Došli su nam gosti, to je bila naša tetka i naš tetak. Nismo ih dugo vidjeli, znali su da je došao brat,ali ponašali su se kao da je oduvijek tu da nije ni bio nigdje i da ga nije bilo dvije godine. Došli su samo zato da bi vidjeli kako smo i treba li nam šta. Kao falili smo im, a sad kad budu išli kući neće se ni osvrnuti.
Tetka: Ooo ljepote moje evo došla vaša teta. Pa kako ste nismo se vidjeli pola godine. Mislim Ivana nije bilo dvije godine ali sad je tu.
Ja: Pa tetka dobro smo, da vidim tebi je svejedno mogao je tamo i poginuti, ali tebi je to ništa.
Tetka: Jooj pa nemoj tako nisam ja tako mislila. Drago mi je što je tu. Zašto uopće tako i razmišljaš?
Ja: Pa od kad su mama i tata umrli došla si jednom, cijelo vrijeme sam bila ovdje sama i nezaštićena, misliš li da je bilo ugodno strahovati hoće li se ti isti ljudi vratiti, hoće li i meni oduzeti život?
Tetka: Da si ih voljela ti bi se žrtvovala!
Ja POV.
Nemogu vjerovati da je sad to upravo rekla, suze su mi same kretale. Kako joj nije žao tako što reći, voljela sam ih više od ićega, a moj tata joj je bio brat. Znači jedva je čekala da se to desi. Oduvijek je bila bezobrazna prema meni, ali ovako. Neću više to trpjeti, ta nisam valjda na takvo što spala.
Ja: Odlazi iz ove kuće, kako te nije sram takvo što reći. Vještice jedna, jedva si čekala da se to desi...
Brat: Smiri se Barbara, znaš da je oduvijek takva.
Ja: Naravno da znam.
Otišli su. Napokon. Nakon ovakvog čega nikada joj neću oprostit. Može me zaboraviti do kraja života. Nemora mi se više javiti nikada u životu. Pa život mi je skratila za deset godina.
Došao je David i tražio da idemo malo van.Nagovorio me otišli smo i bilo do kasno. Bilo nam je preljepo i zabavili smo se. Prespavao je kod mene. A ujutro...
NADAM SE DA VAM SE SVIĐA, NISAM SIGURNA ALI MISLIM DA SUTRA NEĆU MOĆI NAPISATI NASTAVAK JER SAM BOLESNA, ALI NADAM SE DA ĆU GA VRLO BRZO NAPISATI. AKO VAM SE SVIĐA OSTAVITE VOTE ILI KOMENTAR!
