Znala si naša mjesta, ali si birala ono pogrešno. Veselog lica pala si drugome u zagrljaj, dok sam ja kao bijesan ker režao iz čoška. Ne trijeznim se, evo 3. noć. Kao skitnica na trotoaru, sa flašom u ruci dozivam Boga, a pakao mi već pod nogama. Gorim. Kiša me ne može ugasiti. Moje tijelo, razapeto. Pluća mi gore od silnog alkhola... skidam cipele, ostavljam kera iza sebe, posljednji cug.
Nema nama kraja, srest ćemo se opet.
Baci makar grumen zemlje na moje ime. Barem toliko, da ti značim.
