Rekla je nježnim glasom: „Sviđaš mi se, molim te budi moj. Obećajem ti da će ti biti lijepo, znam to." Znao je i on, želio je nju, slatku djevojčicu koja mnogo voli zimu. Nije bila obična djevojčica, okružena magijom, najljepšeg oblika čarolije. „Zaljubljena je u sirene, ta stvorenja,čudno, ali vidim da je umjetnička duša. Barem mi se tako čini, al sigurno ne griješim." Međutim, rekao je: „ Pusti me da razmislim, molim te, sada ako odlučim, neće bit ispravno, ali želim te, to je sigurno. Daj mi vremena da razmislim, ne smatram te drugim izborom, samo sada nisam u potpunosti spreman." Taj trenutak, to je bila iskra njenih suza, a on, osjećao je krivicu, gledao je u prazno. Zapravo je gledao kako Neretva teče i zamišljao sebe kako se davi, u toj rijeci,htio je da počupa kosu sa svoje glave, ali zaista, trebao je vremena, znao je da je prava, da je ona njegova djevojčica iz snova, ali ipak... nosila je ruksak sa sobom, isto kao i on. Stala je i otkopčala ruksak iz kojeg je izvadila CD sa pismom i cvijetom unutra. „Jel to za mene?": pitao je znatiželjno, lice mu se zacrvenilo. „Jel možda vidiš nekog drugog?": odgovorila je. To je bila subota koja je promijenila njegov život, te večeri se zaljubio u djevojčicu koja je voljela zimu, sirene. Djevojčicu koja je postavljala svakakva pitanja. Gledao bi je kao ženu svog života. „Slatka je":pomislio je...
