31. dio

588 33 3
                                    

Proslo je dvije sedmice od kako smo pobjegli iz one zgrade. Trazila sam na google i saznala da je ta zgrada prije mnogo godina bila ludnica. Jezivo mjesto.. Da nije bilo Taiba ne znam kada i da li bi uopste izasla odatle.

Zapravo, Taib je u zadnje vrijeme odbojan prema meni. Rijetko odgovara na poruke, ne dolazi vise, ne pita da izadjemo negdje, kada odem kod njega kaze da ima obaveza i ne moze biti sa mnom. Zagrljaji vise nisu topli kao prije.. Od onog dana kada smo pobjegli vise me nije poljubio. Dakle,onaj osjecaj koji mi je govorio da je to oprostajni poljubac me nije prevario.

Vec par dana nikako ne odgovara na poruke ni pozive. Niko iz grupe ga vec danima nije vidio. Ah da,njima smo rekli da smo otisli 'na odmor' na par dana. Naravno da im nismo htjeli spomenuti to sve sa Ivanom. Pocela sam se brinuti te sam otisla do njegovog stana.

Pozvonila sam jednom i niko nije otvarao. Onda sam zvonila,kucala i vikala kao luda. Vrata su se otvorila ali iza njih nije stojao Taib nego njegova tetka Selma.

-"Ajlin duso sta je bilo?" Pitala me sa zaprepascenim izrazom lica.
-"emm..izvinite..j-ja..trebala b-bih T-Taiba" promucala sam
-"On trenutno nije tu"
-"Nego gdje je?"rekla sam previse drsko,iako to nisam htjela
-"Kod Malika na vikendici"
-"dobro,hvala vam.."

Odmah nakon toga sam se zaputila do njega. Duguje mi objasnjenje za sve ovo.

Nakon sat vremena sam stigla i cula sam pucnjeve. Zaputila sam se do mjesta gdje smo obicno isli da pucamo. Sa velike udaljenosti sam ga dozivala,jer kad bih mu prisla blize u prvom trenutku ne bi znao ko je i pucao bi. Kada me ugledao krenuo je prema meni.

-"sta ti radis ovdje?" Pitao me nakon sto je stigao do mene. Ni pozdrav,ni zagrljaj,poljubac,nista.
-"isto bih ja tebe mogla pitati mr.nedostupni"
-"hej hej..smiri malo okej?"
-"dugujes mi objasnjenje!"
-"ne dugujem ja tebi nista"
nakon ovog odgovora sam stojala nekoliko minuta samo gledajuci u njega
-"STA JE S TOBOM?!"
-"nije nista,sta ce biti?" Rekao je i neduzno podigao ruke u zrak
-" sto se distanciras? Sto si tako hladan? Sta sam ti uradila?"
-"nisi TI nista uradila" ovo 'ti' je posebno naglasio. Tada je doslo do klika u mojoj glavi i shvatila sam
-"zbog Ivana i svega toga oko njega jel tako?" Taib me samo pogledao "Sta hoces time da postignes?"

Ispravio se i stao tacno ispred mene. Izgledao je tako visok i gledao me tako prodornim pogledom da je postalo zastrasujuce.

-"hocu da te zastitim! To je jedino sto hocu od prvog dana kada sam te upoznao! Od onog susreta na stepenicama pa do danas,do ovog momenta!"
-"rekla sam ti da mogu paziti sama na sebe,uostalom nij.."
-"hah..kao sto si pazila onda u parku?" Prekinuo me "kada su te kidnapovali. Nasao sam tvoju ogrlicu slijedeceg jutra u tom parku. Evo je" izvadio ju je iz dzepa. Do sada nisam ni primijetila da je nema. Imala sam vaznijih stvari o kojima sam razmisljala "odmah sam znao da nesto nije u redu. Ajlin, slusaj. Ivan mene nije kidnapovao. Ja sam sām dosao. Znao sam da se tu kriju. Sve to samo da tebi ne naude. Ipak jesu.. I rekao je da ce nauditi svakome koga volim. Zbog toga se distanciram od Malika,Semira,Eme,Sare i prije svega od tebe. Od svih koje volim. Ne zelim da patite zbog mene. Ne mogu podnijeti sve to!"
-"ne mozes sam,ali mozemo zajedno. Molim te dopusti mi da ti pomognem. Pusti me da budem tu za tebe.."
-"Nema sanse! Ajlin idi odavde!"
-"Obecala sam ti da cu UVIJEK biti tu. Zajedno mozemo uspjeti! Nece mi nauditi,sigurna sam." Posao je nesto da kaze ali nisam mu dala "cekaj sad.. Ne zelis da me neko povrijedi jel tako? A sta ti radis? TI ME POVRIJEDJUJES! Svaki put kad me tako hladno pogledas, ravnodusno pricas,povrsno zagrlis.. Svaki put mi srce pukne u vise dijelova. Nemoj to da radis.."
-"Ajlin idi! IDI!"
-"NECU JEBEM MU!! NECU DA IDEM!! MENI JE MJESTO OVDJE KRAJ TEBE!! TI ME MOZES ZASTITI AKO HOCES I NIKO DRUGI" sve sam ovo rekla kroz plac,nisam mogla vise da zadrzim suze.

Taib me samo tupo gledao,nije se pomjerao,nije mijenjao izraz lica,nije nista rekao. Shvatila sam da nema smisla da ostajem,ne zeli me kraj sebe,to je to. Okrenula sam se i pocela koracati.

Odjednom sam osjetila njegovu ruku na svojoj nadlaktici koja me povukla u zagrljaj. Ovaj put jak,pun emocija. Falilo mi je to..

-"zao mi je..tako mi je zao" prosaputao je i zagrlio me jos jace.

// ostavite misljenje💖☺️

Njegova tajnaWhere stories live. Discover now