9 mjeseci kasnije..
Barbara P.O.V
Još samo malo do tog trenutka kada ću vidjeti svog malog anđela. Toliko želim vidjeti njegovo predivno lice. Pokušavam ne biti uzrujana, danas trebam ići u bolnicu jer imam još tjedan dana do porođaja. I Filip ludi kao i ja. Nervozni smo obadvoje, svaki dan je kod mene i donosi mi cvijeće, čokolade, slatkiša i još mnogo toga. Taman kada je Filip odlazio osjetila veliku bol u svom trbuhu, dobila sam trudove. O moj Bože koliko samo boli. Filip se strašno prepao i otrčao po doktora, koji je odmah zvao sestru da donese kolica da me mogu u porodilište.
Filip: Jooj koliko sam samo nervozan zbog svega toga. Jedva čekam da vidim to maleno biće.
Ja: I ja isto. Jedva čekam da dođe na svijet.
Filip: I ja isto. Gledaj kako vrijeme brzo leti, vrijeme posijeta je zvršilo moram ići. Ajde vidimo se, ljubim te!
Ja: I ja tebe isto ljubim.
Filip otvara vrata kad odjednom:
Ja: Auu!! Filipe, jako me boli!
Filip: Šta je bilo? Je li sve u redu?
Ja: Ne nije, dobila sam trudove, idi po doktora.
Filip: Idem.
Ja: Pa daj požuriiiii!
Filip je otrčao po doktora. Doktor i sestra su dotčali što su prije mogli, a za njima i Filip kojem su zabranili da uđe. Rodilište je bio odmah zgrada do. Brzo su me prevezli, a Filip je zvao svoju mamu i Ivana da što prije dođe. Došla sam u rađaonu i doktor mi je rekao što da radim.
Doktor: Samo duboko dišite. Ništa se nebrinite, sve će biti u redu.
Sestra: Doktore, tri prsta. Možemo li početi?
Doktor: Može. Jeste li spremni gospođo Kovačić?
Ja: Jesam.
Doktor: Ajmo sad! Tiskajte!
Dok sam ja rađala Filip je ludio pred vratima. Njegova ga je mama pokušala smiriti, a Ivan je grizao nokte. Svi su bili nervozni. Nakon deset minuta, začuo se plač bebe. Filip i Ivan su se ustali, a za njima i moja svekrva. Doktor je izašao van, a Filip je vidio mene kako ležim na stolu s bebom u rukama. Istoga trenutka je ušao kod mene. Sav se ražnježio i počeo plakati. Nakon njega došla je njegova mama i zaplakala od sreće, Ivan je ušao i vidio mene, ali netko ga je pozvao. Bio mi je jako poznat glas, ali Ivan nije dopustio da uđe. Da, naravno, to je bio David. Kao i uvijek još se brinuo za mene, ali ja mu više ništa ne vjerujem. I njega su pustili da me vidi, ali nije rekao ni riječi. Sa suzama u očima na odlasku je rekao: ''Neka vam je sa srećom!'' Zahvalila sam mu se i otišao je.
2 mjeseca kasnije..
Filip P.O.V
Kod kuće smo, nemogu vjerovati da imamo malenu curicu od 2 mjeseca. Stalno sam sa Barbarom. Ja sam si našao posao i počeo sam raditi u nekoj tvrtki. Plaća je bila odlična. 6000 kuna nije malo novca. Imamo sve što je potrebno za našu malenu bebicu. Kupili smo joj maleni krevetić odnosno krevetić za bebe. Njena soba je bila sva u rozom. Naša malena beba se zvala Petra. Imala je plave oči i plavu kosu na moju voljenu. Bila je prekrasna. Imala je nos na mene. Ajde barem nešto.. Šalim se naravno, drago mi je da je ista kao ona. Volim ih obje. Ivan je došao u posjet u naš stan. Nismo željeli više smetati njemu u kući. On si je našao djevojku. Već su tri mjeseca zajedno.
Došao sam s posla..
Ja: Hej, doma sam!
Barbara: U boravku smo.
Barbara je uspijela i ručak skuhati. I ako ostaje sama s njom do 14:00 sati, vrlo se dobro snalazi.
Ja: Mmmmm.. Što to tako lijepo miriše?
Barbara: Hmm.. Moj ručak.
Ja: Joj daj da vas vidim... Predivne ste mi. Toliko sam sretan što vas imam. Nemogu vam to opisati. Toliko vas volim...
Barbara: I mi tebe jako volimo.
Barbara P.O.V
Volim ga i nju. Oni su mi sve u životu. Da njih nema, ja neznam što bih. Želim da zauvijek budemo ovako sretni. Toliko mi je drago što ih imam. Jedva čekam da Petra odraste i da krene u školu. Želim da bude pametnija i od mene i od Filipe. Bilo bih mnogo bolje da nikada ne nađe nekoga kao što je David. Želim da si nađe dečka kao što je Filip. Ali još je pre rano o tome razmišljati.
[Tako je njihov život išao dalje. Voljeli su se. Zauvijek su bili zajedno. Petra je već završila srednju školu i krenula je na fakultet, Barbara i Filip su bili presretni što si je Petra odbarala takav život da će pomagati bolesnim ljudima. Bila je liječnica, voljela je pomagati mnogim ljudima. Tako su je promicali na poslu. Postala je glavna liječnica u bolnici u Zagrebu. Bio je to dobar život. Pronašla si je dečka po imenu Goran. Voljeli su se. Ivan je ostao sa svojom curom i nakon 8 mjeseci su se zaručila i 20.08.2017. su se vjenčali. Dobili su malenog sina po imenu David. Eto to je Barbarina i Filipova životna priča!]
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------
ETO GA LJUDI. TO JE ZADNJI DIO. DRAGO MI JE ŠTO STE ČITALI MOJU PRIČU.
PUSAAAA! VIDIMO SE U SLJEDEĆOJ PRIČI. PIŠITE MI KAKO VAM SE SVIDJELA MOJA PRIČA.
