13. dio

930 48 4
                                    

// Taibova perspektiva //

-"odoh za njom" govorio je Malik dok je oblacio jaknu.
-"nemoj..nece se nista promijeniti ako odes" rekao sam.
Otisli smo do Eme,Sare i Semira.
-"Sta je to sad bilo?" pitala je Ema.
-"nije bitno"

Odjednom se zacuo zvuk hitne pomoci i policijskog auta. Istrcali smo iz zgrade sto smo brze mogli. Vidjeli smo gomilu ljudi ispred.
"tako je mlada..sta se desilo?..nadam se da nije tesko povrijedjena.." govorili su.
Kada sam se nekako progurao kroz gomilu zastao sam sokiran.

Na nosilima sam vidio Ajlin. Bila je bez svijesti,na licu je bila krv,a odjeca prasnjava. Nekoliko metara dalje lezala je njena tasna.
-"ja sam kriv.." prosaputao sam. "Moram da je vidim!!" Krenuo sam prema njoj ali me zaustavio jedan od policajaca
-"zao mi je,ali ne smijemo nikoga pustiti"

Nesto me vuklo da pogledam na parking. Tu sam ugledao auto cije su mi tablice i vozac bili dobro poznati. Na haubi je bilo malo udubljenje. On je to uradio. On joj je naudio. Krenuo sam prema autu ali samo je dao gas i nestao. Hoce li se historija opet ponoviti?

-"idemo za njom" rekla je Ema.
Nakon sto smo stigli u bolnicu nisu nam dali da je vidimo. Nakon par sati dosao je doktor
-"Jeste li vi ovdje zbog Ajlin Topalovic?"
-"jesmo" rekli smo svi u glas.
-"imala je unutrasnje krvarenje i jak potres mozga. U komi je. Ne znamo kada i da li ce se probuditi. Zao nam je."
-"da li mogu do nje?" Pitao sam
-"danas ne,ali za par dana"
-"u redu,hvala vam" rekla je Sara koja je primijetila da sam vec odlutao u mislima. Doktor je klimnuo glavom,blago se nasmijesio i otisao.

-"hajde idemo kuci da se odmorimo,svakako ne mozemo nista uraditi" rekao je Semir.
-"vi idite,ja cu ostati. Javit cu vam ako se sta promijeni."
Kada su otisli ja sam sjeo na stolicu. Bio sam tuzan,ljut i uplasen u istom trenutku. Sta ako se ne..? Nisam mogao ni pomisliti da je izgubim.
Otisao sam do njene sobe i gledao je kroz staklo. Lezala je mirno,disala ravnomjerno,bila je povezana sa aparatima o kojima joj je ovisio zivot. Njena duga kosa je bila razbacana po jastuku. Lice koje je inace bilo nasmijano i rumeno,sada je djelovalo blijedo i bezzivotno.
-"nemoj me ostaviti,.." saputao sam.

//kao i uvijek voljela bih da ostavite misljenje💖☺️

Njegova tajnaWhere stories live. Discover now