Sedam dana. Dao sam si roka tačno sedmicu. I onda odlazim iz njenog života zauvijek. A danas je petak, peti dan, što znači da mi nije ostalo još puno.
Znam. Sad si sigurno mislite da sam seronja. Idiot. Budala.
I jesam. Svi ti epiteti bi me mogli opisati.
Ali isto tako sam bio i zaljubljen. Zaljubljen sam u moju malenu, moju Lejlu. Volim je. I baš zbog toga, moram nestati iz njenog života.
I kolilo god sam sebe ujeravao da ću je zaboraviti, znam da neću. A ni ona mene. I negdje duboko u sebi i ne želim da zaboravi. Ne želim da zaboravi august i budalu koja je tog mjeseca zavoljela.
Sad sjedim na našoj klupi i čekam je. Držim ruke u džepovima, dok čas gledam u pod, a čas ispred sebe ne bi li je ugledao i odjednom me nešto presiječe kad vidim nju kako mi se približaje. Vedra, nasmijana mi se baci u zagrljaj. Srce me zaboli samo kad je zamislim u suzama.
Digne se malo na prste, te me još jače zagrli. Bože, otežaje mi. Osjećam njeno toplo tijelo pribijeno uz moje i njene nevine ruke oko moga vrata. Poželio sam ostati, po prvi put nisam htio pobjeći. Naprotiv. Poželjeo sam ostati i voljeti je do samoga kraja.
Ali isto tako sam znao, da ako ostanem još jedan dan, da stvarno neću imati snage otići i ostaviti je.
Vjerujte mi na riječ, ne želim ovo. Kako ostaviti osobu koja se poslije toliko dugo vremena učinila kao dom? Kao mjesto kom sam srcem i tijelom pripadao. Ali prokleta sudbina nam nije dala šansu.
Ja bih je možda i dao, ali ne mogu. Ne smijem.
***
Nedjelja je. Završajem sa smjenom kad dobijam poruku od Dine da me čeka ispred zgrade. Potom brzo skupim stvari, te se žurnim korakom uputim kući. Približajem se zgradi kada ju već ugledam ispred ulaza. Drži nešto u rukama.
„A tu si.".
„Jesam. Od kud tebe?."
„Mahir mi je dao ovo, da dam tebi.", informiše me.
„Mahir? Od kud on? Doduše danas se nismo vidjeli, ali juče jesmo.
„Nemam pojma, ja ti žurim, Amer me čeka. A ti si prava sretnica. Vidi i ružu je poslao.", pruža mi neku kovertu, a zatim i ružu koju je držala iza leđa pa je prije nisam uočila.
„Malo mi je falilo da ti je ne dam.", nasmije me, a zatim se oprostimo.
Brzim korakom se penjem uz stepenice, preskočivši s vremena na vrijeme i dvije stepenice. Otključajem stan te ga razgledam, kako bih utvrdila da niko nije tu. Potom se zatvaram u sobu, sva ushićena da što prije otkrijem šta se nalazi u koverti. Da mi nije napiso pjesmu?, pitam se.
Oprezno spuštam crvenu ružu na ormaricu pored, zatim pažljivo otvaram kovertu. Bijeli papir. Razmotajem ga. Pismo. Napisao mi je pismo?
Krenem ga čitati.
I na samom početku sam znala da ne sluti na dobro. Draga Lejla, nije slutilo na dobro. Bilo je strano, udaljeno.
***
Otišao si. Čudak koji je brže otišao iz mog života, nego što je bio u njemu. Rastank, kao i sa svakom voljenom osobom je bio bolan. Mada, mi nismo imali rastanak. Jer si ti valjda odlučio da ga nisam vrijedna. Nakon sam pročitala pismo, promijenila sam tisuću emocija i usput pronašla i neke nove, koje nisam znala ni da postoje u meni. Sve u meni se okretalo kao ringišpil, koji se činio da nema kraja. Kao da ova oluja, okretanje i bol koji su bili u meni nikada neće stati. Od ozbiljnosti, do nostalgije, bola, uspomena, pakosti, tuge, bijesa...I na kraju, sve što mi je ostalo bilo je razočarenje. Njemu bih se uvijek vratila. Bio je kao neki stari prijatelj koji vas je uvijek nervirao, ali ga se nikad niste uspjeli riješiti. Nažalost.. Ali stvarno, od tebe se tome nisam nadala, stvarno nisam. Pustimo mene? A ti..? Šta je s tobom? Šta je sa onim "volim te", "tu sam", "neću otići", "sviđaš mi se".
Svojim odlaskom si otkinuo dobar dio mene. Taj dan je bio strašan. Ne znam ni kako sam disala, ni kako sam zaspala niti kako sam se probudila. Sve o čemu sam razmišljala su bili naši zadnji trenutci. Naša klupica među starim borovima, slika mene kako te grlim, a ti mi uzvraćaš zagrljaj.
Ne znam ni šta da napišem, jer si ti, dragi moj, poslije sebe ostavio sušu. Ponor. Valjda te nikad neće zaboljeti, kao što je mene tog dana.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Žao mi je što ste malo duže čekali na nastavak, zadnje vrijeme sam u obevazama, nadam se da mi opraštate. Ovo sam napisala prije par dana, sad samo dopunila jer sam željela da što prije dobijete nastavak. Svakako ću se vratiti i dopuniti par rečenica.. ❤️
