U aferama stanujemo, kao biljke u saksijama, na pola trunemo. Pod ovim nebom ti i ja dišemo, pod istim smo zajedno, rastavljeni. Ti imaš ono svoje jutro. Ti imaš što želiš ali, ne tražiš i, da li si sretna kada si sama i vrijeme kao da ti izmiče iz ruku, u gužvi, pred tobom i, kao da, sve ono što si imala ostaje iza tebe. Ne okrećeš se i, kao da se ova ljubav presjeca poput pupčane vrpce i s tim mi nikada više nećemo biti rođeni. S tim, tražit ćeš dom u kojem su svjetla prigušena, tad ćeš vidjeti kako nakon vatre ostane pepeo, tad me spomeni. Kada, vjetar bude raznosio naša sjećanja, poput kuge, gore od pišljivog života. Kako ti je kad su ti ruke netaknute a, sudoper pun prljavog suđa . Kako ti je, kada su ceste ispucale, kao naše šanse. Kako si ujutru, u ono doba kada ti nije bitno s koje strane će sunce izaći. Gdje te vode cipelice, kupljene prije par dana. Da li te i dalje nervira gužva u tramvaju , je li još uvijek štancaš kada kasniš. Boli li te to kada se sjetiš kako bilo je, sada, kada više nije. Je li ti krivo što je cvijeće uvenulo i zemlja je sama. Ovaj grad te je doveo do toga da više nikog ne prepoznaješ , da je sve što je imalo svoje korijenje, među nama struhlo. Vrijeme ti je da preokreneš pješčanu kulu, kada ta zrna budu padala po staklenom podu ti posadi novi život. Tad ćeš znati da nakon struhnulih vijenaca postoji nova ljubav. Osjetiš li ponekad smiraj, kao da je pod mojom rukom čak i kada ti kiša kvasi balkon. Ja te snivam i u boli se budim, na mjestu sa kojeg si otišla. Ne želim biti dio ove igre u kojoj čuvam tajne od Boga, zbog tebe, od sebe jer, ovaj prostor pun je tebe i tvojih uzdaha kada je nebo kao i ove plahte što su do ponoći ostajale čiste. Poslije sam te volio, i prije, i prije svega. Od pakla smo tražili sklonište i, kada je armagedon bio spriječen, ti si ostala iza jer si se bojala posljedica. Nisam mogao da te vratim. Bila si mi suviše daleko, ptice su sada već stigle na jug. Oko mene, po podu razbacana pisma, na dan kada si otišla.
Ponovo se vidim u košmarima ali, sada je sve tako stvarno, kraj mene si i čvrsto spavaš, znjaući pritom da je mjesto o kojem sanjaš sada sigurno.
