oblog s noge i da sam zagledan u nju. Pogleda me preko laptopa. ˝Što je? Gotovo liječenje?˝ upita ona kroz vragolasti smiješak. Prođe prstima svoje noge uzduž mog uda. Pa ona ovo namjerno radi. Namjerno me pali. Misli da će pobijediti. Ne, nećeš srećo. Uhvatim je malo jače za bolan zglob, a ona odmah reagira. ˝Auuu. Bassi! Jebote nisi normalan!˝ viče na mene, a ja joj se smijem. ˝Izazivala si.˝ kažem. ˝Ja? Nikad.˝ kaže ozbiljno i makne nogu s mene. ˝Dobro mislim da je bilo dosta ovih gluposti. Izlazi i pusti me da radim.˝ kaže ljuto. ˝Dobro izaći ću i pustiti te na miru pod jednim uvjetom.˝ kažem i čekam njenu reakciju. ˝Što si sad smislio?˝ upita me. ˝Izađi večeras sa mnom u kino.˝ kažem uz smiješak. Prvo me blijedo gleda, a onda prasne u smijeh. ˝Čekaj. Jesam li te ja to dobro čula? Ti mene pozivaš u kino?˝ upita u nevjerici. Što je tu loše. U kinu je mrak. Morat će šutjeti dok ću ja prstima pipati gdje god stignem. Znam da će samo na jedan način pristati da ode sa mnom u kino. ˝Dobro znam. Glupa ideja i uzalud se trudim. Tebi je i onako ovo sve smiješno. Idem. Oprosti što sam ti smetao.˝ kažem ozbiljna lica i uputim se prema vratima. ˝Dobro. Pristajem. U koliko sati?˝ čujem kako izgovara te riječi i nasmijem se u sebi. Ipak ovu bitku polako dobivam ja. ˝Javit ću ti se Barbi.˝ kažem uz smiješak i izađem. A sad potraga za vagonom Ferrera. Ja se nadam da u gradu ima toliko za kupiti. Sutra ću pročitati u novinama 'Nestašica Ferrera u gradu. Neki luđak pokupovao sve.' pa iskreno ne bi se čudio da se to dogodi. Ovi lešinari me i onako stalno prate. Imam osjećaj da ih se nikada neću moći riješiti. Ma nije me ni briga. Bitno je da večeras imam spoj sa svojom Barbikom.
