Njegova tajna

28. dio

// Taibova perspektiva //

Bio sam spreman podnijeti sve samo da njoj ne bi naudili. Ona mi je bila najvaznija u zivotu. Nisam imao nikoga osim nje. Ivan je to dobro znao.

Stefan je stojao pored Ajlin i posmatrao je. Ona je gledala u mene i u ocima sam joj vidio strah i paniku. Nisam mogao uraditi nista sto bi je smirilo. U tom trenutku sam se osjecao bespomocno kao nikad prije.

-"Taibe.." poceo je Ivan "odlucio sam da ti necu oduzeti zivot. Nije zanimljivo" rekao je sa prljavim osmijehom na licu "zelim da patis"
-"hajde onda..udaraj!" odgovorio sam.
-"aaaa ne,ne! Fizicki bol prodje,za dan,dva,mjesec..ali prodje. Ono sto zauvijek ostaje jeste dusevni bol,ono sto te izjeda iznutra."
Nisam imao pojma sta sad smjera, ali sigurno nista dobro. Pogledao je Stefana i pokazao glavom na Ajlin.

Ono sto je Stefan nakon toga uradio me je stvarno zaboljelo vise nesto ijedan udarac koji sam do sad dobio.
Udario je Ajlin svom snagom pesnicom u lice,na sta je ona ispustila bolan vrisak.

-"NEE!! PUSTI JE!! NE DIRAJ JE!!" Derao sam se,pokusavao da se oslobodim, ali bio sam bespomocan.

Stefan nije obracao paznju na mene i nastavio je da je udara. Niz njene obraze su se slivale suze,a svakim udarcom moje se srce raspadalo u vise dijelova.

-"PRESTANI!!! NEMOJ!!" Vikao sam ali kao da nisam. Sada su i niz moje obraze putovale suze "NEMOOOOJJJJJ!!!!!!!"

-"Odvezi je" rekao je Ivan mirno i ovaj ju je odvezao. Ajlin je ustala sa stolice i odmah pala na pod. Usna joj je pukla i krvavila je,na obrazima je takodjer bila krv pomjesana sa suzama. Drhtala je i tesko disala. Dovukla se do mene i stavila glavu u moje krilo.

Kako bih je rado uzeo u narucje,sapnuo da ce sve biti u redu iako ni sam nisam znao da li je. Ona je samo tako sjedila i plakala,zbog straha i boli. I mene je bolio svaki djelic moga,sada slomljenog,srca.

-"sta hoces sad? Pusti nas.. Bar nju.." Molio sam Ivana "ona nije kriva ni za sta,ja jesam"

Ivan je nakon toga bez rijeci izasao iz prostorije,za njim i Stefan koji je zakljucao vrata.  Ajlin je ustala i odvezala me. Odmah sam je privio sebi i zagrlio sto sam jace mogao,pazeci da je ne povrijedim. Jos uvijek je drhtala i plakala.

-"tako mi je zao Ajlin..tako neizmjerno zao.." Prosaputao sam "sad znas zasto ti nisam ranije rekao za ovo"

Ona je samo kroz suze promrmljala "u redu je" i privukla me jos blize sebi. Shvatio sam da nas nece ostaviti na miru dok ne dobije ono sto zeli. Ali sta zeli? Zasto jednostavno ne kaze sta hoce? Zasto mora ovako da bude?!

// ostavite misljenje💖☺️