Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Danas je mjesec i pol, od kako sam postala Mahirova djevojka.
Najljepših mjesec i pol moga života. Zavoljela sam Mahira, srcem, dušom i svim svojim bićem. Malena djevojčica u meni se zaljubila i molila Bogu da na kraju ne završi sa slomljenim srcem..
Juče mi je u kafiću na šanku ostavio malu porukicu, zajedno sa prelijepom crvenom ružom. Pisalo je da me čeka u 19.00 ispred zgrade.
I evo me. Koračam niz stepenice zgrade, sva srećna. Bože, da li ludim? Meni se ovo stvarno dešava? Na sebi nosim tamno crvenu haljinicu, čiji su rukavi blago spušteni, otrkivajući mi ključne kosti, u koje sam bila zaljubljena. Preko sam obukla kaputić, jer ne napolju bilo pohladno.
Otvaram velika vrata zgrade, i iste sekunde ga ugledam. Stoji nasloljen na auto, ljepši nego ikada. Na sebi ima neku crnu otkopčanu jaknu, crnu košuljicu i crne pantole. Obično, ali jebeno zgodno. Odmakne se od auta te i on uradi par koraka prema meni.
"Hej.", kažem sva ushićena. Iako sam nerado priznavala, zanimala me njegova reakcija na moj večerašnji izgled. U ovih mjesec i po dana kako smo zajedno, nikada me nije vidjeo u ovakvom izadnju.
"Hej i tebi." Ovo hej je definitivno postao naš pozdrav. Smije se pokazivajući mi svoje bijele zube.
Privuče me u zagrljaj, dok ja svoje ruke smještam oko njegovog vrata. Miriše jebeno.
"Izgledaš prelijepo, Lejla." Odmakne se, te još jednom pređe očima preko mene. Usne mu se izviju u osmijeh, na koji mi stomak zaigra. Opet me privuče u zagrljaj, te ponavlja moje ime nekoliko puta. Kao da ga ta riječ zabavlja.
U mojih 19 godina života, niko nikada nije rekao moje ime tako lijepo.
Sledeće čega se sjećam je da se spremamo izaći u restoran, dok ja umirem od smijeha na nešto što je rekao.
"Bože, jebeno si prelijepa.", odjednom ispali, potpuno neočekivano. Smirim se, te ga pogledam idalje sa osmijehom na licu.
"Sad te gledam i mislim si...wow. Ti si. Kada pomislim o djevojci sa kojim želim provesti svoj život, o djevojci sa kojom se želim prepirati, djevojci sa kojom želim imati bebe, pomislim na tebe.", u sekundi postane ovako romantičan, a meni se na svaku njegovu narednu riječ, srce sve više topi. Pamet mi se muti, ali se sjećam da sam se u tom trenu samo zapitala" Bože, čime sam ga zaslužila?"
Moj odgovor je bio to da sam ga privukla i poljubila. On je razumio.
Tokom večere nismo pričali o ničemu tako zanimljivim. Ja sam spomenula moje pisanje a on svoju muziku. Govorio mi je kako me obožava posmatrati u mom kutu u kafiću gdje pišem. Oko 8 smo krenuli u šetnju gradom.
