Magdalena, kako si? Kako je u Varšavi? Jesu li noći iste, kao u Beogradu? Je li svijetlo jednako kao i ovdje? Magdalena, noći su duge, sanjam te, ali to dosta kratko traje. Tišina razgovara sa mnom. Odvikava me od tih, tih... odvikava me od sjećanja na ljepši život. Usro sam, jebi ga. Kajem se, evo sad neka umrem ako nije tako. Nebo više nije isto, da. Sjećaš se kako smo provodili noći? Jeste, na balkonu sa flašom vina i cigaretama. Sklapali smo zvijezde. Davali dušu nepostojećem liku. Tad, tad sam molio Boga da nam dopusti da živimo u ovom malom prostoru naše sreće.
