Činilo mi se, ili ipak ne, da ljubav može biti vječita.
Hajde da dekorišemo svijet , svijet koji smo mi stvorili, da vladamo zaboravljenim krajevima, nepokošenim livadama. Sigurno, desila se mašta, iskra je ispala iz uma stvaratelja, na papir, na papir. Idejama zamaglimo stvarnost na tren, kako bi naše oči vidjele paralelni univerzum, naše ogledalo inspirisano životnim periodom. kružni ciklus preživljavanja, razmišljanja o sitnicama koje predstavljaju taj ciklus... Zapravo mi ne želimo da sudjelujemou stvaranju propagande jer naš obraz je čist.
