Čekajući njega (završena)

Uvod // čekanje

Smatram da na svijetu nema ništa gore od čekanja. Dopusti ti da maštaš. Stvaraš fantazije. Stavi te na pauzu. Dok konstantno čekaš, to te spriječi od bilo kakvih drugih aktivnosti. Jer šta..Šta ako se pojavi? Šta ako se pojavi, a ti nisi tu? Postoji razlog zašto su riječi "zdravo" i "zbogom" jedne od prvih stvari koje učimo kao živa bića.

Kada zakoračimo u nečiji život, otvaramo nešto. Poslije toga, svaku stvar koju uradiš se piše. I tako se stvara priča. Počinje od "zdravo". Dobro, možda ne počinje svaka priča tako, moja nije. Uglavnom, zar ne bi bilo lijepo isto tako reći i "zbogom"? Na početcima smo super. Ali na krajevima? Kada se trebamo oprostiti?

Kada imaš nekoga u svom životu i taj neko "zaboravi" da kaže tu jednu jednostavnu riječ, ti ostaješ čekati. Jer je nije rekao. Što znači; ako je nije rekao, postiji mogućnost da će se vratiti. Uvijek postiji to "šta ako..". Uvijek to jedno prokleto pitanje koje ostaje neodgovoreno. Da li će se vratiti? Šta ako me potraži? Ili trebam nastaviti dalje? Ma ne. Možda se vrati. Mora se vratiti. Ili da nastavim? Odlučim čekati. Jer mi je idalje potrebna ta jedna riječ koja će mi odagnati sve misli. Zbogom.

Ali možda, možda, ako imate dovoljno sreće, upoznate nekoga ko vam nikada neće ni poželjeti reći zbogom. A ni vi njemu.

Zdravo! Prvo, ako ovo čitate, želim Vam se zahvaliti na izdvojenom vremenu. Ne znam šta će od ovoga biti, jednostavno sam htjela izbaciti ideju iz glave :)