Njegova tajna

48. dio

HVALA ZA 3K PREGLEDA😍😍😍

---------------------------------------------

Proslo je dvije sedmice od Taibove smrti. Nadala sam se da ce vremenom biti sve bolje i bolje, ali nije. U protivnom, bilo je sve gore i gore. Sta god da pogledam, gdje god da se okrenem, sve me podsjeca na njega. Cesto sam isla setati, ali cak me i ulica podsjecala na njega.

U glavi su mi stalno odzvanjale njegove rijeci.

-"dobro..kad budes htjela da pricas, tu sam.."

Hocu sad, trebam te sad, gdje si sad?!

Nikada prije nisam osjetila ovakvu bol. Nikada prije nisam pomislila da mogu osjecati nesto ovako lose, ovako bolno.

Raspust je, trebala bih se vratiti roditeljima. Ali nisam htjela da budem pred njima ovakva, nisam htjela da me zapitkuju, da stavljaju ulje na vatru. Cesto sam bila sama. Nisam zeljela nikoga da vidim. Nikoga osim Semira, Malika, Sare i Eme. Cak ni Ajdina i Kenana nisam pustala u svoju blizinu. Ne bi razumjeli..

Stalno sam razmisljala o njemu, o onome sto je radio, kako je pricao. Sjetila sam se njegovog 18. rodjendana.

- FLASHBACK -

Taib se malkice odmaknuo, zatim me lagano okrenuo sebi, tako da sam mogla vidjeti njegove prelijepe oci. Oci tamne poput noci bez zvijezda. Gledao me i uzeo za ruku, zatim je lagano pomjerao ruku nagore, sve do mog vrata. Cijelo vrijeme me gledao u oci. Sklonio je kosu, te se nagnuo i spustao kratke poljupce na vrat. Onda me opet pogledao i ovaj put poljubio usne. Stavila sam ruke njemu oko vrata, a on svoje vratio na struk. Zatim ih je spustio do nogu i podigao me na ogradu. Da je bilo ko drugi to uradio odmah bi skocila iz straha da cu pasti, ali ovo je bio Taib. Vjerovala sam mu i potpuno mu se prepustila. Ruke je stavio ispod moje majce na kukove i povukao me jos blize sebi. Poljubac je na pocetku bio njezan i blag,a kasnije sve intenzivniji i strastveniji. Njegove usne su se savrseno uklapale sa mojim. Po cijelom tijelu sam osjetila trnce, srce mi je lupalo kao ludo, a u stomaku sam osjetila mnogo vise nego samo leptirice. U meni je doslo do ekplozije emocija. Pod njegovim dodirima moja je koza gorila. Odmaknuo je svoje usne od mojih i spustio ih na moj vrat. Iskljucila sam sve oko sebe, glava mi je bila prazna. Samo smo bili on i ja. Sve bih dala da mogu zaustaviti vrijeme, da se ovaj trenutak nikad ne zavrsi.

- FLASHBACK END -

Progutala sam ogromnu knedlu u grlu da ne bih zaplakala. Nikad mi vise nece biti tako blizu.. Mozda ipak jednog dana nece biti ovako tesko. Jednog dana kada zaboravim njegov miris, njegov glas, kada zaboravim boju njegovih ociju ili sjaj u njima prije nego sto bi me poljubio. Sve cu to jednog dana zaboraviti, ali ne sad. Ne jos.

-----------------------------------------

Veceras sam htjela da se opustim, da izbacim sve iz glave, da ne razmisljam ni o cemu.

Nasula sam toplu vodu u kadu i ubacila moj omiljeni gel za tusiranje unutra. Zapalila sam nekoliko svijeca i uzela jednu knjigu.

Usla sam u kadu, topla voda mi je prijala. Pocela sam citati i jedno vrijeme sam zaista zaboravila na sve. Ali lose misli su me brzo sustigle.. Zatvorila sam knjigu i spustila je na plocice. Gledala sam u vodu ispred sebe. U glavi mi se vrtio film one noci.

Vidjela sam Taiba, krvavog, na podu, bez znaka zivota.. Vidjela sam Semira i Malika kako sjede pored tijela svog druga i placu..

Onda mi je nesto doslo u glavu.. Koliko bi bilo lahko sad samo spustiti se vodu. Koliko bi bilo lahko prepustiti vodi da uzme od tebe ono sto je ostalo. Ziva sam ja, ali iznutra sam mrtva. Sta mi vrijedi dalje?
Spustila sam se, potopila.. Osjetila sam da nemam vise zraka, osjetila sam da me boli, osjetila sam da umirem..

Odjednom, kao da sam cula Taibov glas.. "Nemoj" rekao je.

Automatski sam izronila iz vode i duboko udahnula. Zakasljala sam se i zatim umila cistom vodom.

Ne mogu to uraditi.. Bog to nece, Taib to nece, ja to ustvari necu..

Ne zelim umrijeti zbog njega, zelim zivjeti zbog njega!

Jer mi smo ti koje zovu prezivjeli, ali ipak se moramo boriti za zivot. Svaki dan ispocetka! Borimo se protiv tuge i bola zbog gubitka Taiba, protiv svih onih slika u glavi. Borimo se protiv zelje da odustemo od sebe. Borimo se sami protiv sebe!

Mi smo tu, zivimo, disemo, postojimo. Neumoljivi, nezaustavljivi. Sve dalje i dalje!

Pitanje je samo, je li sve to uopste dobro?

// uskoro zavrsavam pricu..

Ostavite misljenje💖☺️