Njegova tajna

47. dio

Ne znam kako, ali dospjeli smo do Malikove vikendice. Ja sam otisla u jedan cosak i plakala na glas, plakala toliko da je bolilo, plakala iz dna duse. Semir i Malik su sjedili na kaucu i gledali u pod. Sutili su.. U ocima im se vidjela tuga, ogromna tuga.

Nakon pola sata dosle su Sara i Ema. Potpuno preplasene i sokirane od onoga sto se desilo. Pricale su, puno su pricale. Sta? Ne znam tacno.. Do mene su dopirali samo dijelovi- Kako..? Sta je..?

Nisu me jos primijetile, ustala sam i stojala na mjestu nekoliko sekundi.

Obije su vrisnule.

-"STA JE S TOBOM? KAKO? JESI LI U REDU?"

Ja sam ih samo gledala i pocela jos vise da placem. Otrcala sam u kupatilo. Pogledala sam u ogledalo. Krv. Na meni je posvuda bila krv, Taibova.. Umila sam se i oprala ruke. Kosu ponovo svezala.. Htjela sam da promijenim majcu,ali nisam imala nista drugo tako da sam je ostavila.

Nakon par minuta sam se vratila i pridruzila se ostalima. Niko nije nista pricao, samo smo plakali, svi.

Nekako je sve to cudo.. Taib se cijeli zivot borio. Bio je najjaci borac. Svaki put kada je pao opet je ustao. Svaki put kada je potonuo opet se vratio na povrsinu. Pobijedio je svaku borbu. Medjutim, ovu borbu cak ni on nije mogao pobijediti. Borbu protiv smrti niko ne moze pobijediti..

Sada ga vise nema, otisao je. Svima nama ne preostaje nista drugo nego da to prihvatimo.

Malik je ustao i prisao mi. Vidjela sam da su mu oci crvene i staklene. Pokusavao je da suzdrzi suze. Ja, naprotiv, nisam ni pomisljala da ih zaustavim. Lile su niz moje lice kao vodopad. Malik je stavio ruku oko mene i povukao me u zagrljaj. Znao je koliko mi je bilo tesko, znao je koliko me boli.. Cekala sam. Cekala sam da mi koza pocne goriti kao sto je gorila pod Taibovim dodirima. Cekala sam da osjetim leptirice u stomaku koji su se pojavljivalji kod svakog minimalnog kontakta sa Taibom. Ali nista se nije desilo. Bas nista! Jer Malik nije Taib. Niko nije kao Taib. Niko ga ne moze zamijeniti. Nikad!

Poslije par minuta sam zaspala.. Iscrpljena, tuzna, umorna.. Od svega, od zivota..

Kada sam se probudila jos uvijek je bio mrak. Pogledala sam na sat <03:17> pisalo je. Oko mene su svi spavali. Njihova lica su bila mokra od suza. Zaspali su placuci. Celo im je naborano, nisu mirno spavali. Nisu bili opusteni. Lose su sanjali, bas kao i ja.

Izasla sam i krenula prema jezeru. Mjesec mi je obasjavao put. Jezero je izgledao prelijepo, bas kao one noci kada sam bila tu sa Taibom.

-FLASHBACK-

-"skidaj se!"
Povikao je Taib i skinuo svoju majcu. Znala sam da hoce da se kupamo u jezeru. Pogled mi je pao na njegov sixpack. Primijetio je to i s kezom na licu rekao
-"svidjal ti se sta vidis?"
Nakon toga sam ja skinula svoju majcu i pitala
-"svidjal se tebi?"
-"itekako"

Nakon sto smo skinuli i pantole utrcali smo u jezero. Voda je bila tako hladna i drhtala sam. Zubi su mi cvokotali.

-"imas 3 sekunde"
-"3 sekunde za sta?"
Pitala sam ga. Priblizio mi se i lagano me spustio dublje u vodu, ali samo toliko da mi je voda dosla do usni.
-"3..2..1!!"
Potopio me u vodu.

Kada sam izronila vjetar je puhao u moju mokru kosu i lice. Sada mi je bilo jos hladnije.

Taib je prisao i zagrlio me oko struka. Zatim je spustio njezan poljubac na moje celo, jedan obraz, drugi obraz.. Priblizio se mojim usnama tako da je ostalo jos samo par milimetara izmedju njih. Prije nego sto me poljubio, prosaputao je "volim te" i zatim ispunio prazninu.

U mom tijelu se sirila toplina i vise mi nije bilo hladno. Oko nas je bila tisina, samo se culo strujanje vode. Sve je bilo kao u nekom romanticnom filmu, ali nije bio film. Ovo je realnost!

- FLASHBACK END-

Opet su me pekle suze, osjetila sam kako mi se srce lomi, a dusa kida.

Izgubila sam ga, to jebeno boli, ipak nisam gubila nadu. Nadu da ce nekad biti bolje..

// ostavite misljene💖☺️