Hope dies last

Chapter twenty-one/ Just girls

Uletjela sam u sobu kao tornado i počela sam uzvikivati Elmino ime kako bih je dozvala da izađemo van. Nije se odazivala pa sam pomislila da i dalje spava, ali onda se našla na vratima naše sobe u bademantilu, mokre kose i sa zaluđenim izrazom na licu.
- Jesi li dobro? – upitala sam je pmalo zabrinuta za njeno stanje koje se izražavalo u otvorena usta skoro do poda, razrogačene oči i ubrzano disanje.
- Jesi l iti vidjela koliko nam je kupatilo? – rekla je očajnim šapatom u potpunosti opijena čarima našeg kušatila. Iskreno, više bih voljela manje kupatilo sa kadom u koju bi mogla napuniti vodu i razmišljati o svom životu na miru, no ne mogu poreći da kupatilo nije vrhunsko.
- Da, jesam Elma, smiri se. To je samo kupatilo. – oprezno sam govorila sa podsmijehom jer me je podsjećala na likove iz knjiga koje sam čitala; mlade djevojke koje vole modu, velike, raskošne stvari i koje su ekstremno uzbuđene kada su bogate i kada se nađu u ovakvom hotelu.
- Ali...ogromno je. – sa nevjericom je pružila ruku prema kupatilu iza sebe sigurno misleći da sam luda jer ne histerišem kao ona. Nisam taj tip cure, jednostavno.
- Da, ogromno je, a pošto si ga fino iskoristila da se urediš, osuši kosu, obuci nešto ljetno i idemo obilazi grad sa Harryem. Požuri. – obavijestila sam je o našim planovima i izgubila sam joj se iz vida uputivši se prema našim koferima. No, nisam ih pronašla tamo gdje su bili pa sam sada ja počela pomalo paničariti. Moram se obući, prikaladno jer u ovakvoj prelijepoj haljini ne želim razgledati grad. Treba mi nešto sportsko, nešto prikladno i jednsotavno u čemu ću se osjećati ugodno. I zaista bih obukla to, akda bih uspjela pronaći proklete kofere.
- Elma, gdje su naši koferi? – proderala sam se kako bi me mogla čuti. Nije ništa odgovorila već je došetala u hodnik samo u gaćicama i grudnjaku. Na trenutak sam ostala zatečena što njenom pojavom u takvom izdanju jer je bila veoma slobodan, što time koliko je dobro izgledala. Nikada do sada nisam vidjela ovako vitko tijelo kod neke djevojke. Zaista je bila zgodna – u svakom smislu te riječi. Stomak je bio savršeno ravan bez ikakvih nabora i šlaufića, kako ja to volim zvati. Grudi su bile posebno izražene u veselom grudnjaku bijele boje prekrivenog stinim cvjetićima. Upraila ga je sa istim takvim gaćicama od kojih su se pružale duge, vitke noge, bez celulita i veoma čvrsta zadnjica.
- Joyce, jesi li dobro? – Elma je sada stojaal sa rukama na kukovima dok je posmatrala moju zamišljenu facu. Možda će pomisliti da sam lezbejka, što zaista nisam htjela (biti) jer dijelim krevet sa veoma zgodnom djevojkom. Malo sam se zakašljala i vraila se u realnost pokušavajući svoje oči zadržati samo na njenom licu.
- Da, savršeno dobro. Nego, gdje su nam koferi? – i dalje sam zvučala pomalo hipnotisano i glupo dok sam pogled jedva držala na mjestu da ne luta njenim tijelom.
- Pa, bilo mi je glupo da ih držimo tu u hodniku, pa sam svu odjeću premjestila u ormare gdje joj je i mjesto. I mogu ti reći da je Harry izabrao dosta seksi stvari za tebe draga moja. Dečko stvarno ima ukusa. – napučila je usnice i dizala obrve, a zatim se zviždeći vratila nazad u našu spavaću sobu ostavivši mene u potpunosti prekrivenu crvenilom. Da li je zaista Harry nabavio tako...provokativnu odjeću samo da bi sebi udovoljio? Ne, ne bi on to uradio, nije takav. Uostalom, nisu stvari toliko provokativne, šta ja pričam. Ispravila sam samu sebe u mislima i zakolutala na moj budalasti um koji je mogao i pomisliti da bi Harry uradio tako nešto. I odjeća zaista nije bila provokativna.

Došetala sam do vrata koja su valjda trebala predstavljati ormar i oprezno ih otvorila ne znajući što će me zateći unutra. No, kada sam ih otvorila, osjećala sam se kao prava modna ikona sa puno odjeće od koje podilazi svjetlost, a tamo negdje u pozadini svira muzika dobro poznatih ženskih grupa. Ostala sam potpuno šokirana stanjem koje sam zatekla u ormaru. Sva odjeća bila je uredno složena na vješalicama i policama, a cipele poredane ispod hajina. Jedna strana je očito pripadala meni, dok je druga pripadala Elmi. Činila mi se kao majstor u sređivanju ormara, nikada nisam vidjela ovako prekrasan ženski ormar i ovako ogroman. Bio je skoro iste veličine kao i soba u mom starom domu. Na spomen doma, počelo mi se vrtoglavati, ali sam odlučila potistnuti te misli sada i pokušati izabrati šta bih mogla obući za ovaj obilazak sunčanog grada.