16

1K 66 1
                                    

Polako se budim. Shvatio sam da sam na krovu spavaonice pa sam krenuo u svoju sobu.

Zajedno sa ostalima sam izašao napolje. Direktorka je držala govor.
D:,,Dobro jutro svima! Prvo želim da vam čestitam dan vetra! Ceremonija će da bude održana u podne. Želim da svi budete na oprezu. Ako vidite demona ili Gabrijelu odmah obavestite ili mene ili starije od vas. Direktori i učenici drugih škola će uskoro doći. Želim da se ponašate najbolje što umete. Još jednom vam čestitam dan vetra i poručujem da budete pažljivi. Hvala i dovidjenja!"
Sišla je sa pozornice gde će se održavati ceremonija.
Direktorka mi je pokazala da je pratim.
Došli smo u njenu kancelariju i seli.
D:,,Leo danas tebe postavljam kao glavnog. Ne želim probleme. Ako se nešto desi izmedju ucenika akademija obavesti me. Ne želim nevolje. Budite na oprezu. Danas smo veoma ranjivi. "
Ja:,,Naravno direktorka. Sad me izvinite ali moram da idem. Dovidjenja."
Izašao sam iz kancelarije i krenuo napolje.
Filip,Emili i ja dočekujemo direktore i ucenike drugih škola ispred ulaza na akademiju. Svi smo veoma nervozni. Svi znamo da danas možemo lako poginuti.
Ostali pomažu oko pripremanja svega oko proslave.
Nakon što smo sve direktore ispratili na njihova mesta stali smo pored pozornice spremni na sve.

*Ema p.o.v.*
Nisam oka sklopila sinoć. Samo sam razmišljala o današnjem danu. Jedan deo mene danas vrišti snagom. Verovatno element vetra.
Ustala sam i uzela knjigu. Ponavljala sam sve u sebi za svaki slučaj. Još uvek ne mogu kontrolisati svetlost potpuno tako da ću je što više izbegavati.
Nakon sveg ponavljanja vratila sam knjigu na mesto odakle sam je uzela i otišla potražiti Lupusa. Našla sam ga kako priča sa nekim momkom u ljudskoj formi.
Momak ima prljavo plavu kosu i zelene oči. Veoma je zgodan.
Čuli su me kako prilazim pa se okrenuli prema meni.
Lupus:,,Ema!''
Ja:,,Hej Lupus!''
Lupus:,,Ema ovo je moj najbolji prijatelj Džej. Dok sam još bio malen non-stop smo se družili ali sam ja onda otišao..."
pružila sam ruku Dzeju. Ja:,,Drago mi je Džej. Nego Lupus hajde da se macujemo. Trebamo se pripremiti."
Lupus:,,Možete ti i Džej. Meni se stvarno ne da."
Preokrenula sam očima i uzela dva mača. Jedan sam bacila sebi a jedan Dzeju.
Lupus:,,Kad kažem sad! Tri,četiri,............sad!"
Džej me odmah napao i jedva sam izbegla njegov napad. Blokirala sam napade i udarala ga slobodnom rukom. Ali nije ni on meni ostalo dužan.

Nakon nekih deset minuta borbe smo privukli dosta pažnje. Nisam se predavala a nije ni on.
Dzej:,,Znaš za devojku si snažna kao muškarac. Mislim kao kompliment naravno!"
Brzo se ispravio jer je video moj pogled.
Iskoristila sam trenutak nepažnje i izbila mu mač iz ruke. Stavila sam svoj mač na njegova prsa.
Ja:,,Mrtav! "
Dzej:,,Nije fer! Varala si!"
Ja:,,Navikni se. Biće toga dosta."
Rekla sam dok sam išla od njega da ostavim mač. Uzela sam luk i strele i gadjala mete.
Kako sam saznala od Kaia ceremonija počinje u podne. Ja ću tamo biti pola sata ranije što znači imam još sat vremena.
Kad sam završila sa gadjanjem sela sam na onu terasu i razmišljala. Tačno imam osećaj u stomaku da će danas napasti. Imam još pola sata. Uzela sam kaput i obukla ga tako da sam stavila i kapuljacu. Stala sam u centru akademije jer su svi bili tu.
Ja:,,Pažnja svima! Nakon što završim s ovim govorom ja odlazim da motrim na akademiju. U slučaju napada otvoricu vam portal tako da lakše dodjete. Želim da budete spremni i očekujete svake sekunde napad. Takodje želim da vam se zahvalim. U slučaju da neko pogine želim da zna da mi je bila čast boriti se s vama. Hvala vam na pomoći i do sledećeg vidjenja ."
Sve sam ih pogledala pravo u oči pa izasla.
Napolju me čekao Lupus.
Lupus:,,Spremna? "
Ja:,,Ako sad nisam neću nikad."
Klimnuo je glavom.
Potrčali smo kroz šumu i za nekih petnaestak minuta stigli do akademije što znači ima još petnaest minuta do početka. Oboje smo imali kapuljace na glavama.
Popeli smo se na jednu od spavaonica i posmatrali šta se dešava.
Videla sam sve svoje prijatelje i braću. Takodje i roditelje,direktore, nastavnike,...
Neki nosioci čudovišta su stajali pored bine a neki su bili raspoređeni okolo.
Ja:,,Kai kakvo je stanje?"
Kai:,,Za sad dobro. Ako mene pitaš i previše."
Ovo se slažem u potpunosti.
Ja:,,Samo se opusti i obrati pažnju na šumu. Čim vidiš nešto odmah mi reci."
Kai:,,U redu. Budi spremna na sve. Pazi se molim te. Poslednji susret sa Gabrijelom..."
Ja:,,Kai to je u prošlosti! Pusti to! "
Videla sam kako je klimnuo glavom i nastavio sarati pogledom okolo. Stajao je pored Dzosa i naših roditelja. Nedostaju mi mamini zagrljaji i tatine čuvene lazanje. Od sam pomisli mi voda ide na usta. Direktorka je izašla na binu i uzela mikrofon.
D:,,Zdravo i dobrodošli na ceremoniju elementa vetra! Velika nam je čast što smo ove godine mi domaćini. Uskoro će učenici izaći na pozornicu da polože zakletvu. Želim da se provedete što lepše možete i uživate u vremenu ovde. Hvala!"
Sišla je sa bine uz veliki aplauz. Prišla je i sapnula nešto Leu i on je klimnuo glavom. Ušao je medju grupu učenika i pokazao im da ga prate. Znači to su novi korisnici. Primetila sam kako devojke odmeravaju i flertuju s njim ali on ne reaguje. Sad tako želim da ih sprzim!
Rasporedili su se po pozornici. Leo je sišao s pozornice i stao na svoje mesto. Direktorka se ponovo popela. Sad mi već postaje da mi je bude žao. Koliko će se još puta popeti gore?
Taman kad je direktorka krenula pričati crveni smog se pojavio.
Kai:,,Ema!''
Ja:,,Znam! Sve sam vreme bila tu!"
Primetila sam kako gleda okolo. Svojim moćima sam rasterivala smog zajedno sa drugim učenicima. Većinu sam ja oterala jer su oni još uvek slabi ali opet su pomogli. Demoni su se pojavili i okružili ih. Čekala sam Gabrijelu da se pojavi i kao da mi je pročitala misli došla je. Stala je u sred svih. Pogledala sam Lupusa i on je klimnuo glavom. Pretvorio se u vuka i zatim postao nevidljiv a za njim i ja.
Ja:,,Oslobađanje Carskog čudovišta!"
Tiho sam rekla i krila su se pojavila na mojim ledjima. Sletela sam dole nevidljiva i stala iza Gabrijele.
Gabrijela:,,Ovo će da bude lako. Otkad Eme  nema vi ste poprilično oslabili."
Rekla je sa zlobnim osmehom na licu. Uvukla sam svoju krila i postala ponovo vidljiva. Oni koji su bili blizu mene su se automatski odmakli.
X:,,Koji đavo..?!"
Neki momak je viknuo tako da se Gabrijela okrenula pa pogledala u mene.
Gabrijela:,,Ko si ti?!"
Ja:,,Tvoja najveća noćna mora!"
Rekla sam dok sam skidala kapuljacu.

Izabrana: Sećanja i nove nevoljeWo Geschichten leben. Entdecke jetzt